Visokopreosvećeni mitropolite Joanikije! Preosvećene vladike!
Časni oci! Braćo monasi i sestre monahinje! Dame i gospodo hrišćanska!
Na ušću rijeke Ribnice naš je duhovni izvor; u Nemanjinom gradu je mjesto našeg duhovnog rođenja; rodonačelnik svetorodne loze Nemanjića naš je duhovni gradonačelnik; sa Nemanjine obale otisnuli smo se u istorijski svijet života.
Obraćam vam se kao građanima grada čiji je duhovni gradonačelnik Prepodobni Simeon Mirotočivi, koji je prije osam vijekova vaistinu postao građanin „božanstvenog grada, Nebeskog Jerusalima“. Ova svečana skupština građana u slavu i čast osnivača Nemanjinog grada, potvrđuje da je ideja grada pripadna hrišćanskoj civilizaciji i da se sa crkvenošću zadobija status istinskog vaseljenskog građanstva i gospodstva.
To što je životni put Stefana Nemanje – Prepodobnog Simeona Mirotočivog, kao bogomislećeg čovjeka, kako ga je vidio njegov životopisac, jeromonah Domentijan, počeo upravo na sastavnici dviju rijeka, bilo je jedno od božanskih znamenja i simbolički nagovještaj njegovih velikih vladarskih i zadužbinarskih podviga i poduhvata. Svi ti poduhvati nosili su znamenje sabiranja, sjedinjavanja, sabornosti, ujedinjavanja, povezivanja, spajanja i saglašavanja. U tom znamenju su i njegovi zetsko-raški porodični korijeni i njegova državna misao; u tom znamenju je i njegovo opredjeljenje za pravoslavnu civilizaciju; u tom znamenju je i njegovo shvatanje uzajamno nadopunjujućeg i plodotvornog odnosa između države i crkve. Slijedeći bogomudrovanjem proniknutu ideju jedinstva, Prepodobni Simeon Mirotočivi je učinio srpsku državu sastavnim dijelom Evrope kao geopolitičkog pojma, dok je srpsku pravoslavnu kulturnu paradigmu učinio sastavnim dijelom Evrope kao duhovnog pojma. Na ovom prostoru gdje se od pamtivijeka sukobljavaju interesi bezobzirnih imperijalnih sila, njegovi uspjesi u borbi za državno-političku samostalnost, društveni razvoj i stvaranje jednog novog kulturnog obrasca, baštineći plodove velike grčko-hrišćanske pravoslavne civilizacije, i danas bi bili uzor i mjerilo državničke vještine i mudrosti.
I da ništa od toga nije postigao, samo kao otac Svetoga Save i Stefana Prvovjenčanog – prvog srpskog arhiepiskopa i prosvjetitelja, i prvog srpskog kralja i literate – zadobio bi oreol uzornog očinstva i roditeljstva.
Koliko je svetosimeonovsko duhovno roditeljstvo bilo važno, svjedoči i učeni monah Nikon Jerusalimac. Sastavljajući čuveni Gorički zbornik za kneginju Jelenu Balšić – kćer kneza Lazara i suprugu zetskog gospodara Đurađa II Balšića – u glavni dio tog spisa uključio je upravo rodoslov dinastije Nemanjića, od kojih potiče i sama kneginja Jelena. Ali, naslovljavajući poglavlje o Nemanjićima kao „Početak povijesti“ (ἀρχὴ διηγησεώς), kneginjin duhovnik i ispovijednik time nije samo naslovio jedno od najvažnijih poglavlja Goričkog zbornika, tog bisera naše srednjovjekovne književnosti i svojevrsne enciklopedije pravoslavne duhovnosti. Ono što monah Nikon imenuje kao „Početak povijesti“ moglo bi se uzeti kao naslov prvog poglavlja cijele istorije našeg otačastva. Jer, svešteno-istorijski životopis rodonačelnika dinastije, Stefana Nemanje – prepodobnog Simeona Mirotočivog, predstavlja u punom smislu početak povijesti o našem narodu, koji se sa nemanjićkom „lozom svetog korena“ ukorijenio u tlo ovog dijela Balkana i Evrope.
