Gojko Perovic

Otac Gojko Perović o najavljenom Nacrtu zakona o vjerskim zajednicama – Država bi Crkvu da svede na državne granice

Nacrt zakona o slobodi vjeroispovijesti ponovo je u proceduri, a Vlada intenzivno radi na ovom dokumentu. Ako je vjerovati krugovima oko nevladine organizacije Miraša Dedeića, koja sebe naziva crkvom, Nacrt zakona pred poslanicima crnogorskog parlamenta naći će se u narednih nekoliko mjeseci.

Okosnica zakona trebalo bi da bude član 52, koji propisuje da svi vjerski objekti i zemljište koje koriste vjerske zajednice na teritoriji Crne Gore, a za koje se utvrdi da su izgrađeni, odnosno pribavljeni iz javnih prihoda države ili su bili u državnoj svojini do 1. decembra 1918. godine, kao kulturna baština Crne Gore, budu državna svojina. Vjerski objekti za koje se utvrdi da su izgrađeni na teritoriji Crne Gore zajedničkim ulaganjima građana do 1. decembra 1918. godine, takođe, biće državna svojina.

Ne znam zašto je to pitanje pokrenuto, pa zaustavljeno, i zašto se baš sad nanovo otvara. Očigledno se radi o nesnalaženju države. Nije uobičajeno da priču o nečijoj imovini, koja bi u demokratskom društvu trebalo da bude svetinja, promoviše jedna nevladina organizacija koja se predstavlja kao crkva. S Crkvom, našom mitropolijom, nije obavljen nikakav razgovor uoči ovih posljednjih najava, kaže za “Slobodu” rektor Cetinjske bogoslovije protojerej-stavrofor Gojko Perović.

On smatra da se time otvaraju dva veoma bitna pitanja.

Kao prvo, država Crkvu želi da svede na državne granice. Svaka pomjesna crkva u svijetu prostire se van granica države. Drugo, sama država Crna Gora, u skladu s evroatlanskim integracijama, prebacila je pravosuđe na Strazbur, međunarodnu politiku na Brisel, odbranu na Vašington. Znači, u svojoj zemlji se više ne pitamo ni za šta. Oni koji vode ovu državu, mnoga pitanja prebacuju na međunarodne adrese, a Crkvi brane da se i dalje prostire van granica Crne Gore, i to na mjestima gdje je vjekovima prisutna. Svi naši preci kroz istoriju, crkvenu vezu su imali s vaskolikim pravoslavljem. Nijedan naš vladika nije hirotonisan u Crnoj Gori, već su išli u Rusiju. Svi oni imali su duboke veze s pravoslavnim, crkvenim inostranstvom, objašnjava Perović.

Kad je u pitanju vlasništvo nad crkvama, Perović daje primjer Dvorske crkve na Ćipuru i Crkve Svetog Dimitrija na Kruševcu.

Prošle i pretporošle godine obavljena su dva sudska procesa, pred institucijama države Crne Gore. Radi se o Crkvi na Ćipuru i Crkvi Svetog Dimitrija na Kruševcu, u Podgorici, za koje se smatralo da su, navodno, dvorske crkve kralja Nikole i da pripadaju državi. U tim procesima, nepobitno je utvrđeno da ta dva objekta nisu lična svojina ni kralja Nikole, ni dinastije Petrović, nego da pripadaju Crkvi. Dakle, tu presudu nije donio inostrani sud, nego sudovi države Crne Gore. Oni su utvrdili da crkveno pripada Crkvi, a državno državi. Tako je to bilo uvijek. A ako je nekad bivalo da država raspolaže s crkvenom imovinom, to je bilo onda kad je kraljevina bila pravoslavna i kad je pravoslavlje bilo državna religija. Ako govorimo o državi kralja Nikole, opšte je poznato da je bila potpuno drugačija država od ove koju danas imamo.  Država se bavila Crkvom i s njom bila usko povezana. Današnja Crna Gora je sekularna, multikonfesionalna, dodaje Perović.

Pojašnjava da takva situacija, da je njemu poznato, nije zabilježena ni u jednoj zemlji.

Vidim da nam je postala praksa da prepisujemo zakone iz Hrvatske, recimo. Evo, neka pogledaju kako je crkveno pitanje uređeno u toj zemlji. Postoji li ijedna zemlja u kojoj se hramovi nalaze u vlasništvu države? Da, postoje stari hramovi, spomenici u kojima se ne služi, pa danas njihove zgrade služe za potrebe muzeja ili kao izložbeni prostor, zaključuje otac Gojko Perović.

Podsjećamo, nacrt zakona o slobodi vjeroispovijesti urađen je još 2015. godine, međutim, ocjenjujući ga kao krajnje neprihvatljiv, Mitropolija crnogorsko-primorska tražila je njegovo povlačenje.

-Odredbama Nacrta zakona, ukida se pravni subjektivitet svih crkava i vjerskih zajednica, poništavaju njihova vjekovna stečena prava, ograničava i sužava vjerska misija, sprječava njihovo pravo da samostalno uređuju svoje unutrašnje ustrojstvo, omogućava agresivni državni intervencionizam u njihova unutrašnja pitanja, lišavaju se zakonito stečenih svojinskih prava nad vjerskim objektima i desetkovanom nepokretnom imovinom, koja im je ostala poslije poratne nacionalizacije i drugih vidova oduzimanja imovine, ukida dosadašnji sistem evidencije i uvodi sistem registracije crkava i vjerskih zajednica, saopšteno je tada na okruglom stolu koji je organizovala Mitropolija.

Gojko Perović napominje da se ova priča tiče i svakako ugrožava Rimokatoličku crkvu i Islamsku zajednicu u Crnoj Gori.

Ako se otvara pitanje crkava koje su izgrađene prije 1918. godine, istovremeno se otvara pitanje Rimokatoličke crkve i Islamske zajednice u Crnoj Gori. Sve to treba pokloniti državi? Moram napomenuti i sljedeće, toliko je crkava od Igala do Sutomora, koje nisu građene pod državom Crnom Gorom, koje se tad nisu nalazile u Crnoj Gori, već u okviru Mletačke republike i da ne idemo dalje u istoriju. Uvjeren sam da do otimačine imovine vjerskih zajednica neće doći, jer svuda u svijetu pravo imovine je svetinja. Prethodni Prijedlog zakona povučen je jer su sve vjerske zajednice u Crnoj Gori bile protiv njega. Nadam se da će tako biti i ovaj put, kaže Perović.