U Nedjelju Prvu Svete Četrdesetnice, istorijskog naziva ,,Nedjelja Pravoslavlja”, zbog pobjede Pravoslavlja nad svim jeretičkim učenjima, posebno ikonoboračkim, 13. marta u Hramu Svetog Arhangela Mihaila na Belavisti služena je Sveta Liturgija. Sabranjem je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop pakračko-slavonski G. G. Jovan (Ćulibrk), uz sasluženje starješine Sabornog Hrama Vaznesenja Gospodnjeg na Toploj protoprezvitera-stavrofora Radomira Nikčevića, arhijerejskog namjesnika protoprezvitera-stavrofora Obrena Jovanovića, jerođakona Romana Ostroškog i đakona Nenada Kovača.
Vladika Jovan se nakon čitanja svetog Jevanđelja obratio prazničnom besjedom koju prenosimo u cjelini:
Draga braćo sveštenici, draga braćo i sestre, draga djeco,
Evo u današnjem Jevanđelju u dan u koji se obilježava Nedjelja Pravoslavlja, kada je poslije 150 godina krvave, teške i mučeničke borbe za ikone, protiv onih koji su smatrali da se Lice Božije – Bog Živi, Ovaploćeni, koji je postao tijelo kao mi ljudi, raspet i vaskrsao u tijelu ne može izobraziti, što je jeres koja je bila preuzeta od Jevreja i Muslimana, kada se Islam pojavio u svojoj punoj snazi i krenuo da vlada svijetom, 843. godine u Carigradu proglašena pobjeda ikonopoštovanja. U međuvremenu je bio i 7. Vaseljenski sabor, 787. godine, koji je odlučivao o tome kako i zašto ikone vrijedi poštovati, jer mi na njima ne vidimo lice ovozemaljskih ljudi, već lica ljudi onakvih kakvi su u Carstvu Nebeskom. U tome je suštinska razlika između ikone i slike, kao što je razlika između naše stvarnosti i stvarnosti Carstva Nebeskog, koje vječno dolazi i koje je vječno prisutno i vječno dolazi, sve do onog Dana, kada će Gospod, kao što je rekao apostolima, doći, kao što je i otišao, kao što su njima rekli angeli, kada su ih vidjeli kako se čude na Gori Maslinskoj u dan Vaznesenja, kada će doći i ući na kapiju Jerusalima, koju zovemo ,,Kapijom milosrđa” – Šarlah Amim, i suditi svijetu, ali milosrđem svojim. Danas čitamo Jevanđelje koje je upravo sve o tome, iako ni jednom riječju ne pominje ikone, svo je o viđenju, svaka rečenica govori o tome kako će se vidjeti, do završne kada Gospod kaže novim svojim apostolima, koji kreću za njim, ,,Zaista, zaista vam kažem, od sada ćete vidjeti nebo otvoreno i angele Božije kako uzlaze i silaze na Sina Čovječijega”, što znači da ćemo od sada, u ovom životu, svojim očima, preobraženim vidjeti Carstvo Nebesko i to što je viđeno, to je ona poruka današnjeg Jevanđelja, izobrazićete na ikonama i ikone će biti vaš putevoditelj i one će biti prozor Carstva Nebeskoga u ovaj svijet koji prolazi, prozor Carstva istinitoga. Jer On dolazi i nalazi Filipa govoreći da ide za njim, a Filip ode i nađe Natanaila, a natan letat znači na jevrejskom jeziku ,,dati”, a Natanail je onaj koji je dan od Gospoda. I Filip reče Natanailu ,,Nađosmo Onoga za koga pisa Mojsije u zakonu i proroci”, a Natanail odgovori ,,Pa zar iz Nazareta može li biti šta dobro”? A zašto je tako, zapitamo li se mi zašto je tako Natanail sumnjičav prema Nazaretu?
