LOVĆENSKA KAPELA
Na Lovćenu visokome
Što u Srbsko gleda more
Odmaraše kosti Svete
Mitropolit Crne Gore
Kao pjesnik i diplomat
I Vladika Crnogorski
Što je Luču napisao
I čuveni Vjenac Gorski
U crkvici kapelici
Našao je mjesto svoje
Dok na nebu s Anđelima
Liturgiju vječno poje
U toj crkvi sazidanoj
Svoga Svetog predhodnika
Mir je duši pronašao
Pjesnik vladar i Vladika
Želja mu je vazda bila
Da počine na visini
I da kosti tu odmori
U Crkvici u tišini
Đe tamjana miris miri
I kandila sveta gore
Na tom vrhu Jezerskome
Đe Anđeli s neba zbore
Tu počinu i odmori
U hram Sveti na Lovćenu
I s ponosom na želju mu
Gledali su ispunjenu
Crnogorci i kleli se
Njihov vladar đe odmara
I često se okupljali
Oko Hrama i Oltara
Al’ tu s mirom da odmori
Dalo mu se bilo nije
Jer mu crkvu srušila je
Moćna sila Austrije
Te kapela čekala je
Neko novo mirno doba
A Manastir postao je
Njegovoga mjesto groba
Ali regent Aleksandar
Crkvicu će obnoviti
Te će želja Njegoševa
Ponovo se ispuniti
Vrijeme je došlo novo
Te na krovu vasione
Što Nikolaj Žički reče
Sad ponovo zvona zvone
Vladiku su iznijeli
I u Crkvi položili
Te amanet i želju su
Ponovo mu ispunili
Odmara je u crkvici
Đe gromovi jekom biju
Počast tu mu činjela se
Ko pjesniku i geniju
Rat je proša i stradanje
A Crkvica Sveta stoji
I u njojzi vladar Sveti
Što vječnosti dane broji
Al’ vrijeme ne potraja
Naopaki vakat dođe
Te u Crnoj Gori časnoj
Zlim će putem sve da pođe
Ne dadoše vlasti nove
Mitropolit da odmara
No rušenje pripremaju
Svete Crkve i Oltara
Na muku se bješe naša
Mitropolit Crnogorski
Jer su htjeli da poruše
Na Lovćenu presto gorski
I postave čudovište
Što Njegošu ne priliči
Zar sa time treba da se
Ponosita zemlja diči
Utrobu su od Lovćena
Bogoborci razorili
Premetnuli kosti Svete
Šta se radi Bože mili
Čudovište od mermera
Mjesto crkve postaviše
I u njojzi u tamnici
I Vladiku zarobiše
Ne dadoše da počine
Niti dušu da odmori
Te prokletstvo navukoše
Vascijeloj Crnoj Gori
Sijevaju s neba munje
Zbog srušenog amaneta
Zar da crkva vladičina
Njegovome rodu smeta
Nema sreće ni boljitka
Hram dokle se ne obnovi
Ne trebaju Svetitelju
Ni orlovi ni gromovi
Nego miris od tamjana
U hram Božiji da miriše
Jer tim mirom svaka časna
Pravoslavna duša diše
Bog će dati pa će narod
Pozivan na časna djela
I kapelu mučenicu
Podignuti iz pepela
Da odmaraš kosti Svete
Najumnija Srbska glavo
Što si vjeru propovjeda
I Kosovo Vaskrsavo
Sa tim si nas zadužio
Hram će divni da zablista
Da slavimo Svetitelje
Kod Gospoda Spasa Hrista
Prenos moštiju Svetih besrebrenika Kira i Jovana
11. jul 2023. godine
Čtec Blažo LJ. Danilović
(Autor je čtec drevnog hrama Svetih prvovrhovnih Apostola Petra i Pavla u Nikšiću, teolog Srpske pravoslavne crkve, srpski narodni epski pjesnik i himnograf)
