Feb 16 2020 Moleban I Litija Na Zabljaku

Episkop Joanikije predvodio litiju na Žabljaku: „Naša će borba da potraje, jer se ovo zlo pripremalo dugo, ali i mi smo se spremali vjekovima“

Ime: 17.02.2020 Vladika Joanikije Zabljak; Opis: Naša će borba da potraje, jer se ovo zlo pripremalo dugo, ali i mi smo se spremali vjekovima Tip: audio/mpeg

Na veličanstvenoj svenarodnoj litiji, održanoj na Žabljaku 16. februara 2020. okupio se veliki broj žitelja ovog poddurmitorskog mjesta, oni stameni, ponosni, pravdoljubivi Durmitorci, koji su, još jednom, poručili brojnije i glasnije, nego ikada, da ne daju svoje svetinje.

Feb 16 2020 Moleban I Litija Na Zabljaku 7Sa ikonama i svijećama u rukama, tekla je rijeka ljudi, slična rijeci Jordanu.  Na litijama se nalaze i po tri generacije jedne porodice. Hodaju đedovi sa unucima i kao da im se iz očiju, dok gledaju svoje naslednike, mogu nazreti stihovi J.J. Zmaja: „Gdje ja stadoh ti produži“. Ne pamte oni vremešniji Žabljačani da je kroz ovo mjesto prohodio veći broj ljudi, u mirnom, dostojanstvenom i ponosnom hodu.

Litiju je predvodio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Joanikije što je predstavljalo posebnu radost i blagoslov za narod durmitorskog kraja. U litiji, u kojoj je učestvovalo preko hiljadu ljudi, nošeno je stopalo velikog Božjeg ugodnika Svetog apostola Luke, koje je donijeto iz manastira Kosijerevo. Veliki broj Žabljačana poklonio se ovoj svetinji u hramu Svetog Preobraženja u Žabljaku.

Feb 16 2020 Moleban I Litija Na Zabljaku 17Za doček stopala Svetog Luke, za Moleban Presvetoj Bogorodici i samu litiju u Žabljaku, svojevrsan podvig prinijeli su plemena Šaranci i Jezera. Šaranci su na put ka Žabljaku krenuli pješke ispred crkve Preobraženja u selu Krš. Litija duga 17 kilometara prošla je kroz sela: Njegovuđa, Vrela, Borje i Tepačko Polje. Na drugoj strani, Jezerci su pošli od crkve Svetog Georgija u selu Novakovići, koje je udaljeno 13 kilometara od Žabljaka i u svom molitvenom hodu prošli su kroz sela: Kovčica, Pašina Voda, Javorje, Virak i Motički Gaj. I jednima i drugima uz put se priključivao veliki broj vjernog naroda, sjedinivši se sa onima kod crkve u Žabljaku. Bratska sloga, ljubav, međusobno poštovanje, prijateljske i rodbinske veze pokazali su se, na ovaj divni i svijetli dan, u svom najljepšem svijetlu.

U obraćanju vjernom narodu Preosvećeni Episkop Joanikije je kazao da „nas je muka i nepravda prinudila da izađemo iz svojih domova i saberemo oko naših svetinja i po trgovima naših gradova“.