Svrši se Sveta Četrdesetnica, preplovismo pučinu Časnog posta od Čistog ponedeljka do Lazareve subote. Praznik vaskrsenja Lazarevog – Lazareva subota nosi predukus Vaskrsenja Gospodnjeg. Ima duboku tajnu.
Lazareva subota i praznik Hristovog ulaska u Jerusalim stoje na graničniku između Svete Četrdesetnice i Velike nedjelje – Strasne (stradalne Hristove) sedmice.
Ushodeći ka Jerusalimu da dobrovoljno primi krsno stradanje i smrt Gospod je pripremao svoje učenike za te događaje govoreći im o svome poniženju, stradanju i smrti i pritom naglašavajući da će vaskrsnuti treći dan. Za njegove učenike, riječ o smrti iz usta njihovog Spasitelja bila je zastrašujuća, potresala je njihova srca i umove.
Po Božjem promislu, kada je Hristos sa svojim učenicima stigao do Vitanije, tamo je prije četiri dana bio umro i sahranjen Hristov učenik Lazar, koji je bio poznat i Svetim Apostolima. Gospod je saopštio svojim učenicima vijest o Lazarevoj smrti prije nego što su stigli do Vitanije i tako ih pripremio za čudesni događaj koji će uslijediti. – Onaj koji je išao da primi iskupiteljnu smrt za spasenje svijeta došao je da se suoči sa smrću svog vjernog učenika koga je iz ljubavi zvao svojim prijateljem. Potresno je do suza bilo to suočenje kao i susret na Lazarevom grobu sa njegovim sestrama Martom i Marijom. Njihova vjera (Gospode, da si Ti bio ovdje, ne bi umro brat moj, Jn.11,20-32) je čista, puna odanosti Spasitelju ali i sa naznakama ljudske slabosti. Kao da su mu govorile: Gospode, kasno si došao i zato Lazar umrije i sad više ne može oživjeti. Možemo samo da se na njegovom grobu zajedno isplačemo… Međutim, i pored duboke tuge i ljudske slabosti njihova srca su bila potpuno otvorena prema Hristu, što svjedoče Martine riječi: Ali i sada znam, da što god zaišteš od Boga, daće ti Bog (Jn. 11, 22).
Moglo bi se mnogo opširnije govoriti kako kod Marte i Marije pred grobom njihovog ljubljenog brata Lazara, pod dejstvom blage riječi Hristove vjera nadjačava ograničenja i razloge ljudskog uma primajući Hristovu riječ: Ja sam Vaskrsenje i Život (Jn 11,25). Marta pobjeđuje svoje sumnje i nedostatke i apostolski ispovijeda živu vjeru u Hrista: Da, Gospode! Ja vjerujem da si Ti Hristos Sin Božji, koji dolazi u svijet (Jn. 11,27). Tu istu vjeru potvrđuje i Marija u susretu sa Hristom padnuvši pred noge Njegove u prisustvu svoje rodbine i prijatelja. Izazvan njihovom vjerom i pokrenut svojom sastradalnom ljubavlju prema Lazaru i njegovim sestrama, Hristos svojim Božanskim glasom poziva pokojnika da ustane iz mrtvih: Lazare, iziđi napolje! (Jn. 11,43) i na zaprepašćenje svih prisutnih oživljava ga i čini pobjednikom nad smrću.
Kakva projava božanske svemoći i čovjekoljublja! Kakvo čudo, kakva utjeha za sestre Lazareve i za sve tamo prisutne! Kakvo utvrđenje Apostola u vjeri da je On, Hristos, izvor novog i vječnog života! Vaskrsenje četvorodnevnog Lazara je veličanstvena potvrda riječi Spasiteljevih: Ja sam Vaskrsenje i Život (Jn. 11, 25).
Tog momenta, u Vitaniji, mala zajednica oko Hrista i vaskrslog Lazara predokusila je ono što će se uskoro zbiti – Vaskrsenje Hristovo. Vaskrsli Lazar je slika Hristovog Vaskrsenja. Ali predokušaj nije još punoća događaja, slika ne može zamijeniti naslikanog. Lazarevu bolest i smrt Gospod je ovim vaskrsenjem obratio da bude na slavu Božju i da se On, Sin Božji, proslavi kroz njih (Jn. 11,4). Koliko će se više Hristovo poniženje, stradanje i smrt pretvoriti u još veću slavu kada On ustane iz mrtvih i javi se kao Pobjeditelj smrti?! Lazarevo vaskrsenje je bilo istovremeno duhovno vaskrsenje njegovih sestara, koje su se u prevelikoj žalosti bile obukle u smrt svoga brata, a njegovim vaskrsenjem su se obukle u neizmjernu radost i novi život. I pored navedenih sličnosti, suštinski se razlikuje Lazarevo od Hristovog vaskrsenja. Zato se Lazarevo ustajanje iz groba u bogoslužbenom jeziku naziva voskrešenijem, čime je naglašeno to da je on vaskrsnut, a Hristos je samovlasno vaskrsao silom svoga Božanstva. Zato će tek Vaskrsenje Hristovo, a ne Lazarevo, dati novi život i novo biće svima koji vjeruju pa i Lazarevim sestrama. Hristos je svojim Vaskrsenjem vjerne učinio učesnicima Njegove pobjede nad smrću i dao im novo življenje i disanje, novo i nerazorivo zajedništvo Duha Svetoga.
Na Lazarevu subotu Hristos se javlja kao Pobjeditelj smrti i prije svoga Vaskrsenja. Vaskrsenjem četvorodnevog Lazara On je još jednom utvrdio vjeru svojih Apostola i svih onih koji su ga slijedili prilikom Njegovog uzlaska u Jerusalim i na Golgotu. Po ljudskoj slabosti svi Apostoli su se, osim Sv. Jovana Bogoslova, pokolebali i razbježali čim je Hristos bio uhvaćen od strane slugu sveštenika i fariseja, ali je Spasitelj poslije Vakrsenja sabrao svoje učenike da se više nikada ne razbježe i ne razjedine, ni oni, ni učenici njihovi do dana današnjeg. Pomolimo se da se i mi, zajedno za Svetim četvorodnevnim Lazarem, Dvanaestoricom Apostola i sa svima Svetima saberemo u ove velike dane oko Hrista u nerazorivi sabor Crkve Božje koju ni vrata ada neće nadvladati (Mt. 16,18).
Izvor: Eparhija budimljansko-nikšićka
