Devetnaesta voštanica ocu Justinu (Tasiću); Otac Makarije: „Otac Justin nas je privodio Bogu na blagodatan način; Otac Rajko Raič: Otac Justin nam je naslikao Raj
Arhimandrit Justin (Tasić) Iguman manastira Savina u Herceg Novom upokojio se u Gospodu na praznik Svetih četrnaest hiljada mladenaca Vitlejemskih, 11. januara 2005. godine
Sjećanja na svog duhovnog oca, Savinskog igumana Justina, sa nama je podijelio njegov naslednik, sadašnji iguman manastira Savina jeromonah Makarije.
„Otac Justin je bio čovjek čistog srca koji nikad nije roptao niti dozvoljavao da ga savlada tuga. Oko sebe je širio radost i pokrivao sve oko sebe svojom ljubavlju, „sakrivajući“ nas u onoj blagodati kojom je zračio. Bio je pun vedrine što je odlika ljudi koji u sebi nose Hrista.
Otac Justin je bio pravi duhovnik. Noseći u sebi taj duhovnički dar, otac nam je, na slikovit način, osvjetljavao naše duhovne probleme koje bi, potom, zajedno rješavali. Život pored oca Justin je moj temelj, da svoj krst, uz Božiju pomoć, molitvama oca Justina, iznesem do kraja.
„Da bi neko bio otac, dušo, mora neko drugi da bude sin”- sjeća se riječi svog duhovnog oca jeromonah Makarije Savinski.
Otac Rajko Raič: Otac Justin nam je naslikao Raj
To je naš duhovni otac koji je čitavog života u sebi nosio raj i ko se dodirnuo sa njim doživeo je raj i doživeo je istinskog i pravog Hrista kakav je naš Bog. I eto, Bog ga je u ovim prazničnim danima i prizvao prije osamnaest godina
I baš kada otac Makarije i ja pričamo o starcu, kažemo: „Bože dragi, on je nama nacrtao i naslikao Hrista, kakav je Hristos i kakav je Raj i mi živeći uz njega tamo u Savini, boraveći sa njim, osetili smo ukus Hrista i Raja”, – kaže za Radio „Svetigoru” sveštenik Rajko Raič, paroh u Zaklopači, u Beogradu, prisjećajući se lika blažene uspomene arhimandrita Justina (Tasića) igumana manastira Savine, kome se danas navršilo devetnaest godina od upokojenja.
Navodi da ga je na prvo hodočašće manstiru Savini i u posjetu ocu Justinu odveo jedan neobičan događaj i fotografija manastira na crkvenom kalendaru, a da će mu kasnije kroz život ova svetinja, a kasnije i grob oca Justina biti umnogome mjesto radosti, duhovnog ukrepljenja i divnih blagoslova.
Sjećanje na svog duhovnog oca završava zaključkom da je uticaj velikih duhovnih otaca, kakve smo imali u prethodnih 40-50 godina u našoj Srpskoj crkvi, poput Makarija dečanskog, Julijana studeničkog, Justina savinskog, Tadeja vitovničkog i mnogih drugih, znanih i neznanih, zaslužan za velike blagoslove i napredak naše Crkve u novijem vremenu.
