Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije danas, 8. oktobra 2025. ljeta Gospodnjeg, na praznik Prepodobne Efrosinije i Propodobnog Sergija Radonješkog, služio je Svetu zaupokojenu Liturgiju u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu, nad odrom ostroškog shi-jeromonaha Ilije, koji se upokojio u Gospodu 2. oktobra u Beogradu.
Vladici Pajsiju sasluživalo je dvadesetak saslužitelja, među kojima i igumani manastira Sopoćani arhimandrit Teoktist i Svetih Arhanglea kod Prizrena arhimandrit Mihailo.
Odgovarala su ostroška bratija uz molitveno učešće brojnog monaštva, rodbine i prijatelja počivšeg o. Ilije, kao i brojnih vjernika.
Na kraju bogosluženja Vladika Pajsije sa saslužiteljima služio je mali pomen nad odrom o. Ilije.
– Neka Liturgija bude svima na zdravlje i na spasenje i da Bog oprosti našem bratu shi-jeromonahu Iliji svaki grijeh što je počinio, voljni i nevoljni. Neka Bog porodici i prijateljima i svima njegovim poznanicima daruje utjehu, a njemu Carstvo nebesko – poručio je Vladika Pajsije.
Potom su na manastirskom groblju Vladika Pajsije i Arhiepiskop mostarsko-trebinjski i Mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski g. Dimitrije sa saslužiteljima služili monaško opijelo.
Sahrani o. Ilije prisustvovao je i predsjednik Košarkaškog kluba Crvena zvezda Željko Drčelić.
Sabranima je na kraju opijela besjedio Vladika Pajsije.
– Čitamo često u monaškim štivima, kako najveću vrlinu koju može jedan monah u svom podvižničkom putu steći, jeste sjećanje na smrt. I nešto slično govori i naš narod: da je u zdravoga hiljadu želja, a u bolesnoga samo jedna. Tako i onaj monah i svaki onaj čovek, koji se sjeća smrti, u njemu samo postoji jedna želja, a to je da smrt pobijedi, a može pobijediti samo sa Hristom. I zbog toga, vrlo često vidimo, da kada nastupi u jednoj porodici smrtni čas, kada neko od naših najbližih se upokoji, da ukoliko nema te vjere u Hrista i ako nema vjere da je Bog pobijedio smrt, da je Vaskrsao i da je svima onima koji vjeruju u Njega dao život vječni, tu više nema ni nade, ni radosti. Sve se završava, cijeli život i sav kontakt sa tim čovjekom koji smo imali. Ali zato mi koji vjerujemo u Vaskrsenje Hristovo, u Boga vječnoga i živoga, On nam daje i radost, i utjehu, i nadu za onaj život koji slijedi poslije smrti. I zbog toga i mi smo se danas pomolili za našeg brata shi-jeromonaha Iliju, da Bog oprosti svaki grijeh njegov, da ga prepozna kao svoga istinskog služitelja, i kako se kaže u ovim crkvenim pjesmama koje smo pjevali, da svoje služenje nastavi na nebesima zajedno sa anđelima – rekao je Vladika Pajsije.
O ocu Iliji i njegovom monaškom životu govorio je iguman Manastira Svetih Arhangela kod Prizrena arhimandrit Mihailo.
– Budući da se znamo još iz Ilijinih iskušeničkih dana u Crnoj reci, kada je došao za iskušenika, i da se znamo sve ove godine, da smo se često sastajali, viđali, svakako da ne znamo sve detalje u njegovom životu, samo je Bogu poznato šta je u čoveku, ali ono što smo znali i prepoznali je to da je rođen na našoj kosovsko-metohijskoj zemlji u gradu Prizrenu 1976., prije 49 godina, da je svoj monaški život krenuo u Crnoj reci, da je 2000. zamonašen. A onda je u Žičkoj eparhiji od strane blaženopočivšeg Hrizostoma, episkopa žičkog, rukopoložen za đakona, jeromonaha i protosinđela u kom činu se i upokojio. Znamo njegov život i znamo da je mnogo toga prošlo kroz njega, da je na mnogo mjesta služio, pomagao i da je svetinje obnavljao i da se trudio koliko je to u njegovoj moći. Bio je čovjekoljubiv, volio je bogosluženje, volio je Liturgiju i kada god je mogao i gdje god da se nalazio, služio je, molio se. Ono što znamo jeste da je uvijek imao vremena za svakog, da nikada nije odbio nikoga ko je htio da porazgovara, da je svakom prišao, da ga je krasio osmijeh i radost životna i da je sve to dijelio sa svima nama, uvijek razumijevajući brata, saslušajući i pomažući, koliko je to bilo u njegovoj moći – rekao je o. Mihailo.
On je podsjetio da je teška bolest oca Iliju zatekla u Tušimlju, a da se potom preselio u obitelj Svetog našeg oca Vasilija, u njegovu kuću, da potraži lijek i da se ukrijepi.
– I Gospod je blagoizvolio da pored svih muka i svega što ga je našlo u bolesti, bude krotak i smiren. Nijednog trenutka nije kukao, nije se žalio, nego je sve sa blagodarnošću i slaveći Boga prihvatao. Bio je istinski primjer monaha, kako treba monah da se trudi, kako treba da prihvati sve ono što ga snađe u životu – besjedio je o. Mihailo.
Tijelo o. Ilije sahranjeno je na ostroškom monaškom groblju.
HRISTOS VASKRSE! VAISTINU VASKRSE!
Fotografije sa Liturgije
Fotografije sa opijela i sahrane
Izvor: Manastir Ostrog
