U podgoričkom naselju Kruševac na praznik Svetog velikomučenika Dimitrija proslavljena je slava dvorske crkve, posvećene ovom ugodniku Božijem.
Svetu liturgiju služio je protojerej-stavrofor dr Boris Brajović, uz sasluženje jereja Ivana Crnogorčevića i Pavla Božovića i vjernog naroda.
Na kraju Svete službe Božije prerezani su slavski kolači, a o. Pavle biranim riječima poučio je prisutne vjernike, ističući da je ovo radostan i poseban dan za sve sabrane kada se sa neba, pod kojim se svi okupljamo, izlila blagodat Duha Svetoga, koja je sišla na darove kojima su se pričestili.
Ukazavši na različite nedaće sa kojima se čovjek susreće tokom ovoga života, posebno na najveći ljudski problem i izazov – smrt, otac Pavle je kazao da nam današnje Sveto pismo govori koji je uzrok našega stradanja, ali i kako stradanje možemo preobraziti u radost, tugu u sreću i kako smrt možemo preokrenuti u život. Naročito se osvrnuo na uvijek upečatljivo i inspirativno pisanje Svetog apostola Pavla njegovom prijatelju Timoteju, u kojem on kaže kako je jedna istina i ona se zna, da onaj ko umre sa Hristom, taj će i vaskrsnuti; onaj ko strada, taj će se radovati; onaj ko se ne odrekne Hrista, neće se odreći ni njega Bog koji je na nebu. Svjedok takve vjere, koju je apostol Pavle izložio Timoteju, upravo je svetitelj koga danas slavimo, Sveti Dimitrije.
“Sveti velikomučenik pobjedonosac nam svjedoči kako stradanje može voditi u radovanje, kako nam nije svaka muka u našem životu, drago braća i sestre, data da bismo se mučili. Nije nam svaka bolest data da bismo bolovali. Moramo da svjedočima i govorimo da nije svako stradanje u našem životu radi muke i nevolje. Nije nam svaki krst dat da bismo patili, već nam je krst dat da pretrpimo, da ga prihvatimo, da ga zavolimo i da se kroz njega spasavamo jer ako se mi saraspnemo sa Hristom, moći ćemo i da savaskrsnemo sa Njim”, besjedio je jerej Pavle, starešina podgoričke crkve u Momišićima.
Po njegovim riječima ako naše stradanje shvatimo kao dio Hristovog stradanja, onda će i Njegovo vaskrsenje biti naše vaskrsenje i sve tuge, nesreće, svi bolovi preobraziće se i dobiće novi značaj, smisao i blagoslov.
“Toga je svjedok Sveti Dimitrije Solunski, koji je čelovođa nebeske vojske Hristove, koji je poveo tu veličanstveni litiju zajedno sa svojim, možemo reći, u duhu blizancem, Svetim velikomučenikom Đorđem, tu litiju mučenika od cara Dioklecijana pa do današnjeg dana koja se nikad nije završila. Toj litiji su pribrojani brojni vjerni ovoga svetoga hrama, koji je i sam imao mučeničku sudbinu i doživljavao poniženja. U njega je bila smještena čak i mrtvačnica, ali u tom smislu on je i dalje služio svetom narodu ovoga kraja i njegovim blagoslovom iznikao je i ovaj kraj. I on je i dalje jedina oaza u ovom betonskom sivilu, gdje se može doći i gdje svi dolazimo ne bi li popili vode sa Izvora živoga, ne bismo li se ukrijepili u toj istini da svako stradanje, koje svako od nas ima u manjoj ili većoj mjeri, po mjeri onoga što možemo da ponesemo, može biti za nas prilika da se njime spasavamo i da ga preobražavamo u radost i u život”, poručio je otac Pavle Božović, čestitajući još jednom svima praznik i slavu ovoj svetoj obitelji.
Na kraju Svete službe Božije, sabrani su imali radost i posebni blagoslov da se poklone i cjelivaju česticu moštiju Svetog velikomučenika Dimitrija, koju je i ove godine donijela naša sestra Danijela Prelević, a koja je do nje došla naročitim blagoslovom.
Vesna Dević
