Proslavljamo i sjećamo se najradosnije riječi koju je ikad uho ljudsko čulo – o rađanju Spasitelja ljudskog roda
U treću nedelju Vaskršnjeg posta – Krstopoklonu, 7. aprila 2024. godine, na praznik Blagovijesti, Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u crkvi posvećenoj današnjem prazniku u Poljima kod Mojkovca.
Episkopu su sasluživali protojerej-stavrofor Darko Pejić, protojereji Rade Radović, Danilo Damjanović, Aleksandar Krgović i arhiđakon Jakov (Ninković). Liturgijskom sabranju prisustvovao je veliki broj vjernika sa kojima i predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić.
Sveštenstvu i sabranom vjernom narodu praznik Blagovijesti i hramovnu slavu, čestitao je Episkop Metodije, podsjetivši da od 1893. godine, kako piše na ploči ovog svetog hrama, dakle 130 i više godina, ova crkva proslavlja svoju slavu.
„Crkva svoju slavu uvijek proslavlja s narodom, nekih godina je bila i bez naroda, zavisno od vremena koja su ovuda prohujala, i sabrasmo se da proslavimo najradosniju vijest koju je ikad moglo ljudsko uho čuti u cjelokupnoj istoriji, a to je ono što šapnu na uvo Arhangel Gavrilo Presvetoj djevi Mariji, rekao joj i blagovijestio da se Bog smilovao ne samo na Nju, nego i na cjelokupni rod svoj. Bog Koji je Tvorac neba i zemlje, svega vidljivog i nevidljivog, cijele vasione, svih nebeskih tijela od kojih je jedno i ova zemlja. I život na njoj stvorio, na kraju i čovjeka kao krunu svog stvaranja, i prednaznačio put da ide, kako je Adam trebao da ide po zamisli Božjoj, kojim putem je trebao da hodi, ali, po posrnuću i gubitku blagodati i blagoslova Božjeg i stupanju na stazu bespuća. Mučio se ljudski rod vjekovima i, smilovavši se Bog, poslao je Sina svog.”
”Na današnji dan se to desilo, na današnji dan je Duh Sveti osjenio Presvetu Djevu i na tajanstven i čudesan način, neznan, niti će ikad biti znan ne samo ljudima, nego i angelima. Kako se desilo da se Bog ovaploti i rodi kao jedan od nas, da nadiđe svoje prirodu svojom ličnošću, ali, pokrenut ljubavlju prema ljudskom rodu, jer nije mogao da gleda kako ljudski rod i dalje propada. I kao što su Sveti Oci govorili: Nije mogao da vidi kako đavo lomi ljudski rod i survava ga u bezdan nepostojanja i nebića, i ovaplotio se, uzeo na sebe ljudsku prirodu i postao jedan od nas i time, sve ono što je ljudsko, cjelokupnu ljudsku prirodu, jer je postao istinski i pravi čovjek ne prividno ili privremeno, nego na sve vjekove, ostavši Bog a postavši čovjek – postao je Bogočovjek, kao što ga je jedan veliki teolog iz 3. vijeka prvi tim imenom nazvao.”
To je, po riječima Vladike Metodija, najradosnija vijest koju je ljudsko uho moglo da čuje, jer su vijekovi prolazili bez otkrovenja prave i istinite vjere, bez Hristove blage vijesti, bez Jevanđelja Njegovog o spasenju roda ljudskog, bez Njegove žrtvene ljubavi i krsne žrtve.
„Danas je, ujedno, i Krstopoklona nedelja, središte Časnog i Velikog Vaskršnjeg posta kad se sjećamo krsta na kome se Hristos raspeo za nas i radi našeg spasenja. Zamislite kako je bilo tim vjekovima, koji nisu znali za pravu istinu da žive, u toj tami, beznađu, iščekujući Spasitelja, kad je nama ovako koji se žalimo kao da nam je teško, koji znamo punu istinu, koji se sabiramo na molitvi Njemu, osjećamo Njegovu blizinu, pa iznad svega toga, pričešćujemo se Njime, Njegovom istinskom krvlju i tijelom Njegovim, primamo Ga u sebe, živimo u zajednici s Njim, pa nam je, opet, teško i žalimo se i govorimo kako se velika iskušenja i možemo li opstati. Ništa nije teško kad je Bog s nama“, poučavao je Preosvećeni Episkop.
