U 25. nedjelju po Duhovima, 12. decembra 2021. Sveta liturgija služena je, u Sabornom hramu Svetog Vasilija Ostroškog, u Nikšiću. Liturgijom je načalstvovao protojerej-stavrofor Slobodan Jokić, arhijerejski namjesnik nikšićki, uz sasluženje protojereja Danila Zirojevića i đakona Koste Dojića.
Sabranima se riječju pastirske besjede obratio načalstvujući o. Slobodan Jokić, tumačeći današnje Jevanđelje, koje govori o nekom čovjeku, koga su razbojnici na putu napali, izubijali i ostavili ga polumrtvog.
„U ovom čovjeku možemo vidjeti sebe, ranjene, polumrtve i ostavljene pored puta kad nas život i ono što život donosi, a još mi kad dodamo svojim grijehom i nečinjenjem, obori, pa padnemo i ne možemo da ustanemo. Ovi razbojnici su grijesi koje činimo, koji nas ranjavaju, izobličavaju, obaraju da ne možemo da ustanemo. Onda nailazi čovjek i prođe pored nas, nailazi drugi čovjek, pa i on prođe pored nas, ali onda dolazi bogočovjek Hristos, On stane, podigne nas, obriše naše rane, naše muke, odnese nas u gostionicu i kaže: Pobrinite se za njega, a ja ću to nadomjestiti“, besjedio je otac Slobodan.
Ta gostionica je, po njegovim riječima, slika Crkve u koju nas Hristos vodi.
„Vodi nas ovdje, u Crkvu, gdje su, već, oni koje je Hristos iscijelio, i dovodi nam čovjeka, dovodi nas da se pobrinemo, jer se On, već, pobrinuo za nas. S druge strane, u ovoj priči možemo biti i oni koji prolaze pored čovjeka, koji je kao i mi nekad, bio ranjen i koji je pao, pa prođemo i ne stanemo kao što, nažalost, prolazimo jedni pored drugih i ne prepoznajemo se, ne stanemo. Prolazi čovjek pored čovjeka i ne vidi u njemu brata i sestru svoju“.
„To nije biti hrišćanin, nego je biti hrišćanin stati i pomoći. Idi i čini tako! Gospod kaže da je vjera bez djela mrtva vjera. Nema tu vječnog života, nema ni ovog života, nećemo biti ljudi, nećemo biti onakvi kakve nas je Gospod stvorio i prizvao da budemo. Moramo da stanemo, da pomognemo, jer samo tada možemo reći da ljubimo brata svoga i Boga svoga. Ako ne ljubimo brata svoga laža smo, kaže apostol, ako ne ljubimo brata svoga to nije istina i nije ispunjenje“, ukazao je sveštenik Jokić, poručivši da je zato Hristos postao bogočovjek, Bog i čovjek.
Pozvao je vjerni narod da se učimo da čistiji uđemo u radost rođenja Hristovog, te tajne nad tajnama kada je Bog postao čovjek, da bi nas uzdigao da i mi budemo jedno sa Bogom, jedna duša, jedno tijelo, tijelo Njegovo – Crkva Božja.
„Mi smo jedno, ne samo kad se ovdje okupimo nedjeljom, nego svaki dan i svaki tren. Moramo da budemo jedno sa drugima da bi bili jedno sa Gospodom i onda ćemo ispuniti zakon Božji, bićemo istinske, prave sluge Božje i kad izađemo odavde reći će oni, koji se još nijesu iscijelili: Ovo je hrišćanin, ovo je čovjek Božji, njega ću da poslušam, on će mi dati iscjeljenje. Dovešćemo ga u Crkvu Božju, gdje je vječno iscjeljenje, vječni život, vječna zajednica sa Gospodom našim“.
„Ljubav i vječnost to je naše naznačenje, to treba da nas rukovodi da bi ispunili zakon Božji. Da završimo ovu priču kao što je završava Jevanđelje: Idi, pa i ti čini tako. Da idemo, braćo i sestre, i da činimo tako svakom čovjeku, da ne gledamo ko je ko, za koga i od koga je, da li je bijel ili crn, da li radi ovo ili ono, je li bogat ili siromašan, obrazovan ili neobrazovan, to nije bitno. Bitno je da je čovjek i da treba našu pomoć. Kao što smo mi ležali bespomoćni, pa nas je Hristos podigao. Idimo i činimo tako u sve dane života našeg“, poručio je protojerej-stavrofor Slobodan Jokić.
Izvor: Eparhija budimljansko-nikšićka
