U Ime Oca, i Sina i Svetoga Duha,
Svima ljubljenima od Boga, pozvanima svetima, blagodat vam i mir od Boga Oca našega Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje Gospoda Isusa Hrista.
Vaša Svetosti, Vaša Visokopreosveštenstva i Preosveštenstva, časni oci prezviteri i đakoni, braćo monasi, sestre monahinje,
Neizmjerna blagodat Svetoga Duha dovela je mene poslednjeg i najmanjeg među vama do ovoga najsveštenijeg mi dana da ljubavlju Božijom i ljubavlju Vašom budem uveden u čin episkopa i položivši Vaše časne i svete ruke na moju glavu budem darovan Duhom
Blagodarim Vašoj Svetosti iz čijih sam sveštenih ruku danas primio ovaj žezal vikara dioklijskog, blagodarim i svima Arhijerejima sa sveštenim Saborom koji ste me silom Duha Svetoga u ovaj dan Gospodnji proizveli u episkopa i predali mi ovu svetu službu pred narodom Božijim da svjedoči u vječnosti moju dostojnost.
Titulom vikara dioklijskog potvrđuje
Kontinutitet koji upućuje na beskraj, na vječno trajanje, na infinitiv koji je Biti i koji vječno Jeste.
Kontinuitet istorije jednog naroda i svih naroda je, prvenstveno, duhovni identitet, tajni, otkrovenjski, a ne biološki, jer biologija je realnost smrti i prekid kontinuiteta.
Samo u Duhu svetome možemo steći identitet i održati kontinuitet sa pokoljenjima koja su živjela prije nas, sa svetopetrovićevskim i svetovasilijevskim periodom, i dalje, sa Zetom, i dalje, sa Kosovom i kosovskim zavjetom, i dalje, sa Svetim Savom, i dalje, sa Dioklijom, i dalje, sa Jerusalimom i Nazaretom Hristovim, i dalje, sa Bogom Trojedinim – vječni sveti hrišćanski identitet.
Uz kontinuitet i jedinstvo Duha u ljubavi, nijedan narod ne može nestati niti postati mali, upravo neprekinutim trajanjem u Duhu jedan narod postaje i jeste veliki narod.
No, i kada čovjek zaboravlja, jezik pamti. Jezik ćirilovskog plemena kroz koji neprestano struji
Vaša Svetosti, oci arhijereji, bogoljubivi narode, najprije želim ljubavlju svojom zablagodariti Gospodu koji me je iz Prevječnog plana svoga izveo u ovaj svijet i stvorio, vodio i darivao, iz svake bure u tiho pristanište slave Njegove uvodio, od mladosti moje do današnjeg dana i svakog dana Božijeg.
Ljubim te Gospode Kreposti moja
Ljubim te Gospode Kreposti moja koji si me svojim neizrecivim promislom izabrao da budem sin najljubavnijih mi i čestitih roditelja, Milinka i Dragice. Hvala Vam, roditelji moji, za svu ljubav i žrtvu koju ste zbog mene podnijeli do današnjeg dana. Hvala Vam za život lijepi koji ste mi pružili od Sarajeva i Nišića do Žabljaka i Martinića. Hvala vam za radosnu kuću u kojoj sam rastao sa bratom Veliborom i sestrom Oliverom, u monaštvu Georgijom. Hvala vam za ljubav i slobodu koju smo preko Vas zavoljeli. Neka Vam Gospod
Ljubim te Gospode Kreposti moja i hvala ti za sva kumstva, prijateljstva, bratstva, poznanstva i dobrote Božijih ljudi Tvojih koje izobilno na mene izlivaš. Hvala ti za gradove u kojima sam živio, za ljude u tim gradovima, za pjesme, za gusle, za knjige i konje, hvala ti za šume i rijeke, ptice i zvijezde, hvala ti za puteve kojima si me vodio i za beskraj u dušama našim.
Ljubim te Gospode Kreposti moja i hvala ti za sve usnule pretke moje čija krv preispunja tijelo moje i čiji sveti blagoslov nosim i koji se raduju danas zajedno sa svima nama i svim Nebeskim obiteljima ovoj tajni što se danas nada mnom zbi.
Ljubim te Gospode Kreposti moja koji si me svojim neizrecivim promislom priveo na duhovno staranje mojim svetim učiteljima koji su, svaki ponaosob, ostavili sveti i blagosloveni pečat na mojoj duši i u vascijelom mom biću i zbog kojih sam ja danas ovdje pred Vama. Od prepodobnog lika i života oca Lazara Ostroškog do blaženopočivšeg Patrijarha
Ljubim te Gospode Kreposti moja i neka se pomene pred prestolom Svete Trojice premudra ličnost mog duhovnog oca, Arhipastira i Učitelja, Mitropolita Crnogorsko-primorskog g.Amfilohija. Hvala blagome učitelju hristočežnjivosti i molitvoljublja u Bogoslovlju našem nasušnom u čijem se čistom srcu rodih kao dijete njegove ljubavi, kao sin vjerni koga danas odjenu u porfiru Boga Velikoga. Neka svjetlost Njegovog života i podviga svijetli pred narodom Božjim u drevnoj i apostolskoj Crnoj Gori, na mnogo, i mnogo godina.
Blagoslovi Gospode našeg vladiku Joanikija i mog brata vladiku Kirila koji su moje utvrđenje, stubovi vjere, bratske ljubavi i podrške u podvigu koji je Gospod meni najmlađem i poslednjem od svih namjenio.
Zato, braćo i sestre ne budimo ništa dužni osim da ljubimo jedni druge; jer koji ljubi drugoga ispunio je zakon. Ljubav je, dakle, punoća zakona. Jer se sav Zakon ispunjava u jednoj riječi: Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga. A cilj zapovijesti jeste ljubav od čista srca i savjesti dobre i vjere nelicemjerne.
Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovjeku ne dođe, ono pripremi Bog onima koji ga ljube.
Draga braćo i sestre, molim vas, radi Gospoda našeg Isusa Hrista, i ljubavi Boga i Oca, i zajednice Svetoga Duha, budite mi saborci u molitvama Bogu za mene. Neka Gospod Bog, vašim molitvama, pokaže arhijerejstvo moje ukrašenim svakom vrlinom i opravdanim u ljubavi prema povjerenom mi narodu i vjernim prema Ocu mom duhovnome. Blagodarim
A Ti Gospode ne udalji milosrđe Tvoje od mene; milost Tvoja i istina Tvoja neka me uvijek zaštićuju. Pomoćnik moj i izbavitelj moj jesi Ti. Neka je blagosloveno ime Gospodnje od sada i do vijeka.
Zahvalnost Bogu za vjeru, ljubav i nadu, u slavu Hrista kao Tvorca i Glave tijela Crkve, Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama i ljubav moja sa svima vama u Hristu Isusu. Amin.
