U okviru manifestacije „Dani Mitropolita Amfilohija” sinoć, 29. oktobra 2024. godine, u kripti Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici održano je predstavljanje knjige „Liturgijska pesma grada i pustinje – predavanja, besede, sećanja” o počivšem arhimandritu Luki (Aniću), igumanu Cetinjskog manastira i manastira Dajbabe.
O knjizi su govorili Visokopreosvećeni Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, Preosvećeni Episkop pakračko-slavonski g. Jovan, kao i protojerej-stavrofor Obren Jovanović, arhijerejski namjesnik hercegnovski.
Tokom promocije knjige, u kulturno-umjetničkom dijelu programa nastupao je dječiji hor „Sveti Kozma Etolski“ Škole vjeronauke pri Sabornom hramu, koji vodi vjeroučiteljica i horovođa Ana Nenadić. Ovoj promociji prisustvovala je i sestra arhimandrita Luke -Jelena Anić, kao i gospođa Marina Kusovac sa Cetinja koja je pročitala stihove koje je posvetila počivšem arhimandritu Luki Aniću.
Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je u uvodnom dijelu obraćanja istakao da je prirodno organizovati veče posvećeno ocu Luki u danima kada se obilježava manifestacija „Dani Mitropolita Amfilohija“:
„Prirodno je da u danima blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, koji su započeli otvaranjem izložbe ikonopisa prije deset dana, da imamo i veče posvećeno ocu Luki (Aniću) koji je toliko bio vezan za blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija još kao student, kasnije kao monah, iguman Cetinjskog manastira i arhimandrit manastira Dajbabe. Ja sam oca Luku upoznao u manastiru Vavedenje. Mogao sam ga upoznati na Filosovskom fakultetu jer smo studirali u istoj zgradi, ali, više volim što smo se upoznali u manastiru Vavedenje, jer to nas je više zbližilo, nego studije.“
Mitropolit Joanikije se u daljem obraćanju osvrnuo na to vrijeme kada su manastir Vavedenje ispunjavali u najvećem broju mladi ljudi, studenti te da je među njima otac Luka bio veoma zapažen, bivajući ličnost oko koje su se studenti najviše okupljali:
„To je bilo vrlo interesantno vrijeme, vrlo plodonosno vrijeme, dok su u manastiru Vavedenju služili profesori Bogoslovskog fakulteta, tadašnji jeromonasi Atanasije, Amfilohije, kasnije i Irinej, preko 80% naroda koji je ispunjavao manastir Vavedenje bili su studenti. Otac Luka je bio veoma zapažen među nama, oko njega su se studenti najviše okupljali. Prosto on je bio magnet za sve, uvijek nasmijan, uvijek predusretljiv i naročito osjetljiv kad vidi da čovjek ima neku patnju ili neku muku.“
Mitropolit Joanikije je naglasio da otac Luka nije mogao u ljudima da vidi zlo, budući da je on u ljudima vidio dobro i da je zapravo tom vrlinom i najgrublja ljudska srca činio blagim, krotkim:
„On je prosto imao ogromnu otvorenost za ljude, ogromni dar za ljude. Bio je čovjek širokog srca, velikog duha, velike ljudske topline, a istovremeno i čovjek velikog obrazovanja. Ja sam svojim očima gledao kako čovjek koji je jagnje kroti vukove. I kako ti vukovi pored oca Luke, dobroga pastira, postaju jaganjci. Kako je on to postizao? On u čovjeku prosto nije mogao da vidi zlo. On je u čovjeku vidio dobro.“
„Raduje me zaista što se ovom knjigom možemo odužiti tom velikom čovjeku, velikoj ličnosti, velikom duhovniku, našem blaženopočivšem ocu Luki“, rekao je na kraju svog obraćanja Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Protojerej-stavrofor Obren Jovanović, arhijerejski namjesnik hercegnovski, rekao je da mu pričinjava veliku čast što je imao priliku govoriti o knjizi koja ima za temu takvu ličnost kakva je otac Luka:
„Čast mi je zaista da noćas budem ovdje sa vama i da govorim o ovoj knjizi koja govori o našem dragom ocu Luki. Ja sam oca Luku upoznao prije 30 godina, ’94 i ’95. godine. Kako je to Mitropolit kazao, on je ona prva generacija, koja je došla sa blaženopočivšim Mitropolitom Amfilohijem u Cetinjski manastir.“
Prota Obren je u nastavku naglasio da je otac Luka bio vrlo posebna ličnost blagolikoga lika, monaškoga, osveštanog lika koja je preobražavala ljude oko sebe:
„Otac Luka je zaista imao neku posebnost kod sebe. Imao je takvu harizmu da one ljude koje nikada možda ne biste mogli da vidite na bogosluženju u Cetinjskom manastiru, vidite sa ocem Lukom u njegovoj kancelariji, da popiju kafu, da nešto popričaju ili da prošetaju Cetinjem. On je zaista bio nešto posebno, kao jedan tako vrstan intelektualac, tako blagolikoga lika, monaškoga, osveštanoga lika – harizmatičan.“
Prota Obren je dao poseban osvrt na utisak i spoznaju nakon končine oca Luke, kada je, kako navodi, vidio u punoći smisla veličinu njegove ličnosti:
„Ono što je meni najupečatljivije jeste da postoje neki ljudi koji žive među nama, ali često ljudi njih i ne prepoznaju dok su živi zemaljski, fizički. Za mene je ta spoznaja bila otkrovenje upravo kada se otac Luka upokojio 2013. godine. Ta vijest je pogodila sve nas kao grom iz vedra neba. Koliko je ljudi ostalo tužno, ožalošćeno, koliko je suza i molitava proiznešeno?! I zaista, tada sam vidio u punoći smisla njegovu veličinu.“
Preosvećeni Episkop pakračko-slavonski g. Jovan je istakao da je poseban blagoslov prisustvo Visokopreosvećenog Mitropolita bregalničkog g. Ilariona, kao i Preosvećenog Episkopa delčevsko-kameničkog g. Marka budući da je otac Luka kao istoričar umjetnosti volio Makedoniju, kao i to da Makedonija ima značajnu ulogu u jednom od njegovih susreta sa počivšim ocem Lukom:
„Vladike drage, vladike iz našeg preiskonskog mjesta odakle smo svi rodom duhovnim od Svetih Kirila i Metodija pa Klimenta i Nauma. Meni lično i ocu Luki to predstavlja poseban blagoslov, jer je on jako kao istoričar umjetnosti volio Makedoniju. Makedonija je imala značajnu ulogu u jednom od mojih životnih susreta sa ocem Lukom.“
Vladika Jovan je zaključio da je Ocu Luki bila rođena uloga da prima ljude, da ih voli, da ih sluša:
„On nas je sve podsjećao tom njegovom ljudskom dobrotoma da i svaki najgori, najteži čovjek, otvara vrata svoga srca na dobro. Otac Luka nije bio iguman Cetinjskog manastira, on je bio gostoprimac Cetinjskog manastira i to je njemu bila rođena uloga da prima ljude, da ih voli, da ih sluša. Nije on mnogo mudrovao, on je ljude slušao i primao. To je bio naš zajednički život sa ocem Lukom, gdje su čudo i smijeh bili pomiješani, takođe i krst i vaskrsenje i ljubav i breme i evo, hvala Bogu, i to je zapisano u ovoj knjizi“, poručio je na kraju Preosvećeni Episkop pakračko-slavonski g. Jovan.
Tekst, foto: Boris Musić
Video: Ostrog TV Studio
