Arhimandrit Danilo (Ljubotina) iz Mitropolije Zagrebačko-ljubljanske bio je prijatelj blaženopočivšeg Arhimandrita Luke, koga je upoznao kao Uroša, još 1982. godine na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu gdje je otac Danilo tada bio v.d Sekretara.
„Sjećam se da je Uroš svakog jutra u pet sati bio na liturgiji u manastiru Vavedenje koji je ubrzo, zahvaljujući jeromonasima Amfilohiju i Atanasiju i igumaniji Agniji, postao mali da primi sve mlade koji su prosto hrlili na Svetu liturgiju. Bilo je to pravo čudo Božije, koje posebno vi u Crnoj Gori možete shvatiti“- kaže otac Danilo.
Kasnije, kada je otac Danilo postao paroh u Puli i tamo je sreo oca Luku koji je u Puli bio na odsluženju vojnog roka.
„Bio je prvi vojnik u uniformi koga sam ja vidio da ulazi u crkvu. Uroš je, kao vojnik u uniformi, propovijedao Sveto Jevanđelje“- sjeća se otac Danilo.
„Otac Luka je učestvovao u nadahnuću litija u Crnoj Gori koje su u ovo vrijeme buknule kao duhovni požar“-kaže otac Danilo pozivajući da češće posjećujemo grob oca Luke koji, kako kaže, svijetli.
„Grob oca Luke je grob naše svjetlosti i oduševljenja. Naš otac Luka je živ, on živi među anđelima Božijim, nadahnjujući nas i daalje svojom blagom riječju, osjećajem i Avramoovim gostoljubljem. To je otac Luka koga pamtimo kome se molimo i za koga molimo“-kaže otac Danilo dijeleći sa nama svoja, topla, puna ljubavi, sjećanja na svog prijatelja oca Luku (Anića).
Slobodanka Grdinić