Zato što je Nazaret u to vrijeme, u gornjoj Galileji, bio pun onih Jevreja koji su se pomiješali sa drugim narodima, vjerama, koji su izgubili svoju istinsku vjeru, pa je još Prorok Ilija u tim krajevima na sjeveru Svete Zemlje hodio, ispravljao narodi koji se već bio zagubio od svoje vjere, davno odstupio i pomiješao svoja vjerovanja sa svim i svakim koji je našao, pa se jedan dio njih držao samo Tore – pet prvih knjiga Mojsijevih i oni dan danas postoji taj narod koji prinosi žrtve na gori Gerizimun, na sjeveru Svete Zemlje i tako je ostalo predanje da su Nazarećani do dana današnjeg ljudi koji lutaju u svojim vjerovanjima i svojim traženjima. Danas u Nazaretu žive većinom Arapi, pravoslavni, ali su istovremeno i komunisti, centar komunističke partije u Svetoj Zemlji je u Nazaretu, što znači da je taj narod od pamtivijeka, nekim čudnim dopuštenjem Božijim, riječju Njegovom, takav da traži neprekidno sebe i traži sebe gdje nije Izvor Života. Znamo koliko je među tim komunistima Arapima bilo terorista, ubica, ljudi koji su ubijali tuđe žene i djecu za svoju ideologiju i opet bili ostavljeni, jer ih je na kraju izdao Islam. Zato se Natanail čudi kako iz Nazareta u kome ljudi sve traže, a ne nalaze, zar tu da se nađe, kako kaže Filip ,,Onaj za koga pisa Mojsije u zakonu i za koga govore proroci”, tu da bude Isus, a onda mu Filip govori veoma precizno – ,,Dođi i vidi”! Jer je Isus Hristos, Gospod, Sin Božiji, Ovaploćeni Bog, Istiniti Bog i Istiniti Čovjek sobom svjedočio Carstvo Nebesko na svome Licu. On je bio ikona, dok je hodao među nama, bio je Ikona Carstva Nebeskog i na Njemu se vidjelo nebo i angeli Božiji kako uzlaze i silaze na Sina Čovječijega. A Isus kaže ,,Evo ga pravi Izrailjac, u kome nema lukavstva.” I pita ga Natanail ,,Kako me pozna”?, a Hristos odgovara ,,Vidjeh te kad bijaše pod smokvom”, znači Hristos je na Natanailu vidio odsjaj Carstva Nebeskoga, koje mi vidimo na ikoni, vidio je projavljenu Ikonu Božiju u Natanailu, a Natanail prepoznaje šta mu Hristos govori i kaže ,,Ravi ti si Sin Božiji, ti si Car Izrailja”! A Isus se udivi njegovoj vjeri i čistu srcu, pa kaže ,,Pa zar samo zato što kazah da te vidjeh pod smokvom vjeruješ, vidjećeš i više od ovoga i vidjećete angele Božije kako uzlaze i silaze na Sina Čovječijega, koji dolazi da sudi svijetu, da preobrazi svijet, koji dolazi sa punoćom Carstva Nebeskoga, Carstva Oca, Sina i Svetoga Duha, Trojice jednosušne i nerazdjeljive, kojoj slava u vjekove. Amin.
Evharistijsko sabranje krunisano je Svetim Pričešćem mnogobrojnog vjernog naroda prisutnog na Liturgiji.
Nakon zaamvone molitve hram je ophodio trokratni Krsni hod. Episkop Jovan pročitao je Sinodik Nedjelje Pravoslavlja.
Nakon otpusta, zablagodarivši sveštenstvu Crkvene Opštine Topaljsko-starogradske, Vladika je naglasio kako danas slavimo Ikonu Boga Oca – Gospoda našega Isusa Hrista i prenio blagoslove Svetih Mučenika Jasenovačkih. Otac Obren je zahvalio Preosvećenom, i rekao da su sa nama danas ,,svi Sveti Mučenici Jasenovački u liku Episkopa Jovana i da su danas stotine hiljada njih ovdje sa nama.”
Trpeza ljubavi, kao nastavak Svete Liturgije, upriličena je u prostorijama Hrama Svetog Arhangela Mihaila.
Čtec Đorđe Pavlović
