Episkop Metodije: Gospod pamti imena onih koji su postradali, njihova imena su zapisana zlatnim slovima u Carstvu nebeskom
Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije služio je, u treću nedjelju po Vaskrsenju Hristovom – Nedjelju mironosica, na praznik Prepodobnog Simeona episkopa Persijskog, 30. aprila 2023. godine, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u crkvi Svete Petke u Murini. Današnjim molitvenim sabranjem obilježena je 24. godišnjica NATO bombardovanja varošice Murina u Crnoj Gori kada je poginulo šest osoba, od kojih troje djece.
Sasluživalo je sveštenstvo i monaštvo Eparhije, a na Liturgiji je pjevalo Pravoslavno bratstvo Svetog Evstatija iz Berana.
Sabranima se riječju arhipastirske besjede obratio Preosvećeni Episkop Metodije, poučivši da Crkva danas slavi nejake i krhke žene Mironosice, preko kojih se sila Božja projavila i najveća hrabrost, a koja nije, kako je naveo, ni preko Njegovih apostola uplašenih i sakrivenih u danima po Njegovom stradanju.
„A one koje su imale ono što je najveća sila i snaga u ovom svijetu, imale su i njegovale božansku osobinu u sebi da vole, ne samo da vole nego i da budu slobodne; da budu slobodne i da vole, to je prostor i atmosfera u kojoj djeluje Duh Sveti i Duh Utješitelj. Dok je, još, propovjedao Gospod je rekao: Ja se moram uznijeti od vas, gooreći učenicima jer: Ja ako se ne uznesem na Nebo neće vam Duh Sveti doći, Njega ću vam poslati Utješitelja, Duha Svetog Koji je u punoći prisutan po Vaskrsenju Hristovom na zemlji“.
„On je, naravno, uvijek tu i bio prisutan, u svakoj tvarci Životodavac Duh Sveti je prisutan, u svako atomu i materiji ovdje, na zemlji, ali u svoj svojoj punoći je, tek, bio prisutan kada Ga je poslao Gospod naš Isus Hristos, umjesto sebe da nam bude Utješitelj. On djeluje samo tamo gdje je sloboda i ljubav kao ova divna rijeka u podnožju hrama, kroz ovo mjesto Murino, blagosloveno i stradalno, ali i mjesto vaskrsenja“, kazao je Vladika, dodavši da rijeka Lim simbolizuje rijeke života koje proističu iz Hrista Boga našeg, a koje je Duh Sveti Koga je On poslao i Kojim se svaka žedna duša napaja, kao što se tjelesna žeđ gasi sjedinjenjem kiseonika i vodonika, a to je tečna voda.
„Tamo gdje je samo sloboda bez ljubavi ona je onda razgraditeljna i destruktivna, a tamo gdje je samo ljubav bez sloboda, ona je patološka; jedino gdje su ljubav i sloboda sjedinjeni nerazdjeljivo i nerazlučno, tu je prostor za djelovanje Duha Svetog“.
„To je ono što su njegovale Mironosice u svojim srcima i u dubini svog bića, to je ono preko čega se najljepša vijest vaskrsenja javila cjelokupnom svijetu i ide od duše do duše ljubavne i slobodne do današnjeg dana i do nas, ovdje, sabranih i preko svih onih kojih se mi danas sjećamo, nevinih i krhkih, ali u svojoj istinitosti i pravednosti svemoćnih duša koje je Gospod, na današnji dan, uzeo u svoje naručje i sjećamo se Miroslava Kneževića, djeteta koje je postradalo od zločinačkog NATO bombardovanja i agresije na našu zemlju, na ovo mjesto nedužno i na njegove stanovnike u „sred bijela dana“, a on 13 godina, tek, što je napunio, zajedno sa drugom djecom iz iste osnovne škole „Petar Dedović“, sa Oliverom Maksimović i Julijom Brudar, koje su imale 10 i 9 godina“, besjedio je Njegovo Preosveštenstvo.
Pored njih, stradali su, podsjetio je Episkop Metodije, i Manojlo Komatina od sedamdeset i koju godinu, i Milka Kočanović sa 69 godina, domaćica i radnik škole u koju su išla djeca, Vukić Vuletić koji je imao nešto više od 50 godina.
„Sva sila i armada tog vremena, naš je narod rekao i sila ovog svijeta koja otima zemlje i gradove, a kamoli neće naše mostove, fabrike, nedužne civile, vojnike i ratnike koji su bravili svoju zemlju, ali svaka ta sila je do vremena, prolazna je, kako se razvija tako dođe i vrijeme njene razgradnje i nestanka, kao što su nestale sve sile i ranije u istoriji ljudskog roda, imperije, kojima se više ne zna ni kamen na kamenu, ali pamte se imena onih istinitih, pravednih i nevinih duša, nevino postradalih“.
„Mi, ljudi pokušavamo da otrgnemo od zaborava, sjećajući se imena onih koji su postradali ali njih pamti Gospod i njihova imena su zapisana zlatnim slovima u Carstvu nebeskom. Pamćenje Gospodnje, pominjanje njihovih imena na nebesima je ne samo trganje od zaborava, nego trganje od ništavila, propasti, ada i smrti. Koga se Gospod sjeća i pamti, čije se ime pominje u Carstvu nebeskom, taj je spasen kao što je i onaj razbojnik na krstu na Golgoti, koji je samo rekao Gospodu: Sjeti me se i pomeni me kada budeš u Carstvu svome. Koga se Gospod sjeti i koga pomene, on nije samo otrgnut od zaborava, otrgnut je od ništavila, smrti i đavola, njegova duša vaskrsava“.
„Mi smo se ovdje okupili da bi nas ovo mjesto ne dijelilo i razjedinjavalo, nego da bi nas ono sabiralo kao ljude koji vole i koji su slobodni, kojima djeluje Duh Sveti u svojoj punoći i koji treba s ovog mjesta da svjedočimo slogu, jedinstvo, ljubav, makar ove naše male zajednice koja je ugrožena i od negativnog priraštaja nataliteta, a i od toga što se ljudi raseljavaju, tražeći koru hljeba u drugim zemljama. Ali, ne živi čovjek, kao što kaže Gospod, samo o hljebu, ne može nam to onu istinsku, dubinsku glad našeg bića zasititi i žeđ za tim nebeskim utoliti, nego je to svaka riječ koja izlazi iz usta Gospodnjih“, rekao je Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije, poručivši da ne da Gospod da se ikad više ponovi bezumlje silnika ovog svijeta nad nejakim, nemoćnim i višestruko slabijim.
