Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Joanikije i Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop i Mitropolit budimski gospodin Lukijan, služili su sa sveštenstvom i sveštenomnaštvom Svetu arhijerejsku liturgiju u Crkvi Svetog Nikolaja Mirlikijskog Čudotvorca u Baošićima, povodom proslave kanonizacije Svetog Kirila ispovijednika dalmatinsko-bokeljskog.
Mošti ovog novoprosijavšeg svetitelja naše Svete Crkve počivaju u Manastiru Bezdin, u Eparhiji temišvarskoj Srpske Pravoslavne Crkve.
Blagoslovom Visokopreosvećenog Arhiepiskopa i Mitropolita budimskog gospodina Lukijana dio časnih moštiju Svetog Kirila dalmatinsko-bokeljskog donesen je na dar Crkvi Svetog Nikole u Baošićima – hramu u kojem je kršten Sveti Kirilo i u kojem se duhovno napajao u djetinjstvu.
Na kraju Svete liturgije vjernima se obratio Mitropolit Joanikije, a potom i Mitropolit Lukijan koji je na dar mjesne zajednice i bratstva Cvijetkovića dobio trikirije i dikirije, a od Crkvene opštine Baošićke ikonu Bogorodice Čajničke.
Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit Joanikije izrazio je veliku radost zbog dolaska Mitropolita budimskog i temišvarskog Lukijana, a povodom kanonizacije sveštenoispovijednika Kirila (Cvetkovića) i čestica njegovih svetih moštiju koje nam je Vladika Lukijan donio na dar.
Mitropolit Joanikije je rekao da je Božiji promisao da se sveštenoispovijednik Kirilo u svoj zavičaj vrati nakon svoga zemnoga života, kao svetitelj, obučen u silu sa visine, da bismo i mi bolje sagledali njegove zasluge za svetu vjeru pravoslavnu, njegovo hristoliko mučeništvo i ljepotu njegove duše.
„Završio je svoj život Sveti Kirilo saraspevši se svome Gospodu Isusu Hristu čuvajući svetu pravoslavnu vjeru, svagda gotov da žrtvuje svoj život za svoju vjeru, za svoje otačastvo i evo, Gospod nam ga je vratio sa velikom slavom i dočekujemo ga sa velikom radošću ovdje u njegovome mjestu rođenja. Zahvaljujemo na velikoj ljubavi bratskoj našem dragom starijem bratu, Vladici Lukijanu koji se odazvao našem pozivu da nam dođe na ovu svetu službu i što nam je donio dio sveštenih mučeničkih moštiju Svetoga oca, novojavljenog Kirila.
Tako je Bog blagoslovio ovo mjesto da nam Kirilo ode preko Dalmacije do Bezdina i da tamo počine, a nedaleko odavde je i stari zavičaj Svetoga Sevastijana (Dabovića) koji je nedavno kanonizovan. On je otišao na krajnji Zapad do Kalifornije i bio prosvjetitelj američkog kontinenta. Evo, baš odavde, mi smo darovani, Srpska Pravoslavna Crkva i cijelo pravoslavlje dvojicom svetitelja. To je veliki blagoslov za Herceg Novi i za ova predivna mjesta u srpskoj Boki, ali je i velika odgovornost. Treba ići putem takvih Božijih ugodnika i biti dostonim nazivati se njihovim nasljednicima. Daće Bog. Neka Bog blagoslovi i Baošiće i Sasoviće i Herceg Novi i cijelu Boku sa ovim novim Božijim ugodnicima- zaključio je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije i dao riječ Visokopreosvećenom vladici Lukijanu.
Mitropolit Lukijan se zahvalio na pozivu i istakao da je rado došao da upozna zavičaj Svetog Kirila, odakle je on krenuo na svoj krstonosni put. Govoreći o životu Svetog Kirila, rekao je da je njegov život bio pun trnja i da je u vremenu kada je trebalo braniti izvorno, pravoslavno hrišćanstvo, Sveti Kirilo imao i čojstvo i junaštvo, da je ustao protiv velike sile da zaštiti narod, te da je za vrijeme svog zemnoga života više tamnovao nego što je bio na slobodi.
„ Stigao je i do Bezdina, daleko od svog zavičaja. Ostao je tamo, opet na straži kao čuvar pravoslavlja, jer pravoslavlje nekako uvek je bilo u opasnosti i uvek je bilo sila koje su htele da zatru pravoslavlje na ovaj ili na onaj način. U Kirilovo vreme to je bilo oružje, to je bilo silom ovom svetskom. Ali, ko se Boga drži taj se ničega ne plaši. Ne bojte se onih koji ubijaju telo, ne mogu ništa više učiniti. Bojte se onog koji može da baci u oganj večni. Toga da se bojte. A danas, u naše vreme, opet je hrišćanstvo u opasnosti. U opasnosti je i spolja, a u opasnosti je i iznutra- besjedio je Vladika Lukijan.
Vladika je pojasnio da se danas lukavi predstavlja u nekom lijepom obliku i mlade najčeše napada preko elektronskih sredstava komunikacije, ali i da, ističući komfor, ubacuje ideje protiv porodice i time upućuje ljude da se ogluše o Gospodnju zapovijest: Rađajte se i množite i napunite zemlju.
„Crkva naša je jedno bogatstvo i dobili smo sve darove koji nam trebaju za spasenje. Dobili smo proroke, apostole, anđele smo dobili. Dobili smo apostole i u našem veku, dvadesetom, dvadeset prvom veku. Dobili smo svedoke koji su svojom krvlju i svojim mučeništvom svoju veru potvrdili i hrabrili sve ostale: Vidi, on može, mogu i ja. Ali nam treba pomoć, treba nam jedna ruka podrške. I evo, jedna ruka podrške se vratila iz Bezdina u Baošiće, ovde u ovaj deo zavičaja koji je tu da ostane i da brani svakoga ko je u bilo kakvoj muci i nevolji- zaključio je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit budimski i temišvarski i podsjetio da za pronalazak moštiju Svetog Kirila blagodarimo blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju.
Lana Ostojić