Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Joanikije služio je, sa sveštenstvom i monaštvom, na praznik Usjekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja, u petak 11. septembra 2020. Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Samogradu.
U liturgijskoj propovjedi sabranima, Episkop je kazao da je svako naše sabranje oko Prestola Božje svečano i radosno, pa i ovo današnje sabranje, ali, ovaj dan, naglasio je Vladika, čak, i na bogosluženju ima jednu tužnu notu.
„Na ovaj dan, kada je posječena glava Svetog Jovana Krstitelja, čovjek je sebe pokazao u najgorem izdanju što može biti na zemlji. Grijeh, zlo i pakost ovog svijeta sabrali su se u ovom momentu, a to nije bilo slučajno. To su ljudi zaslužili svojim nečistim životom. Onaj koji je imao svu moć, vlast i slavu ovog svijeta učinio je najveće bezakonje, otjerao je svoju ženu i uzeo tuđu, ali ne samo tuđu, nego ženu brata svoga. To je bezbožni Irod koji je naredio da se posječe glava Svetog Jovana“, besjedio je Vladika.
Naveo je da su bila dva Iroda, onaj koji je, kada se rodio Hristos, pobio 14000 mladenaca u Vitlejemu i okolini, misleći da je među tom djecom Hristos, da i Njega ubije. Drugi Irod je ovaj koji je posjekao glavu Svetog Jovana Krstitelja.
„Priredio je svečanu večeru, a, vrlo često, te zemaljske svečanosti se izokrenu u svoju suprotnost, pa umjesto svečanosti slave budu sabranja srama i bezakonja, kao što je bilo i to Irodovo sabranje sa svojim velikašima. Ćerka od njegove žene je igrala na toj svečanosti i do te mjere oduševila sve oko sebe da joj je Irod obećao ispuniti sve što poželi na ovom svijetu, makar, i pola carstva svog“, rekao je Preosvećeni Episkop.
Glava Svetog Jovana Krstitelja, dodao je Vladika Joanikije, bila je skuplja Irodijadi, bezakonoj ženi Irodovoj, nego pola carstva, jer je željela da ga zbriše s lica zemlje.
„Kada je ćerka pitala majku šta da traži od Iroda ona joj je kazala da ne traži ništa drugo, nego glavu Svetog Jovana Krstitelja. To je jedna strana medalje, naša zemaljska, a druga je ona pretežnija, božanska. Na to hoćemo da skrenemo pažnju, da ne bismo samo mislili o našim grijesima i jadima, a što se ljudski grijeh pokazao na ovaj dan to treba kod nas da izazove pokajanje, jer smo svi mi ljudi skloni grijehu. Treba zato da se kajemo“, poučavao je Njegovo Preosveštenstvo.
Ukazao je na onu svijetlu, božansku stranu današnjeg praznika.
„Sveti Jovan Krstitelj kao prorok, kao propovjednik riječi Božje, kao Božji pravednik, Preteča i Krstitelj Hristov, kao najveći od žene rođenih, kao anđeo u tijelu, on je, zaista, postigao anđelski život na zemlji, jer se njegovo biće toliko ispunilo Duha Svetog, Božje istine i pravde, da je poživio ovdje kao anđeo. Njegova riječ je imala silu da preporađa srca i misli i da ukrepljuje vjeru kod ljudi. A on je završio, kao i mnogi drugi pravednici prije i posle njega, ali posebno se u svemu ističe Sveti Jovan Krstitelj“.
„On je svojom glavom vjeru potvrdio, i svojom krvlju svoju apostolsku i proročku riječ zapečatio. On se, uvijek, u Crkvi pominje posle Presvete Bogorodice kao prvi od svih, prije Svetih apostola i svih drugih svetitelja. Toliko je njegovo ime u našoj vjeri važno i značajno da se, uvijek, molimo Svetom Jovanu Krstitelju, naročito, kada treba da nas izvede iz košmara naših misli, kada treba da nam daruje pokajanje, da ojača našu vjeru i približi Hristu““, kazao je Vladika.
Istakao je da se Sveti Jovan Krstitelj, Kum Hristov, u najvećoj mogućoj mjeri, upodobio Spasitelju po svom životu, a i po svojoj smrti.
Bio je, po riječima Preosvećenog Episkopa Joanikija, Preteča Hristov po riječi, po životu, a i po svojoj smrti. Njegova smrt ukazivala je na Hristovu golgotsku smrt, na Hristovo raspeće i Veliki petak, koji će uskoro doći.
Vladika se, potom, osvrnuo na značaj drevne svetinje, manastira Samograda koji se obnavlja.
„Sabiramo se, svake godine, na razorenim temeljima ove svetinje. Iako su davno razoreni, i mnogo vjekova bili pod zemljom, oni su sveti i privukli su ovo naše pokoljenje svojom svetošću. Ovdje smo našli staru, veliku, slavnu svetinju. Mi sada ne vidimo svojim tjelesnim očima njenu slavu, nego vidimo njeno poniženje, a kada se otvore naše duhovne oči onda vidimo njenu vječnu i neuništivu slavu, jer svetinja ima svoje dejstvo i sada, kao što je imala i ranije. Ovo je raspeta svetinja i zato treba da se sabiramo, i raduje se ova svetinja, raduje se svaki kamen ovdje našem dolasku i ovoj svetoj službi“.
„Samograd nas mnogo čemu uči, prije svega, zajedništvu, da se saberemo oko svetinje, da se objedinimo Duhom Svetim, da se naša srca preporode Božjom ljubavlju i milošću, da nas, svaki put, kada se saberemo ogrije Božja milost i pravda, kao što nas ovo današnje sunce ovako lijepo grije. Još je značajnija od zraka sunca Božja milost i Božja pravda, ova sveta služba, pričešće Svetim Tajnama Hristovim. Kada se nahranimo Nebeskim hljebom da živimo od tog hljeba novim životom i kada smo prizvani na taj novi život, to znači da smo prizvani da širimo božansku ljubav među braćom“, poručio je Vladika Joanikije, poželivši da svima bude na zdravlje i na spasenje sveta služba i sabiranje na svetim temeljima kod hrama Svetog Jovana Krstitelja na Samogradu.
Domaćin ovogodišnjeg slavlja bio je Rajko Nedović zajedno sa o. Pantelejmonom i bratijom ovog manastira i drugim hrišćanima, koji nesebično priteknu da pomognu bratstvu i ovoj svetinji.
Za dobročinstvo, iskazano prilikom obnove ove svetinje zahvalnice su uručene: Rajku Nedoviću iz Prijeloga, Vuksanu Obradoviću iz Zatona, Stojanu Rangelovu iz Ivanjice, Božu Iliću iz Beograda.