Upravo smo sa rodonačelnikom svetorodne loze Nemanjića dobili čvrsto uporište svog istorijskog života i nepokolebljivo usmjerenje na lik Bogočovjeka kao na orijentacionu tačku svih naših ličnih, državno-političkih, nacionalnih i duhovno-kulturnih težnji. Ta nemanjićka orijentacija na bogočovještvo kao na univerzalni ideal davala je našem ličnom i kolektivnom istorijskom životu njegovo jedinstvo, kontinuitet i smisao.
Sa obala sastavnice dviju rijeka Stefan Nemanja se otisnuo u veličanstvenu i jedinstvenu istorijsku misiju koja ga je, kao studeničkog monaha, velikog hilandarskog podvižnika i predobodnog Simeona Mirotočivog, na kraju dovela i do one metafizičke „druge obale“, do vječnog „grada koji na gori stoji“ (Mt). U evropskim i svjetskim razmjerama rijedak je, ako ne i jedinstven životni put jednog čovjeka od vladara do monaha, od vlastodršca do bogonosca, od velikaša do pokajnika, od ratnika do prepodobnika, od samodršca do Svedržitelja, od državotvorca do čudotvorca. Kao obrazac vladarskih vrlina i kao obrazac monaške revnosti, Stefan Nemanja – Prepodobodni Simeon Mirotočivi je naša spona između dva svijeta, most između dvije obale i dva grada.
Nemanjin svešteni životopis pokazuje kako se putem duhovnog podviga i pregalaštva kome Bog daje mahove, jedna moćna istorijska i državničko-politička figura peobražava i postaje upečatljivi književni lik, i kako se taj isti lik fabuloznog književnog junaka u daljem duhovnom uzrastanju na kraju projavljuje u sjaju svog apostoloskog i anđeoskog obraza, kao svetački lik, crkvena ikona i manastirska freska.
Stefan Nemanja – Prepodobni Simeon Mirotočivi služio je svom narodu i zemlji u dvostrukom svojstvu: kao pragmatični vladar i veliki župan, i kao veliki podvižnik, monah i molitvenik. Kao državnik, služio je svom narodu, ne stavljajući se iznad njega, nego stajući ispred njega, kada vladar postaje učitelj svom narodu i uzor vladarima u svakom vremenu. I dok savremeni vladari iza sebe ostavljaju dugove i razdore, srpski veliki župan ostavio je svom narodu veličanstvene zadužbine za duhovna sabranja i militvena sjećanja. I sve što je u sadejstvu Božije pomoći, vladarske mudrosti i hrišćanskih vrlina Stefan Nemanja oslobodio, obnovio, ujedinio, sabrao, utvrdio, pridobio, podigao i odbranio, predao je u ruke svojim nasljednicima, svom narodu i otačastvu, da bi potom i samog sebe mirno i spokojno predao u ruke svojoj crkvi i Hristu.
Neka nas onda Prepodobni Simeon Mirotočivi svojim molitvenim zastupništvom učini dostojnim da primimo bogatu baštinu koja nam se živim svetosimeonovskim predanjem predaje i da još brižljivije, djelatno i saborno njegujemo kulturu pamćenja, stvaralački nadograđujući predanje koje nam je povjereno.
I neka se danas, u ovo vrijeme stalnih društvenih peripetija, smutnji i iskušenja, iznova potvrdi ljepota, snaga i istinitost stihova pjesme kralja Nikole: „Slobodi je kolijevka Nemanjina Crna Gora!“
(Besjeda pred Sabornim hramom polazak Svetosimeonovske litije ulicama Podgorice, nedjelja, 27. februara 2022.)
