Božićna poruka ljeta Gospodnjeg 2020/21.
Rođenje Hristovo je silazak Boga u ovaj svijet. Logos postade Tijelo, predvječni Sin Božiji, kroz Koga je sve postalo, obukao se u ljudsku prirodu, koju je silom Duha Svetoga primio od Presvete Djeve Bogorodice i svojim Rođenjem se javio rodu ljudskom kao Dijete mlado, predvječni Bog.
Njega prorok Isaija, davno prije Njegovog rođenja, nazva Emanuilom, što znači ”s nama je Bog”. S nama je Bog! – mogu zapjevati zajedno svi narodi, jer Bogomladenac dođe radi spasenja svih ljudi na zemlji, radi cijelog potomstva Adamovog. Bog s neba siđe na zemlju i postade čovjek kao jedan od nas. To je događaj koji raduje nebo i zemlju. Njegovo Rođenje su proslavili anđeli Božiji pjesmom: Slava na visini Bogu i na zemlji mir među ljudima dobra volja. Tom anđelskom slavlju oko novorođenog Bogomladenca i Spasitelja pridružiše se u prvi mah mudraci sa Istoka i bezazleni pastiri, a sa njima i cijela tvorevina. Ubogo mjesto Rođenja Hristovog, mračna vitlejemska pećina, obasjana vječnom slavom Sina Božijeg postade neuporedivo slavnija od bilo koje carske palate. Ovom nebozemnom slavlju pridružuju se narodi zemaljski kroz sva naredna pokoljenja ispunjavajući svoja srca neprolaznom radošću i neiscrpnom ljubavlju. Ova radost nas uzdiže iznad naših slabosti i daje nam snagu da odbacimo svaku mržnju i podozrenje i da ljubimo jedni druge. Ako u svojim dušama napravimo mjesta za sve ljude, bližnje i daljnje, posebno za one koji od nas drugačije misle, onda će naša srca biti naredna da prime novorođenog Hrista, da se osnaže Njegovim životom i božanskom besmrtnošću.
Najljepše ćemo proslaviti ovaj veliki praznik ako pred kolijevkom Bogomladenca Hrista odbacimo naše međusobne podjele, stare i nove, koje truju naš život i ugrožavaju budućnost Crne Gore. Neka se umjesto mržnje i zlopamćenja useli u naša srca ljubav prema bližnjima, neka bude što više bratskih zagrljaja i radosnih božićnih pozdrava, širom naše voljene Otadžbine i cijele hrišćanske vaseljene.
Iako ove godine proslavljamo Rođenje Hristovo u otežanim uslovima, ponajviše zbog epidemije virusa kovid-19, uvjereni smo da ćemo u našim skromnim svetim bogosluženjima i lijepim božićnim običajima, doživjeti punoću praznične radosti. Dobri hrišćani nikada ne dozvoljavaju da im spoljašnja ograničenja, pa ni epidemiološke mjere, koje treba poštovati, ugroze vjeru, priguše molitvu ili spriječe milosrđe. Naprotiv! Mnogi ljudi dobre volje, posebno ljekari i medicinsko osoblje, od kojih su ne mali broj njih pravoslavni vjernici, pokazali su se kao heroji ovog vremena u njihovoj neustrašivoj borbi za spasenje oboljelih od smrtonosne pandemije.
Nijesu, međutim, tjelesne bolesti najveće nesreće u ovome svijetu. Otuđenost od Boga, izvora života i radosti, neizbježno proizvodi kod ljudi njihovu međusobnu otuđenost koja rađa gorke plodove: mržnju, zavist, strahove, depresiju i ostale duševne traume. Ipak, koliko god čovjek kroz svoja grehovna posrnuća tone u tamu nevjerja nikada ga Bog ostaviti neće. To nam na ovaj svijetli praznik svjedoči Sin Božiji, Car nad carevima i Gospodar nad gospodarima, koji se u pećini rodio i u stočne jasle položen bio, primivši krajnje ljudsko poniženje na sebe da bi nam svojim smirenjem i žrtvom vratio carsko dostojanstvo sinova i kćeri Božijih.
U svjetlosti praznika Rođenja Hristovog sagledavamo smisao i značaj porodičnog života i u okviru njega roditeljstva i rađanja djece. Sagledavamo da na ovoj planeti nema ničeg uzvišenijeg od materinstva i ničeg ljepšeg od djetinjstva. Hrišćanska porodica kao blagoslovena zajednica ljubavi otkriva se kao mala domaća crkva u kojoj se izgrađuju hristolike ličnosti od djetinjstva do zrelosti i starosti. Odgoj i vaspitanje djece su svete dužnosti roditelja od kojih najviše zavisi sreća svake porodice, njen opstanak i napredak. Zbog toga od sveg srca želimo da u svaki hrišćanski dom uđe Mir Božiji i da se svaka porodica ispuni toplinom Bogomladenca i obnovi Njegovim neuvenljivim novinama. Da na ovaj svijetli praznik svaku porodicu obasjaju životvorni zraci vitlejemske zvijezde, da svaki dom zamiriše tamjanom, a duše vjerom i hrišćanskim vrlinama.
Blagodarimo Bogu koji nas je kroz svu našu krstonosnu prošlost obasjavao lučama svoga Sina, ovaploćenog Bogomladenca i ukrepljavao Njegovim božanskim energijama. Lako je vidjeti koliko se u istoriji Crne Gore i Srpske Pravoslavne Crkve duboko upečatila tajna Rođenja Hristovoga. Nebeska ljepota naših hramova i blistava kultura koju su naši preci vjekovima stvarali, Njegoševa poezija i etika Marka Miljanova prožete su vjerom u ovaploćenog Sina Božijeg, Hrista Spasitelja.
U korjenima narodnog etosa i duševnosti zapretan je duboki i čisti osjećaj za svetost koja nas sjedinjuje sa Bogom, živim i istinitim i sa svima svetima. Zbog toga je naše pokoljenje, naročito naš mladi naraštaj, moglo na veličanstven način, kroz prošlogodišnje litije, posvjedočiti vjernost i odanost svojim svetinjama i zavještanjima predaka.
Za sva neizbrojna dobra koja smo naslijedili kroz vjeru naših otaca, kojima nas Gospod uvijek obdaruje, naročito na Božić, uznesimo, draga braćo i sestre, našu najtopliju zajedničku blagodarnost Bogomladencu Hristu i u slavu Njegovoga Rođenja cjelivajmo jedni druge sa najradosnijim božićnim pozdravom:
Mir Božiji, Hristos se rodi!
Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije
Administrator Mitropolije crnogorsko-primorske
