PRAŠTANJE JE NEBESKA VRLINA
Ni jedan čovjek, po svojoj moći, ne može da oprosti drugom čovjeku ako u sebi nema Duha Božjeg, Duha praštanja i Duha pomirenja, dakle, ako nije stekao smirenje a time i privukao blagodat Božju
Njegovo preosveštenstvo Episkop Budimljansko-nikšićki G. Metodije, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva Eparhije služio je u ponedjeljak 1. avgusta 2022. godine Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice u selo Bliškovo kod Bijelog Polja.
Čestitajući slavu kapele u konaka ove drevne svetinje, posvećene Svetom Serafimu Sarovskom koga pominjemo uz Svetog Despota Stefana Visokog, sina Cara Lazara i knjeginje Milice, u monaštvu Evgenije i Prepodobne mati Makrine, vladika Metodije je podsjetio da sabranja u hramu služe da se zajedno pomolimo Bogu i podsjetimo, čujemo i opomenemo riječi Hristovih, jevanđelskih, koje smo čuli na Svetoj Liturgiji.
,,Gdje Gospod okupljenom mnoštvu naroda, koji se oko njega tiskao iz cijele Judeje, krajeva Tirskih i Sidonskih, Jerusalima, da čuju njegovu riječ, da ga se dotaknu i da nađu iscjeljenje od svojih neduga i bolesti, govori kakvi treba da budu da bi bili blaženi, da bi zadobili Carstvo Nebesko. Pa im je nabrajao čuvena Blaženstva, od niščih duhom, to jest smirenih, za koje je Sveti Serafim rekao da je to temelj hrišćanskog života. I kako kaže Serafim Sarovski, ako se jedan smiri, i bude siromašan duhom, da ne misli o sebi visoko, već da bude skrušen, smiren i molitven, uviđajući svoju nemoć i svoja sagrješenja i slabosti, a vjerujući u svemogućstvo Božje, hiljade će se oko njega spasiti. To je osnovna i glavna vrlina – blaženstvo koje treba hrišćanin da zadobije, na koje poslije gradi sve ostale vrline, kojima se uspinje lestvicama nebeskim do Carstva nebeskog”, besjedio je Vladika Metodije, navodeći da je jedna od najljepših osobina koja izvire iz te osobine smirenja jeste vrlina praštanja, koja je nebeska vrlina.
Vladika Metodije opominje da ni jedan čovjek, po svojoj moći, ne može da oprosti drugom čovjeku ako u sebi nema Duha Božjeg, Duha praštanja i Duha pomirenja, dakle, ako nije stekao smirenje a time i privukao blagodat Božju.
“Ima u jednoj priči, gdje Gospod govori koliko je potrebno da praštamo jedni drugima, kad kaže: ,,Došao dužnik kod jednog cara, kojem je dugovao 10 hiljada talanata. A u to vrijeme, u Antici, jedan talanat je iznosio 33 kilograma srebra, to bi, kada bi se preračunalo u današnjoj valuti, bilo više od 20 hiljada evra. A ovaj je dugovao 10 hiljada talanata, znači dugovao je 200 miliona eura, koje vjerovatno nikada nije mogao da vrati. I onda je on molio da mu car, da ne bi pao u ropstvo i da ne bi prodao svu porodicu u roblje a imanje za novac, molio da mu produži rok makar do isplate svoga duga. A car koji predstavlja Cara nebesnoga i Boga oprašta mu, po velikoj milosti svojoj sve, i kaže dalje, odjednom njega kao roba pretvara u slobodnog čovjeka.
I kaže dalje Gospod u ovoj priči o opraštanju, kada je on izašao od tog cara, sretne nekog koji mu duguje sto dinara, a tada je dinar bio tri grama srebra, znači 300 grama srebra, ili 200 eura, i on mu traži da mu vrati dug, pritiskajući ga. A ovaj kaže: “Vratiću, evo molim te daj mi još koji dan dok ne sakupim novac”, ali on nije htio da čeka, nego ga je vrgao u tamnicu, da mu se oduzme imanje da naplati svoj dug. I kada su prijatelji tog koga je, zbog tog malog duga koji nije mogao da odmah da vrati vrgao u tamnicu, zaboravivši na onaj dug koji on nije mogao da vrati nikako a dobio je milost i oprošta, otišli i požalili se caru, koji je ovoga, vidjevši koliko je nemilostiv, vrgao u tamnicu. Dakle, Hristos nas uči da mi ovđe u ovom svijetu koji funkcioniše po svojoj logici po svojim običajima,koji su suprotni običajima Carstva nebeskoga i mentalitetu i atmosferi i jevanđelskoj nauci, on nam govori da mi počnemo, iako smo u ovom svijetu živimo po Jevanđelju, I da ispunjavamo jevanđelske zapovijesti, da praštamo i da pokazujemo milost, i da živimo i ne tražimo od drugih po zakonu i pravdi, nego da živimo po milosti, jer “onom mjerom kako mi budemo mjerili”, kaže Hristos, “tako će se i nama mjeriti”. Nemilostivima neće biti milosti na sudu Božjem, a za sve ćemo svoje dugove dobiti oproštaj ako budemo i mi milostivi”, besjedio je Vladika Metodije, podsjećajući da je i sama riječ ‘dug’ na jevrejskom jeziku sinonim za ‘krivicu’ i ‘grijeh’.
-Zato se, besjedio je Vladika, prevedena molitva Oče naš, ‘ i oprosti nam dugove naše’, ne odnosi na dugove u materijalnom smislu, nego dugove koje imamo prema Bogu.
“I da budemo svjesni onoga šta smo od Hrista Boga- Stvoritelja dobili time što nas je iz nebića priveo u biće i darovao na sve u ovom životu.
A jasan znak da smo nezahvalni, da ne mislimo i ne zabladorarimo Bogu na onome što nam je dao, prije svega na ovom životu, pa onda za sve ostalo što smo dobili, od đetinjstva do dana današnjeg, i što ćemo dobijati, jeste kada nešto tražimo uvijek više, a zaboravljamo na ono što imamo. I uvijek se paštimo, brinemo i žalostimo zašto nismo postigli još i još, ne gledajući na ono što nam je Bog dao i zaboravljajući da na tom zahvaljujemo. I time upadamo u jedno potpuno pogrešno stanje da budemo potpuno slijepi prema onom što nam je Bog dao i oprostio, i što treba da uradimo prema drugom i bližnjem svom. I onda kada steknemo tu logiku nebesku nećemo više biti od ovoga svijeta, ali kada jedna kritična masa hrišćana, koji žive hrišćanskim životom ispuni to, oni će da preobraze cjelokupan prostor u kojem žive i da ga oblagodate, da se potpuno promijene uslovi i ovaj će svijet da postane jedno ljepše mjesto za život. To je poruka današnjeg praznika Svetog Serafima, Svetog Despota Stefana Visokog i Jevanđelja koje smo čuli “O blaženstvima”.
Njihovim molitvama da nas Gospod udostoji toga prostora u Carstvu nebeskom, time što ćemo mi u svom srcu da napravimo prostora za bližnjega svoga, jer sama riječ na grkom ‘oprostiti’ znači ‘napraviti mjesto za drugog’, da s njim živimo, u bukvalnom prevodu. Dakle, napraviti mjesto njemu u srcu svome da bi nama Bog napravio mjesta u Carstvu nebeskom kome neka je slava, Ocu i Sinu i Svetom Duhu u vijekove vijekova. Amin”, besjedio je Vladika Metodije.
