Duhovna akademija u čast Svetog Oca našeg Save “Život po jevanđelju“ održana u Bijelom Polju

U prepunoj sali Sportske dvorane Nikoljac u Bijelom Polju, na Dan Svetog Svetog Save, prvog Arhiepiskopa i prosvetitelja srpskog, održana je Svetosavska akademija „Život po jevanđelju“, koju tradicionalno organizuju Eparhija budimljansko-nikšićka i bjelopoljska Crkvena opština.  

„Prvi stih Homerove Ilijade pjeva da je svaki čovjek duboko određen svojim porijeklom. „Srdžbu mu, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina“. U prvi je stih jednog od najstarijih i najvećih epova uz ime glavnog junaka moralo da se ispjeva i odrednica o njegovom porijeklu, o njegovom ocu, da se veli čiji je Ahilej bio i ko je on. I reklo se imenom oca. I to nije rekao o sebi Ahilej, to je nama o njemu rekao pjevač ili pripovjedač te čuvene ratne povijesti, oblikovane u stihove epske pjesme“.

„To ko ste i čiji ste, onaj koji duhove razaznaje nepogrešivo zna, ma kako se vi predstavljali. I kad jeste, i kad nije Duh objavljuje sam sebe. on govori umjesto vas. Ili ćuti kad vi zborite ko ste. Homer je to znao i osjećao važnim i nezaobilaznim, čak, presudnim da prvi stih i junaka kruniše imenom oca. On to nije rekao podsjećanja radi samo na Ahilejevu zemaljsku genealogiju, već, upravo, ukazujući na njegovo duhovno porijeklo i duhovno plemstvo sina koji ima oca sa kojim je istovjetan u duhu, a to nije nikada mala stvar ni za čovjeka, ni za narod, a kamoli za srpski narod“, naveo je Vladika.

I kao što je ovdje, dodao je Preosvećeni Episkop, i Ahilejeva srdžba, i sudba zaokupljena, i zaokružena i razriješena Ahilejevim očinstvom tako i mi Srbi smo uvijek zaokupljeni i prepoznati očinstvom i roditeljstvom Svetog Save.

„To svoje duhovno nasleđe u ocu, prirodno nazivajući Svetosavljem, držimo i slavimo za svoje srednje narodno ime, koje očitava samu suštinu, srž i vrh našeg bića, ono što nam niko ne može oduzeti ma koliko nam ubijeli tijelo, jer mjesto gdje prebiva suština, blago, zvijezda vodilja ne mogu vrazi ni taći, ni pronaći. To je ono opredjeljenje metafizičko i eshatološko, vječno, ona mjera davno odmjerena za svaku srpsku glavu i dušu. Sveta božanska mjera od krvi hljeba, koja se utopila i upila u naše biće narodno, brišući sve granice između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, Neba i zemlje, između sina i oca, pretka i potomka. I konačno, Svetosavlje je primarna duhovna kategorija u našem postojanju, konstanta i konstituent, kako bi rekli naši Oci i učitelji Svetosavlja, i mi joj sinovski sledujemo“.

„Samo tako možemo imati nadu i blagoslov Svetitelja Save, ostajući s njim u neraskidivoj zajednici. I nas današnje pravoslavne Srbe svetosavsko svetosavsko nasleđe neprestano poziva u taj živi odnos, uvijek nov, jer je uhristovljen i zato stvaralački dubok, cjelovit, prirodan, blizak duhu čovjekovom i usinovljenom, jer nam ga Otac opredjeljuje, daruje i obavezuje da činimo što je činio i Sveti Sava, istajući tako zanavjek u organskoj vezi s njim u pravoslavnoj i hrišćanskoj vaseljeni “, kazao je Episkop budimljansko-nikšićki Metodije.

Upravo to, dodao je Vladika, i takvo Svetosavsko nasleđe duboko određuje naše porijeklo i naše izbore kako danas, tako i prije i uvijek.

