MUČENIČKA SMRT SVEŠTENOMUČENIKA RISTA KOSIJEREVSKOG
Crna Goro Srpska Sparto
Majko naše duhovnosti
Koja stojiš kao svjedok
Čuvar čojstva i vječnosti
Ti si svjedok dičnog sina
Što postrada rad obraza
Hristovoga sledbenika
Popa Rista Jaramaza
Ovaj dični sin slobode
Postrada je u zlo doba
I pošao u zagrljaj
Kod Gospoda raspetoga
U Oputnoj Rudini je
Gospod dao jednog dana
Da usreći majku Đurđu
I s njom oca i Stevana
Te se muško čedo rodi
Risto su mu ime dali
Kojega su sa ljubavlju
I radošću dočekali
Raste čedo prelijepo
On na krilu majke svoje
A vrijeme brzo teče
Te i mladić postao je
Uči knjigu svešteničku
A vrlina dosta ima
Pa bogoslov postao je
U Sremskijem Karlovcima
A vladika Jovan Ilić
Vidio je da je dika
Pa postavi Rista mladog
Za časnoga sveštenika
No vrijeme ovo dugo
Potrajati tamo neće
Iako je kao paroh
Službovao kod Bileće
Zbog pokolja ustaškoga
Pop je pošo tad iz Plane
I došao rodnoj grudi
U Rudine, u Banjane
Pisao je poeziju
I čuvao svoje stado
A Svetu je Liturgiju
Službovao vazda rado
No nesretno nasta doba
Protiv vjere protiv Hrista
Mitropolit sa Cetinja
Postavio popa Rista
U pitome Petroviće
Da Gospodu služi Bogu
A on vazda pozivao
Na jedinstvo i na slogu
Lipovac je tad Vladika
Odan vjeri odan Hristu
I manastir i upravu
Dao časnom popu Ristu
Ali ljudi od zle ćudi
Ne mogahu da miruju
No zavjeru svoju sramnu
Protiv časnog oca kuju
Komneniić Petar kažu
Na način je svaki htio
Da ga makne jer se Risto
Njemu grozno zamjerio
I Mizara Sava kažu
Glavni borac protiv Hrista
Želio je da ubiju
Čestitoga popa Rista
Četrdeset druge kažu
Kad na Božić služba bješe
Put oltara Božijega
Puške plotun zagrmješe
I tu njega Bog sačuva
Te ga zrno ne pogodi
A zlikovac što je puca
Nije više gledo sunca
Toga dana nije moga
Zbog Gospoda raspetoga
Da ubije slugu toga
Koji slavi Hrista Boga
U hramu se Risto moli
Do sledećeg kažu dana
A onda se kući vrati
Đe ga srete uplakana
Porodica, žena, đeca
Jer nijesu ništa znali
Kada živa viđeše ga
Od radosti svi plakali
A on hrabar ne miruje
Želi Bogu služit vjerno
A službu je svešteničku
Obavljao neizmjerno
Na Jovanjdan četeres druge
Pošao je u svanuće
Ne znajući da nikada
Neće više gledat kuće
Komneniić i rođaci
Spremiše se u patrolu
Da ubiju sveštenika
U krvavom Knežin dolu
Pogođen je s četri metka
Te živ ostat nije moga
I tako je kroz stradanje
Proslavio Hrista Boga
Krv mu vrela obli lice
I antimins i mantije
I prosforu što nosaše
Za sveštene Liturgije
Zlikovci mu Epitrahilj
Stavili su oko vrata
Zlo vrijeme naopako
I sudbina nepoznata
Na pruzi ga ostaviše
Ubijenog mučenika
A brat Petar koji ima
Muško srce od čelika
Ponese ga i sahrani
Pa ga posle osudiše
A žena se i s njom đeca
U Srbiju odseliše
Popadija mučenica
Tamo stvori život novi
Jer su tamo propanuli
Nesanjani njeni snovi
Posle tijeh tužnih dana
Brat u zatvor završio
Zato brata što sahrani
I što mu je odan bio
Komneniić kasnije je
I na Goli Otok bio
I tamo je zlikovačku
Svoju dušu ispuštio
A Gospod je sa nebesa
Popa Rista proslavio
I njegovo mnogobrojno
Potomstvo je ostavio
Neka ti je vječna slava
U vjekove i vremena
Plemeniti oče Risto
Jer si ukras svog plemena
I zbog toga tebi Crkva
Vaistinu vazda kliče
Slava Tebi oče Sveti
I veliki mučeniče
Bog je Gospod dozvolio
Te su Mošti obretene
I s molitvom u Manastir
U ćivotu pohranjene
Tvoje patnje i stradanje
Bog je s neba nagradio
I vjencem te Mučenika
Divni oče ukrasio
Pored Mošti Svetog Luke
Sad i nova svjetlost blista
Za Krst Časni stradaloga
Jaramaza oca Rista
Odatle se sa narodom
Vaskrslome Hristu moli
Da mu vjerni narod čuva
Svakoj muci da odoli
Oče Risto Mučeniče
Neka ti je vječna slava
Jer je nebo ukrasila
I sveštena tvoja glava
Što u Carstvu Nebeskome
Nezalaznim sjajem blista
Pred prestolom Raspetoga
I Vaskrslog za nas Hrista.
Čtec Blažo LJ. Danilović
U Nikšiću, Spasovdan, 25. maja 2023. godine
(Autor je čtec u drevnom hramu Svetih prvovrhovnih Apostola Petra i Pavla u Nikšiću, teolog Srpske Pravoslavne Crkve i srpski narodni pjesnik)
