Povodom praznika djece – na Djetinjce, u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, danas, 22. decembra, nakon Svete liturgije, održano je predstavljanje zbirke pjesama za djecu „Nije lako biti beba” autora Zorana Mićovića.
Na predstavljanju zbirke dječije poezije govorili su protojerej mr Predrag Šćepanović, pjesnikinja Milica Kralj i autor Zoran Mićović. Tokom promocije nastupio je dječiji hor pri Školi vjeronauke Sabornog hrama „Vaskrsenjko“. Takođe su djeca polaznici Škole vjeronauke pri Sabornim hramu recitovali stihove iz pjesama Zorana Mićovića.
Protojerej Nikola Pejović, starješina Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, blagoslovio je sabranje i istakao da knjiga autora Zorana Mićovića zapravo kroz divne pjesme otkriva tajnu kako to Bog voli čovjeka i kako možemo da zadobijemo sve te dječije vrline na koje nas Bog upućuje:
„Ako nema ljepote djeteta, onda nema ni dječje radoznalosti, nema ni dječje bezazlenosti, nema ni dječje neposrednosti, nema ni dječje čistote, ni ljubavi i pažnje. Ne bi bilo svega onoga na šta nas Gospod upućuje kad kaže da ako ne budemo kao djeca nećemo vidjeti Carstvo nebesko. Treba da pokažemo strpljenje, smirenje i ljubav i sve ono što nam je potrebno, da bi smo mogli da se naučimo kako da živimo tako da ličimo na Hrista. Zato će nam pomoći i ova knjiga koju promovišemo, koju je napisao pjesnik za djecu Zoran Mićović. Kroz divne pjesme i recitacije naše djece, otkriće nam se i ta tajna, kako nas to Bog voli i kako možemo da zadobijemo sve te dječije vrline na koje nas Bog upućuje.“
Moderatorka i pjesnikinja Milica Kralj je rekla da su dječije knjige kao najdivnije igračke, neodoljive, lijepe i primamljive, vedre i ljekovite, jednostavne i pametne:
„Ne postoji popularnija umjetnost do one namijenjene djeci i nijedna knjiga nije čitanija od dječijih. I ničim se ne može podsticati ljepša budućnost i najduža starost no tim lijepim igračkama duha. U dječijim knjigama i umjetnosti namijenjenoj djeci ostavljene su sve lijepe i jednostavne misli, namjere i poruke. Ta umjetnost je riznica najskupocenijih vrijednosti u najnaivnijim oblicima.“
Protojerej mr Predrag Šćeapnović je zaključio da je rođenje Bogomladenca Hrista radost za čitav svijet:
„Kada se rodi dijete velika je radost u kući, kada se rodi Bogomladenac Hristos to je radost za čitav svijet i osjećamo kroz ovaj praznik Djetinjaca i kroz praznik majki i očeva da je blizu radost nad radostima i ona najljepša blaga vijest da će Nebo postati Zemlja i da će se Bog roditi kao dijete u skromnoj Vitlejemskoj pećini. Takođe, znam da se posebno dječija duša blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija danas raduje što smo ovdje sabrani, što vidimo ovoliko djece.“
On se osvrnuo i na vrijeme kada je prvi put upoznao autora Zorana Mićovića:
„Ovaj hram pomagali su mali, pod znacima navoda, obični ljudi, a pred Hristom veliki. Jedan od ljudi koji je u svom preduzeću skupljao priloge za Hram je i uvaženi gospodin Zoran Mićović koga sam upoznao prije 20 godina. On je, skupljajući priloge za izgradnju, želio da ovaj Hram zablista svojim sjajem i ljepotom i evo, imam veliku čast što je ovo prva promocija i prestavljanje jedne dječije knjige.“
Prota Predrag je zatim pomenuo i ličnost i veliko djelo gospodina Beća Došljaka koji je takođe bio prisutan u prepunoj kripti Sabornog hrama:
„Želim još jednog čovjeka da pomenem. Naime, posle Dragana Radulovića u Crnoj Gori rodio se jedan Bećo Došljak koji je sa 155 i više dječijih knjiga ispunio srca i duše mnogih generacija. Ludvig Fojerbah je rekao da je čovjek ono što jede, ako jedemo smrtnu hranu umrijećemo, a ako pišemo poeziju za djecu i mi ćemo biti dijete, zato ulazeći u zrelo doba i polako u starost i naš Bećo Došljak i naš Zoran Mićović polako staraju, a ostaju djeca. Zoran Mićović nas svojom poezijom za djecu vodi tajanstvenim lavirintima dječije duše u taj čarobni svijet u kome nema zlobe, nema ratova, nema ogovaranja i klevetanja.