„Ono umjesto nas, poput Homera pjeva o našem nasleđu i podrazumjeva na šta nas to naše nasleđe obavezuje. Ahileja je obavezalo da bude jedan od najvećih junaka oličenje herojske mladosti, ljepote i snage, gotovo božanskog u čovjeku, a nas biti sin svoga oca, biti narod svoga oca, biti dijete Božje. Jevanđelske su to kategorije. A divno je viđenje naroda koji su ostvarili svoje prizvanje na zemlji da će unijeti u nebeski Jerusalim slavu naroda kako stoji u Otkrivenju Jovanovom“.

„Ravnoapostolni nastavnik i učitelj puta koji vodi u život, roda svoga srpskog i pravoslavnog sabrao nas je večeras ovdje i sjedinio jedne s drugima, sjedinivši nas sa sobom, kroz zajedničarenje sa Hristom sjedinio nas je sa cijelim svijetom. I ovo večerašnje bogoljublje, Svetosavlje, čovjekoljublje u svečarskoj radosti praznika slika je tog nasleđa na koje nas Otac naš Sava poziva i sabira“, rekao je Episkop budimljansko-nikšićki Metodije.

Obraćajući se Svetosavskom sabranju video porukom, Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski G. Joanikije je rekao da se Bijelo Polje ponosi svojim korjenima, svojim drevnim i novim svetinjama, svojom starom srpskom pismenošću, a posebno Miroslavljevim jevanđeljem.

„U ovom gradu, kao u Studenici i Žiči, kao na Kosovu i Metohiji, svetosavsku tradiciju doživljavamo kao izvor vode žive, kao nepresušni izvor duhovnosti pravoslavne koja žubori u duši svakog hrišćanina. Sveti Sava sada i uvijek blagosilja svoj srpski rod, a u Bijelom Polju po Svetosavskim akademijama vidimo da je, ne samo u ovom gradu, nego i u cijeloj limskoj dolini, umnožio svoje blagoslove i svoje nebesko zastupništvo projavio na najsvjetliji način“.

„Ova akademija odlikuje se visokom kulturom i duhovnošću, a ponajviše bratskom slogom i ljubavlju, onim što je Bogu i Svetom Savi najmilije. Dragi Vladiko budimljansko-nikšićki G. Metodije, dragi sveštenici, dragi organizatori ove akademije i svi njeni učesnici, čuvajte ovu svečanost, njegujte je. Tako ćete sačuvati sebe i druge od sebe. Bogu i Svetom Savi pojte i nikog se ne bojte, i sada i uvijek. Amin“, poručio je Mitropolit Joanikije.

U toku akademije je pogledan i segment iz višestruko nagrađivanog dokumentarnog filma ”U početku beše reč” Boška Savkovića koji je zajedno sa Veljkom Topalovićem napisao scenario.

Video porukom, uz čestitku za praznik svekolikog srpskog roda, uključili su se: Njegova Svetost Patrijarh srpski G. Porfirije, i Emir Kusturica.

Obraćanje Njegove Svetosti Patrijarha srspkog G. Porfirija prenosimo u cjelini:

“Vaše Preosveštenstvo, časni oci, braćo i sestre, i najdraža deco Svetosavska pravoslavna, đaci osnovci, srednjoškolci, studenti, neka je srećan i blagosloven današnji dan.

Danas je praznik prvog Arhiepiskopa srpskog Svetog Save. Mi smo se sabrali da proslavimo njegovo ime i da mu se pomolimo. O Svetom Savi je moguće govoriti sa raznih tačaka gledanja i mnogi o njemu govore, i sve te tačke gledanja mogu pokriti po neku stranu ličnosti Svetog Save. Postoje i oni koji o Svetom Savi govore iz tačke iz koje on ne posmatra samog sebe. Ma koliko, kad govorimo o Svetom Savi, možemo govoriti o njemu kao velikom i značajnom graditelju u našem narodu na polju kulture, na polju privrede, na polju obrazovanja, na polju državnosti, sve to jeste tačno, ali, ukoliko o Svetom Savi govorimo iz njega samog mi ne možemo razumeti ko je on bio. Sveti Sava je, pre svega i iznad svega, bio čovek Hristov, čovek Jevanđelja i sve ono što je činio činio je sa te polazne tačke. Otuda možemo reći da je Sveti Sava važan po svemu što je učinio za naše živote. Mi danas živimo u plodovima tog njegovog truda i rada. Ali, Sveti Sava je, pre svega, značajan za nas i za naš narod, za nas danas po onome što on jeste, po onome što je on bio, a to je upravo ono što proizilazi iz njegovog suštinskog opredjeljenja za Hrista. On je bio Svetitelj, i kao Svetitelj činio je sve što je mogao na svakom drugom planu svoga postojanja.

