Otac Dragan: Čovjek je slobodan samo kad je slobodan od grijeha; Autonomija kojoj svijet teži je sloboda za grijeh
Autor knjige „Bioetika smrti“ sveštenik Dragan Popović član Odbora za bioetiku Svetog arhijerejskog Sinoda Srpske pravoslavne crkve odgovarao je na pitanja slušalaca emisije ,,Pitajte sveštenika“ Radija ,,Svetigora“ u nedjelju 10. maja na dan kada naša sveta crkva obilježava spomen na Spaljivanje moštiju Svetog Save na Vračaru.
Govoreći na početku emisije o svojoj knjizi ,,Bioetika smrti“ otac Dragan je podsjetio da je najveći problem čovjeka smrt, kao posledica Adamovog pada, dok u sebi nosimo podsvijest da smo besmrtni.
Bioetika osim medicinskih zadire i u šire probleme u društvu kao što je vještačka inteligencija.
,,Adamov pad u naš život uvodi bol i zadovoljstvo. Čovjek je stvoren da uživa u duhovnim zadovoljstvima dok Adam bira da upozna materijalna, čulna zadovoljstva koja u sebi sadrže bol. Teologija ljudskih prava uči nas da se ono zasniva na dostojanstvu koje je temelj ljudskih prava. Postoje dvije vrste dostojanstva. Prvo je prirodno, ono na kome se zasnivaju ljudska prava, a to je da je čovjek stvoren kao ikona Božija i kao takav ima pravo na jednakost sa svim ostalim ljudima. Drugo je socijalno ili društveno i ono je promjenljivo (gdje svaka etička grupacija ima svoju viziju) dok je po teološkom objašnjenju to podobije. Ako ističete ljudska prava u Crkvi ona proističu iz podobija jer se Hrišćani koji se više upodobljavaju Hristu imaju veća prava. Izvan Crkve možemo razgovarati samo na nivou prirodnog prava odnosno na nivou ikone“- kazao je otac Dragan.
U nastavku emisije otac Dragan je govorio o najvažnijim pitanjima bioetike.
,,Nije smisao našeg života da budemo etički savršeni i nadljudi. Mi od Boga dobijamo podobije. Svi bioetički problemi nas odvajaju od Boga. Abortus, koji je gorući problem u našem društvu, je grijeh koji nas odvaja od Boga i duhovno smo i duševno bolesni ako ga prihvatimo. Crkva je prisutva u socijalnom životu možda i više nego što bi pojedini političari to željeli. Crna Gora i Srbija su duboko pravoslavne zemlje. U dubini svijesti našeg naroda je potreba da ne urade ništa što će nas zauvijek odvojiti od Boga a Crkva je tu da postavi neke ,,crvene linije“ koje ne smiju da se pređu. Pedagoški ih je postaviti malo bliže a ponekad i pretjerano reagovati na neki bioetički problem kako bi bilo spriječeno nešto gore“- rekao je otac Dragan.
Otac Dragan je govorio i o tome koliko je bitna analiza pojmova: život, smrt, ličnost, tijelo, autonomija i mnoga druga.
,,Svi ljudi su do Hrista bili duhovno mrtvi. Oživjeli su krštenjem trudeći se da životom u Crkvi zasluže podobije. Treba da se bojimo od grijeha jer nas on vodi duhovnoj smrti i životu na aparatima, komi. U pravoslavnoj vjeri čovjek je slobodan samo kad je slobodan od grijeha. Dok je autonomija, kojoj svijet, teži u stvari sloboda za grijeh“- kazao je otac Dragan.
Autor knjige „Bioetika smrti“ podsjetio je slušaoce Radija ,,Svetigora“ na to koji su najčešći bioetički problemi koji muče današnje pravoslavne hrišćane, izdvajajući kao najaktuelniji problem vantjelesne oplodnje protiv koje Crkva nije ali uz određene uslove: da su dvoje ljudi u crkvenom braku, da jedno od njih ima zdrvastvenih problema i najvažniji uslov je da ne postoji višak embriona prilikom procesa oplodnje.
Osvrćući se na temu donacije organa otac Dragan kaže da se Crkva tu osvrće na pitanje saglasnosti i sloboda čovjeka kao ikone da odluči o tome.
,,Moždana smrt je onda kada mu je mozak mrtav a ne onda kad prestane da mu radi srce i tako je od 1968. godine. Čovjek treba da se vodi ljubavlju prema bližnjima da bi potpisao tu karticu. Donorstvo, ako je učinjeno iz blagodatne ljubavi prema bližnjem ne samo da je herojstvo nego i svetiteljstvo. Zagovornik sam transplatacije organa i apelujem da se potpisuju donorske kartice“- kazao je otac Dragan Popović.
Član Odbora za bioetiku Svetog arhijerejskog Sinoda Srpske pravoslavne crkve govorio je i o vještačkoj inteligenciji i kreiranju svijeta i ljudskih duša.
,,Negativno u vještačkoj inteligenciji potiče od đavola a Bog je pobijedio đavola. Ne treba da se plašimo vještačke inteligencije nego sopstvenog grijeha i načina na koji je koristimo. Ako je koristimo na dobro bliži smo Bogu dok ako je koristimo na tlo to nas udaljava od Boga. Treba da se bojimo sebe u odnosu na vještačku inteligenciju a ne nje same“- rekao je otac Dragan, osvrćući se na kraju emisije i na problem zavisnosti od interneta i društvenih mreža, koje su lovci duša za one koji su neiskusni.
,,Dobar je način da se odreknemo lošeg zadovoljstva od društvenih posebno u vrijeme posta“- kaže otac Dragan Popović.
