U 17. nedjelju po Duhovima, 17. oktobra, na praznik Sv. Stefana i Jelene Štiljanović, protojerej-stavrofor Obren Jovanović, arhijerejski namjesnik hercegnovski, uz sasluženje đakona Aleksandra Lekića, služio je Svetu liturgiju u Crkvi Svetog arhangela Mihaila na Belavisti u Herceg Novom.
Na Litrugiji je pojao hor Svetog Save iz Herceg Novog.
Nakon pročitanog jevanđeljskog začala o ženi Hananejki, sabranima se obratio đakon Aleksandar Lekić koji je istakao da današnje Jevanđelje donosi dvije važne stvari: uči nas istinama o Božijem otkrivenju u istoriji i velikoj vjeri koja nam je svima potrebna.
“Kada čitamo ovu priču nekako se zbunimo teškim riječima Gospoda Isusa. Na njenu molbu, On joj najprije ne odgovara ništa! Zatim, isti onaj Gospod, koji je Spasitelj svih ljudi, kaže da je poslan samo izgubljenim ovcama doma Izrailjeva. I, na kraju: nije dobro uzeti hljeb od djece i baciti psima”, podsjetio je đakon i pojasnio da ovaj odlomak Jevanđelja, kao i druge djelove Novog zavjeta, ne možemo razumjeti bez poznavanja Starog zavjeta: “Bog voli cio svijet i sve ljude i sve narode, ali je u istoriji izabrao jednog čovjeka, Avrama, i njegovo potomstvo, jevrejski narod, da budu nosioci Božije istine i svjetlost. Oni su dobili otkrivenje, Zakon Božiji, proroke. Zato se i nazivaju djecom Božijom i njima je dat hljeb blagodati i istine. Zato Gospod kaže da je njegovo trenutno poslanje usmjereno samo njima i, na jednom drugom mjestu, da spasenje dolazi od Izrailja”.
Tumačeći dalje jevanđeljsku priču o ženi Hananejki, đakon Lekić objašnjava da s druge strane, postupak Hristov možemo razumjeti samo ako znamo ko su bili Hananejci i kakav je njihov odnos bio sa jevrejskim narodom u kom se rodio Isus. Naime, Hananejci su predstavljali veliki problem za Božiji narod jer, kako čitamo u Starom zavjetu, Jevreji su preuzimali, kao što i mi danas često radimo gledajući Zapad, način života tadašnjih Hananaca koji su bili civilizacijski napredniji, ali vjerovali u razna božanstva – plodnosti, vode, sunca itd.
“Njihovi zakoni štitili su velike koji mogu ugnjetavati, a Božiji zakon je štitio male i obespravljene. Jevreji su se utapali u taj svijet i otpadali često od Boga za šta ih je stizala kazna. Zbog svega toga, Gospod pravi otklon od Hananejke, želeći da pokaže kako je život neznabožaca prljavština i tama (pas je bio asocijacija za nečisto)”, besjedio je đakon o. Aleksandar.
Dodavši da je Gospod htio i preko ovih teških riječi da pokaže veliku vjeru jedne neznaboškinje i da se Carstvo Božije otvara i za njih, đakon je naglasio da ovdje vidimo da neznabošci projavljuju uzvišenu vjeru i, na taj način, posramljuju Božije izabranike, Izrailjce, koji su često zaboravljali da Božiju riječ koja im je data, nisu smjeli da samo zadrže za sebe, nego da preko njih dođe život svima. Vjera ove namučene žene, Hananejke, njeno strpljenje, smirenje i upornost, kako je kazao, treba i nama da bude podsticaj i primjer.
Podsjetivši na riječi: Božije Carstvo na silu se uzima i podvižnici ga zadobijaju, đakon je ukazao na to da smo često malodušni, da lako odustajemo te da želimo sve odmah, a da bismo isplivali u dubinu čiste vjere iz naših plićaka malovjerja, najbolje nam pomažu žitija naše vječne sabraće, Svetitelja, od kojih danas pominjemo Svetog Jeroteja, Prepodobnog Amona, Pavla Preprostog, Stefana i Jelenu Štiljanović i druge.
“Potrebno nam je, kako kaže današnji Apostol, da se odvojimo od sredine nevjernika, ne tijelom nego duhom, da se odvojimo od ovoga svijeta koji u zlu leži. Ne zaboravimo nikad, braćo i sestre, da smo mi hramovi Boga živoga, da smo kupljeni skupo – samom krvlju Spasitelja, da smo primili Duha Svetoga kojim Boga zovemo Ocem, Roditeljem i postajemo njegova djeca”, poručio je đakon Aleksandar Lekić na kraju svog pastirskog slova izgovorenog u u Crkvi Svetog arhangela Mihaila na Belavisti.
V. D.
