Povodom 40 dana od upokojenja blaženopočivšeg Arhiepiskopa cetinjskog Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Amfilohija, danas, 8. decembra, na praznik Svetog sveštenomučenika Klimenta i Odanije Vavedenja Presvete Bogorodice, služena je Sveta zaupokojena liturgija sa četrdesetodnevnim pomenom u kripti Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici.
Svetom liturgijom je načalstovovao arhimandrit Benedikt, iguman manastira Svetoga Arhangela Mihaila na Miholjskoj prevlaci, uz sasluženje sveštenstva i monaštava, i molitveno učešće Presvećenog Episkopa buenosajreskog i južno-centralnoameričkog g. Kirila.
Po pročitanom jevanđeljskom začalu sabranima se obratio protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, arhijerejski namjesnik barski, koji je istakao da mi, savremenici blaženopočivšeg Mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, bez obzira što smo duboko svjesni, nismo kadri da do kraja sagledamo njegovu veličinu te da će o tome da pišu generacije koje dolaze za nama.
“Slava i veličina našega Mitropolita, i pred ljudima i pred Bogom, kako vrijeme bude prolazilo bivaće sve veća. Ono što možemo svi zajedno danas kazati i iznijeti iz dubine svoga srca, jeste iskrena i duboka blagodarnost Bogu što nam je podario takvog arhijereja, kojim se svi ponosimo, ne samo mi u Crnoj Gori, nego cijela Crkva vaseljenska se ponosi sa takvim čovjekom, koji je bio istinski pravi naslednik svetih apostola, koji je svoju duboku vjeru svjedočio svakoga dana, svakoga trena.”
Na kraju Svete liturgije Episkop Kirilo je sa sveštenstvom i monaštvom na grobu blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija odslužio pomen.
Arhiepiskop cetinjski, Mitropolit crnogorsko-primorski i Egzarh Svetog trona pećkog Amfilohije (Radović) mirno se upokojio u Gospodu uoči spomena na upokojenje Svetog Petra Cetinjskog, 30. oktobra, u 8.22 časova, poslije primanja Svete tajne pričešća u Kliničkom centru Crne Gore, a sahranjen je 1. novembra u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici.
Besjeda oca Slobodana Zekovića:
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha!
Preosvećeni vladiko,
Časni oci, sestre monahinje,
Draga braćo i sestre, draga djeco,
Prije dva smo po blagoslovu Preosvećenog vladike Joanikija, administratora naše Mitropolije, a na imendan našega Mitropolita, na praznik Svetog Amfilohija Ikonijskog, svi saborno i ovdje u ovome svetom hramu kraj groba našega Svetog Mitropolita, ali u svim hramovima i manastirima širom naše Mitropolije i širom svih eparhija Svetosavske crkve pravoslavne, služili četrdesetodnevni pomen našem Mitropolitu, ocu i duhovniku. A ljubav njegova nas je sabrala i danas u ovaj sveti hram kada se navršava punih 40 dana od njegovog upokojenja, da još jednom svi zajedno prinesemo molitve Hristu Bogu našem za pokoj svete čiste nevine duše našega Svetog Vladike.
Otkako se vladika upokojio svakoga dana smo slušali divne besjede, čitali lijepe tekstove, koje su pisali ljudi čijega se srca dotakla ljubav našega Mitropolita, a nema nikoga od nas, nema ni jednoga čovjeka koji se makar jednom sa njim sreo pa da tu ljubav, veliku i iskrenu, nije osjetio u dubini svoga bića. I mogao bi svako od nas o tome da govori i da priča, ali da se ne ponavljamo. Ono što je sigurno je da mi njegovi savremenici bez obzira koliko smo duboko svjesni njegove veličine, opet nismo, čini mi se, kadri da do kraja to sagledamo i o tome će tek da pišu generacije koje dolaze za nama. Ali ono što smo sigurni, da će slava i veličina našega Mitropolita, i pred ljudima i pred Bogom, kako vrijeme bude prolazilo bivati sve veća. Ono što možemo svi zajedno danas kazati i iznijeti iz dubine svoga srca, jeste iskrena i duboka blagodarnost Bogu što nam je podario takvog arhijereja, kojim se svi ponosimo, i ne samo mi ovdje u Crnoj Gori, nego cijela Crkva vaseljenska se ponosi sa takvim čovjekom, koji je bio istinski pravi naslednik svetih apostola, koji je svoju duboku vjeru svjedočio svakoga dana, svakoga trena.
Isto tako iz dubine svoga srca iznosimo i ispovijedamo veliku blagodarnost njemu, našem ocu, duhovniku pastiru, našem đedu, kako smo ga iz milošte zvali, duboku blagodarnost za sve što je uradio za Crkvu, za sve što je uradio za nas, za sve što je uradio za Crnu Goru. Hvala ti, Sveti Vladiko, za svaku preporođenu dušu, za svako pokajanjem umiveno srce, a samo je u Bogu znano koliko je duša i srdaca ljudskih preporođeno tvojom molitvom, tvojom poukom, tvojim savjetima. Hvala ti, Sveti Vladiko, za obnovljenu živu Crkvu u Crnoj Gori, za obnovljene hramove, obnovljene manastire, za podignute nove hramove, za dva prelijepa bisera kojima može čitavo pravoslavlje da se ponosi – Hramom vaskrsenja Hristovoga u Podgorici i Hramom Svetog Jovana Vladimira u Baru. Hvala ti, Sveti Vladiko, za obnovljeno sveštenstvo, za obnovljeno monaštvo, za obnovljenu vjeru u duši ovoga naroda, koja je bila dugo vremena sakrivena i nije se vidjela, i ličila je Crna Gora na opustoštenu zemlji, u duhovnom smislu. Sada je vidimo obnovljenu i vaskrslu i to su sve, Sveti Vladiko, plodovi tvoje vjere, tvoga trpljenja, tvoje nade, tvoje ljubavi.
Hvala ti, Sveti Vladiko, na svemu! Oprosti nam svima ako smo te ožalostili bilo kada i na bilo koji način, a jesmo sigurno. Hvala ti na svemu i moli se za nas, a znamo i osjećamo da ti je Gospod dao veliku slobodu i da si pred prestolom Njegovim zajedno sa Svetim Savom, Svetim Vasilijem Ostroškim i Svetim Petrom Cetinjskim i ostalim svetiteljima iz roda našega.
Bogu našem neka je slava i hvala na svemu, Njemu koji je divan u svetima svojim, koji je predivan i u našem Svetom Mitropolitu. Amin!”
Vesna Dević
Foto: Jovan D. Radović