Ocijenio je da mnogo brinemo šta ćemo da uradimo i kako da organizujemo svoj život.
„Čak i ova današnja slava, mnogi su se ljudi potrudili oko toga da se organizuje i ljudi dočekaju, spremi slavski kolač, služi sveta Liturgija i posle, ako Bog da, da se malo podružimo i vidimo. Ali, sve ako postignemo i ako svu organizaciju dostignemo i do savršenstva je dovedemo, ako se ne budemo molili Bogu, džaba nam je to, ostaćemo bez Njegovog prisustva i blagoslova. Nemojmo nikad pretpostaviti bilo šta u spoljašnjem našem životu onome što nam je Hristos rekao da prvo tražimo, a rekao je: Ištite prvo nebeskog Carstva i sile Njegove i blagodati Božje, a sve ostalo, to su Njegova nelažna usta rekla, će vam se pridodati“.
„Dakle, ne kažem da ne treba da radimo i da se trudimo, ali nam je na prvom mjestu, ako se ne budemo molili, nikad naša zajednica neće moći stati istinski na čvrste noge i stupiti na pravi Hristov bogočovječanski put. Sretna je ova zemlja i ovaj narod i svi mi ovdje okupljeni kad smo dočekali danas da predsjednik Skupštine države Crne Gore, koga sam vidio, stoji među svojim narodom. Kad je to bilo, znate li? Niko od nas se toga ne sjeća da se to kad desilo, ne samo što stoji, kakvi god da smo mi ljudi koji smo se ovdje sabrali ali smo došli da padnemo i da se poklonimo Bogu, a da se uspravimo pred ljudima, i pričestio se s nama i zajedno je u našoj zajednici, dakle, imamo nekoga ko, ipak, se Bogu moli, a koliko god da se organizuje ova država i osmisli kako treba da funkcioniše, ako se ne budemo molili i oni koji je budu vodili ne budu molitveni ljudi, ne možemo sreće i napretka vidjeti. Davno je to istorija ljudskog roda, a ponajviše srpskog naroda potvrdila i dokazala kroz vjekove“, smatra Preosvećeni Vladika, ističući:
„Zato, sretna je ova zemlja, i ovaj narod, krenuli smo i idemo i to je jedna od potvrda i svjedočanstva da nije uzaludan trud bio naših praotaca i prethodnika koji su ovdje bili u novijoj istoriji, jednog od najvećih od takvih Mitropolita Amfilohija i njegov trud, kao i Vladike Joanikija koji je to nastavio. Nije uzaludan trud kad je ovoliki narod ovdje, kad smo se zajedno okupili i na ovaj način Boga proslavljamo i sjećamo se najradosnije riječi koju je ikad uho ljudsko čulo o rađanju Spasitelja ljudskog roda i cjelokupnog svijeta“.
„Bog da vas blagoslovi, Presveta Bogorodica da vas utvrdi na ovom blagoslovenom putu kojim idete, putu svojih predaka i blagoslovenih Svetih ljudi iz roda našeg i neka vam je, po 130. put, srećna slava, ovdje, u ovom mjestu i ovog svetog hrama“, poručio je Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije.
Proslavljena je hramovna slava. Osveštan je i prelomljen slavski kolač koji je pripremio g. Rodoljub Ćorić, domaćin ovogodišnjeg slavlja. Dio kolača preuzeo je g. Žarko Pejović, koji će biti domaćin hramovne slave naredne godine.
Foto: Sara Krgović
