Na dan kada proslavljamo Svetog Prepodobnog Simeona Stolpnika i crkvenu Novu godinu služena je Sveta Liturgija u podgoričkom hramu Svetog Georgija.
Svetim Evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej stavrofor Mileta Kljajević.
Za pevnicom su odgovarali verni ovoga Svetoga hrama, rukovođeni đakonom, Ivanom Crnogorčevićem.
Nakon pročitanog Jevanđelskog začala, slovom pouke sabranima se obratio, načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Kljajević:
Na I Vaseljenskom Saboru određeno je da Crkvena godina počinje 1.09. po starome kalendaru; dok je septembar mjesec bio kod Jevreja početak građanske godine. To je mjesec zbiranja plodova i prinošenja žrtava blagodarnosti Bogu, podsetio je otac u svome obraćanju.
Podsećajući na današnje Jevanđelje, prota Kljajević je ponovio scenu kada je Gospod Isus ušao u Sinagogu u Nazaretu u vrijeme ovoga praznika i otvorio knjigu Proroka Isaije i pročitao riječi: ,, Duh Gospodnji je na meni i zato me pomaza da javim Jevanđelje ništim, posla me da iscijelim skrušene srcem, da propovijedam zarobljenim otpuštenje i slijepim prozrenje, da oglasim godinu milosti Gospodnje i dan osvete.!“ – podvukao je otac.
Podsetivši da je mjesec septembar znamenit u istoriji hrišćanstva, pošto je u njemu car Konstantin Veliki održao pobjedu nad Maksencijem, neprijateljem Hristove vjere, a posledično toj pobjedi sledovala je – sloboda – u Rimskoj cijeloj carevini.
Prota Kljajević je podsetio na žitije jednog prepodobnog koga danas naša majka Crkva slavi i proslavlja – prepodobnog Simeona Stolpnika, Sirijanin, rodom od roditelja seljaka, koji je od otišao u 18 g. i zamonašio se. Tamo je sebe predao najtežim podvizima, posteći nekada po 40 dana, a zatim se predao najjačem podvigu – naime, danonoćno je stojao na stubu u neprestanoj molitvi. Stub njegov je bio najpri visok 6 lakata, poslije su mu podigli jedan od 12 lakata pa od 22 lakta, pa od 36 – i najzad i do 40 lakata visine,
Majka njegova Marta, dolazila je dva puta da ga vidi, no on je ne htjede primiti – sa stuba joj rekavši ,, Ne uznemiravaj me sad majko moja, ako se udostojimo vidjećemo se u onome svijetu !“
Sve je napade demona pobijedio, kazao je otac – molitvom Bogu. Činio je velika čudesa i mnogobrojna isceljenja isceljujući riječju i molitvom mnoge bolesnike – a neke je izobličavao zbog jeretičkog vjerovanja i učenja.
Poživio je 103 g. i upokojio se u Gospodu 459.g. Njegov svete mošti su prenesene u Antiohiju u Crkvu njegovog imena.
Prota Kljajvić je podsetio da danas poslavljamo i slavimo Svetog Isusa Navina, vođu naroda Jevrejskog, posle smrti Mojsijeve.
Stoga, bilo bi poželjno da se obratimo našim slavljenicima, Sv. Đorđiju i Sv. Vasiliju Ostroškom i Sv. Savi i svim Božijim svetiteljima, kako nas prota upućuje – kako bi nam ova crkvena godina bila srećna i berićetna i od Boga blagoslovena.
Nakon primanja Svete Tajne pričešća, pročitane su molitve blagodarenja Bogu, nakon čega je sabran narod uslužen u crkvenoj gostoprimnici Svetogeorgijevskog Doma.
Elza Bibić
