Ima tome tačno 130 godina, kada se 3. septembra (21. avgusta po starom kalendaru) 1903. godine u ruskom manastiru Svetoga Pantelejmona na Svetoj Gori desio, neprimetan za svet, jedan događaj.
Tog dana, bratija je poslednji put imala nameru da na manastirskim vratima podeli milostinju ubogim monasima-siromasima-keliotima (putnicima po Svetoj Gori koji nemaju „određeno mesto za život“), hodočasnicima i strancima – pošto su manastirske zalihe ionako bile na izmaku. Moguće da je ovome doprinela loša situacija u Rusiji, usled koje je sve manje priloga pristizalo manastiru.
Takođe je iz Svetog Kinota (svetogorske vlade) došlo obaveštenje da više ne dele milostinju, jer je neefikasno. U obrazloženju je stajalo da se takvi monasi stalno vraćaju, lutajući od manastira do manastira, zdravi i mladi, ali skloni da žive na tuđ račun, umesto da se trude i izvršavaju poslušanja..
Kao što ćemo videti, život svetogorskih beskućnika i ugroženih, dramatično se izmenila pod uticajem jedne fotografije.
Određen je monah Gavrilo koji je trebao da fotografiše poslednji ovakav događaj, deljenje milostinje siromašnim keliotima. Svetogorski starci su se okupili na zajedničko fotografisanje, posle donetog većanja. Međutim, video je među okupljenim monasima jednu Ženu, koja se neobično kretala među svetogorskim starcima. Kada je razvio negativ on je, na njegovo veliko iznenađenje, video na crno-beloj fotografiji figuru siromašno odevene Žene, koja je pokorno primala blagosloveni komad hleba, okruženu sjajem.
Novost se brzo pronela manastirom i saznalo se da je jedan pustinjak takođe nekoliko puta video kod manastirskih vrata velikolepnu Ženu. Oci su zaključili da je to Presveta Djeva Marija i da je tokom ovog javljanja – tužna, da je protiv takve odluke koju je doneo Sabor staraca – pa su odlučili da nastave sa davanjem milostinje siromašnim keliotima.
Zaključilo se da kada Bogorodica ostavi vidljivi znak svog prisustva – to je znak za neku poruku: upozorenje, ukor, milost.
Dan u kome se javila Sveta Djeva određen je za datum njenog proslavljenja, a to je 3. septembar po novom, odnosno 21. avgust po starom kalendaru.
Čuda
Dakle, septembra 3/21. avgusta 1903. g. dogodilo se ukazanje Presvete Bogorodice u manastiru Sveti Pantelejmon. Fotografija je napravljena tog dana, a arhiv svetogorskog manastira Sveti Pantelejmon ju je u javnost izneo tek 1997. g. Uveličana fotografija koju je napravio monah Gavrilo danas stoji uveličana na zidu manastira Pantelejmon, a na mestu pojavljivanja Majke Božije pojavio se izvor gde su zabeleženi slučajevi izlečenja bolesnih koji su pili vodu sa tog izvora.
Iz te priče izrodio se i novi čudesni prikaz Bogorodice. Međutim, negativ fotografije je izgubljen, a nakon brojnih neprijatnih događaja (uključujući i požare) koji su bili istraživani u manastirskom krugu tokom dvadesetog veka, nije bilo više nade da će on biti pronađen.
Početkom 2015. g. negativ je pronađen u toku spremanja manastirskih arhiva. Sadašnji iguman manastira (2015. godine) Svetog Pantelejmona, shiarhimandrit Jeremija (Alehin) ocenio je događaj kao projavljivanje milosti Presvete Vladičice, ukazujući na to da je Igumanija Atonska blagonaklona prema monaštvu i prihvata sve moguće činove odricanja njegovih dosadašnjih monaha.
Danas je na mestu čudesnog javljanja Svete Djeve podignuta kapela Njoj u čast.
Izobraženje
Prečista ponizno prima položeni, na Njene ruke, komad hleba, kao da je jedna od siromašnih i ugroženih. U toj situaciji Ona, svim Svojim ponašanjem bukvalno realizuje jevanđenjske reči: „kad učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt. 25,40). Svojim ulaskom u tu svakodnevnu situaciju Presveta pokazuje Svoju silu, dobijenu od Sina Božijeg – silu da zagrli srcem svu vaseljenu.
Podvižnici ovako objašnjavaju: što se čovek više usavršava u činjenju dobrih dela, idući ka Krstu, time se više približava hristopodobnom poslušanju – maksimalnom sjedinjenju sa Bogom (vertikalno) i bližnjima (horizontalno).
Majka Božija je u tome dostigla savršenstvo, prepušteno jedino istinskoj i apsolutnoj ljubavi Samog Boga. Za Nju je svaki čovek – bližnji.
Ovde vidimo dva prikaza Svete Djeve, prvi, na kome je prikazana kako stoji među monasima, koji se pripremaju za slikanje. Figura je u rizi, u potpunosti zatamnjena, sa jasnim obrisom ženske figure, u stojećem položaju, licem okrenuta od monaha; dok u podnožju Njenih nogu jasno vidimo odblesak sijanja, ne od ovoga sveta. To okretanje lica Njenog od monaha, možemo tumačiti kao Njeno neodobravanje odluka – koju su doneli na sastanku koji je prethodio. Svakako sa Njenim blagovoljenjem, prikaz je materijalizovan i nama dat, na pouku i urazumljenje.
Na drugom Njenom prikazu, na ikoni koja je ovom prilikom oslikana, vidimo Svetu Djevu u stojećem položaju, prikazanoj u celoj figuri. Odežda je u potpunosti u karakterističnoj plavoj boji; gornja haljina, donja kao i maforion su oivičeni zlatnim porubima. Na ramenima i Časnoj glavi izvezena je po jedna zvezda – koji predstavljaju sibole neporočne čistote Njene. Oko Svete Glave Njene je oreol a čitava figura isijava svetlošću. U levoj ruci nosi komad hleba – kao izraz Njene volje, koju je namenila siromašnim keliotima. Time nam svojim ukazanjem, slobodno možemo reći, govori, da nije saglasna sa odlukom Sabora staraca, koja je neposredno pre toga na sastanku o keliotima, doneta.
Njeno javljanje za vek, tako ostaje kao pouka svima – da i u trenucima našeg nemanja i nedostatka, ne zaboravimo one, koji imaju manje od nas.
Elza Bibić
Literatura
https://srpska.pravoslavie.ru/fotografija Majke Božije/ Godišnjica jednog čuda sa Svete Gore/ prevod s ruskog Slađana Mitrović, 2015. g.