Mitropolit Porodica

Živopisac Anastasije Radović: “Moj stric Mitropolit Amfilohije bio je čovjek ljubavi i hrabrosti. Njegova ljubav za mene je bila ovaploćenje Hristove ljubavi“

Ime: 27. 01. 2021 ANASTASIJE RADOVIC; Opis: Moj stric Mitropolit Amfilohije bio je čovjek ljubavi i hrabrosti Tip: audio/mpeg

Moj stric Mitropolit Amfilohije bio je čovjek ljubavi i hrabrosti. Njegova ljubav je za mene bila ovaploćenje Hristove ljubavi. Bio je ravnoapostoni otac Crkve i vitez duha.“-kazao je živopisac i teolog Anastasije Radović rođeni sinovac blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, dijeleći sa slušaocima Radija “Svetigora“ prelijepa, topla i puna ljubavi, sjećanja na ovog čovjeka Božijeg, ravnoapostolnog Mitropolita Amfilohija.

Naš Đed svima je bio sve, kako bi što više duša ovdje, u povjerenoj mu Eparhiji, u Crnoj Gori, ali i širom vaseljene dokle god je stizao, pridobio za Carstvo nebesko. Iako svi mi jesmo članovi njegove velike pravoslavne porodice, jer je i Đedova duša bila beskrajna i mogla sve nas da smjesti u sebe, potomci Ćira Radovića iz Morače su imali sreću da mu budu srodnici i po krvi, da odrastaju uz njega, da im bude brat, stric, đed i po krvi…

Od Mitropolitovog oca, Ćira Radovića, koji je bio jedinac, i majke Mileve, danas ima stotinu dvadeset potomaka. Otac Ćiro bio je svom sinu, Mitropolitu Amfilohiju, i ostaloj svojoj djeci primjer žive i prave vjere, dok je majka Mileva bila uzor žrtvene ljubavi. Anastasije kaže da je svaki Mitropolitov dolazak, za cijelu porodicu Radovića a posebno za djecu, bio praznik.

Sa svojim stricem se sreo prvi put kao malo dijete kada je Mitropolit prvi put nakon trinaest godina došao kući sa Svete Gore.

Svojom beskrajnom ljubavlju prožimao je svaku tvar, i kamen ledni a kamo li živo biće. Duboko sam uvjeren da su svi koji su ga sreli osjetili da su sreli nekog duboko svog, nekog ko vas voli. Ljubav je iz njega kipjela i plavila, svojom ljepotom i suštinom, sve oko sebe. Moj najdublji utisak o stricu je da je u njegovoj blizini i okruženju uvijek bilo toplo i lijepo. Svi bi se osjećali privilegovanim i počastvovanim, svjesno ili nesvjesno. Imao sam osjećaj da čovjek raste u njegovoj blizini, da je odjednom sam sebi čovjek ljepši i bolji nego što, inače, vidi samoga sebe. Njegova ljubav i ličnost za mene su predstavljali oličenje Hristove ljubavi i njeno ovaploćenje. Vidjeli smo riliku da doživimo Hrista kao da smo bili njegovi savremenici“- kaže Anastasije.

Živopisac Morački Anastasije dodaje da je biti Mitropolitov srodnik po krvi i jedan vid krsta.

,,Moramo se sjetiti kako je on dizao i krst svog naroda ali i mnogih pojedinaca“- kaže Radović.

Anastasije se osvrnuo i na stvaralačku ličnost svog strica Amfilohija.

,,Izvad svega bio je stvaralac, ne samo pjesnik, bogoslov, filosof, mislilac, intelektualac prvog reda, već je njegov ukupni stvaralački čin donosio veliki plod na svakom polju. Sve čega bi se dotakao i o čemu je mislio sa ljubavlju predstavljalo je stvaralački čin. Mitropolitova sveštenička služba, vršenje Svetih Tajni, Liturgije, njegova propovijed, svaki susret i razgovor sa čovjekom predstavljao je stvaralački čin. Bio je vitez u smislu da je bio rijedak podvižnik, ne samo u monaškom smislu, nego na nivou ukupne ličnosti gdje je, kao Gospod, nosio krstove mnogih od nas doživljavajući sve kao svoju djecu“- kaže Anastasije, sjećajući se i svog djetinjstva, i onih lijepih ljetnjih dana koje su, kao djeca, ponekad imali blagoslov da provedu na bjelasičkom katunu sa svojim stricem.

,,Bio je ravan djeci svojom čistotom ali je uvijek nosio jednu zbilju i realnost“- kaže Radović. Sjetio se Anastasije i svojih odlazaka na Svetu Goru i svjedočenja svetogorskih igumana o Mitropolitu. U sjećanju Svetogoraca Mitropolit je ostao zapamćen kao ,,duboka voda“ a njegov brat i sabrat Atanasije (Jevtić), u kome Anastasije vidi utjehu nakon odlaska strica, kao ,,oganj“. A ostala je zabilježena u pamćenju Svetogoraca i njegova borba sa demonima, kao mladog monaha u svojoj svetogorskoj keliji.

,,Najsnažniji događaj u mojoj duši, umu i srcu, najljepša slika i muzika koju sam imao priliku da čujem i vidim je dok sam gledao svoju i djecu svoje braće, Mitropolitovu unučad, koja bi mu poletjela u zagrljaj sa takvom slobodom i radošću, kakva mislim da postoji samo u raju. Pamtim ga najživlje sa tim buketom djece oko svoga vrata obasjanog radošću i ljubavlju“-sjeća se sjetno Anastasije.

Anastasije je iz svoje ljubavi prema stricu prošlog mjeseca, svojim živpisom, obasjao Kolašin i osvijetlio pravi put Kolašincima kada je oslikao Mitropolitov lik na na fasadi hotela ,,Gorska“ na kolašinskom Trgu Vukmana Kruščića.

Anastasije Radović, Živoposac Morački, koji je oslikao i osvijetlio veliki broj hramova u našoj crkvi, a svoju, kako kaže, umjetničku zrelost, osjetio dok je oslikavao barski Saborni hram, podsjetio je i na doprinos svog strica kulturi i umjetnosti, i njegovom uticaju na njega kao umjetnika.

Razgovor vodila Slobodanka Grdinić
Na fotografijama blagodarimo Jovanu D. Radoviću