Značajno je za nas danas da je mnogo učinio na polju mirenja braće, pre svega, izmirio je svoja dva posvađana brata, a i to je činio isto kao čovek Jevanđelja, kao Svetitelj. Od svetosti kao izraz ljubavi i svetlosti Božje prisutna je u nekom čoveku, a za nas u ovom trenutku važnom čoveku to je Sveti Sava kroz njegovu veru, kroz njegovu molitvu. To jednom rečju znači kroz njegovo, čitavim svojim bićem, opredeljenje za Hrista ljubavlju i s druge strane kroz ljubav u odnosu prema bližnjem kao kroz ljubav u odnosu na samog sebe. Dakle, vera, molitva i ljubav su ono što konstituiše Svetog Savu kao Svetitelja, a onda što pretvara njega i u velikog prosvetitelja, i najvećeg prosvetitelja u našem narodu na svakom planu i na svakoj tački njegovog postojanja. On je, jedanput za svagda, opredelio oblikovanje našeg naroda kroz istoriju do naših dana. Bez obzira gde se nalazi taj oblik zove se pravoslavna vera.”

Na akademiji je bila i dramska scena ”Mir braćo” koju je režirao Veselin Vesko Grozdanić, a u njoj su učestvovali Jovana Todorović, Nemanja Rafilović, Pavle Popović i Slaviša Čuruvoić.

U bogatom kulturno-duhovnom programu nastupili su: etno grupa „Trag“, narodni guslar Veljko Đuranović, glumac Slaviša Čurović, sopran Anja Radović.

”U okviru kompletne obnove kao jedan od prioritenih ciljeva, CO je pokrenula projekat izgradnje Duhovnog centra posvećeno Miroslavljevom jevanđelju. Duhovni centar bi sadržao riznicu u kojoj bi se smjestilo ogromno duhovno i kulturno blago ovoga naroda, koje se trenutno nalazi razasuto po depoima raznih zavoda od Cetinja do Beograda. Samo u posjedu nekadašnjeg manastira Nikoljca nalazi se oko 80 rukopisnih i oko 200 štampanih knjiga neprocjenjive vrijednosti. Od propadanja treba sačuvati i 50-ak starih ikona na platnu i drvetu, putire, kandila, kadionice, episkopske i sveštenike odežde i sve se to prije izlaganja mora restaurirati. Planirale su prostorije sa klimatskim i bezbjednosnim uslovima u kojima se, kada to prilike budu dozvolile, može ugostiti Miroslavljevo jevanđelje koje se trenutno nalazi u Narodnom muzeju u Beogradu, ali i Divoševo jevanđelje koje je pronađeno u manastiru Podvrh kod Bijelog Polja. U sklopu duhovnog centra bi bila i narodna kuhinja ”Milena Vojvodić” koja trenutno radi u iznajmljenim prostorijama. Prostorije za vjeronauku i radionice i škole koje bi njegovale pravoslavnu vjeru, srpski jezik, kulturu i tradiciju. U sastavu CO djeluju i crkveni hor Sveti Nikola, Brastvo Srpske Pravoslavne Omladine Sveti Kralj Milutin, Kolo srpskih sestara Sveta Petka kojima je kao i odboru CO potrebna prostorija sa sastajanje i rad. I na kraju, prostorije za prihvatanje i smještaj turista i gostiju koji bi na pravi način osjetili gostoprimstvo i veliku bratsku ljubav ovog naroda. Za ovaj projekat uz kupovinu nedostajaćeg zemljišta, izradu projektne dokumentacije, takse na dozvole i drugo, uz veliku dozu štednje i skromnosti, potrebna su velika sredstva.” – kazali su iz CO Bijelo Polje uz napomenu da sve ove planove i radove prati i blagosilja Patrijarh srpski G. Porfirije.