Zaista, kroz ovu knjigu vidi se kako je svoje tkanje i koncem vezao za nebo. Postoje četiri stuba kojim Zoran Mićović veže svoje pjesničko nebo, to su djeca, Bog, ljubav i radost, a radost je odlika svih hrišćana. Od kada je počela vjeronauka na ovom Hramu i kada je naš otac Mirčeta Šljivančanin zajedno sa ovdje prisutnom profesoricom Anom Nenadić, koja punih 20 godina radi sa ovom našom djecom, pokazalo se i potvrdilo da najvažnije što imamo u ovom Hramu je veliki broj djece i to je nešto što nam govori da je naš Mitropolit Amfilohije imao viziju, jer ovo je kuća svih nas, a na prvom mjestu ove blagočestive djece“, poručio je protojerej mr Predrag Šćepanović.
Autor Zoran Mićović je istakao da mu je životna želja bila da jednu od svojih zbirki za djecu upravo predstavi u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici:
„Od kada sam počeo da pišem za djecu i kad sam napisao te prve pjesme, odnosno posebno pjesme na temu Bog i djeca, bila mi je želja da u Božijoj kući, u ovom Hramu održim promociju neke od mojih knjiga. Eto, Bog mi je uslišio tu želju, ja sam veoma zahvalan, posebno sam moram reći zahvalan ocu Nikoli (Pejoviću) koji je i predložio da se održi promocija ove moje knjige, šeste po redu, i da bude baš na ovaj sveti dan, na Djetinjce u kripti Hrama.“
Zoran Mićović se posebno zahvalio protojerejima Nikoli Pejoviću i Predragu Šćepanoviću, pjesnikinji Milici Kralj i svima mnogobrojno prisutnima, naglasivši da se nada da je upravo ovom promocijom, koja je prva ovakve vrste u kripti podgoričkog Hrama, zapravo otvorio vrata i ostalim svojim kolegama – dječijim pjesnicima:
„Želim da se zahvalim svima vama koji ste u ovolikom broju sa svojom djecom došli danas ovdje u ovom prelijepom ambijentu našeg Hrama Hristovog Vaskrsenja. Pošto je ovo prva promocija zbirke dječijih pjesama u kripti Hrama, nadam se da sam time otvorio vrata i drugim mojim kolegama dječijim pjesnicima. Kao drugo, zahvalio bih se poosebno na lijepim riječima i uvaženoj pjesnikinji Milici Kralj, potredsjednici Udruženja književnika Crne Gore, ocu Predragu Šćepanoviću koji je zaista lijepo govorio biranim riječima. Često su me pitali prijatelji, zašto baš promocija dječije knjige u Hramu ili u nekoj Božijoj kući. Ja im kažem, a zašto ne, ima više razloga. Hramovi, to su naše Božije kuće, kuće gdje se molimo Bogu. Ja sam siguran da i Bog i Bogorodica i svi sveci se raduju slušajući stihove djece”, rekao je na kraju Zoran Mićović, autor zbirke za djecu „Nije lako biti beba“.
Tekst, foto & video: Boris Musić
