Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije služio je na Duhovski utorak, 6. juna 2023. godine, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Svete Trojice – Brezojevica, čime je ova drevna svetinja molitveno proslavila svoju hramovnu slavu.
Čestitajući praznik Silaska Svetog Duha na apostole i hramovnu slavu drevene nemanjićke zadužbine, koja je posvećena svetoj Pedesetnici, Preosvećeni Episkop je kazao da su se ovdje vjekovima molitve uznosile pokajne i kolenopreklone Bogu našeg naroda srpskog, okupljenog oko ove svetinje.
„Ovdje se naš narod hranio i pitao da opstane ne samo svoje tijelo, nego i dušu svoju što je najpretežnije u ljudskom biću, ono što je stvoreno za svu vječnost i za opštenje sa Bogom Tvorcem, a Bog se kroz svu istoriju ljudskog roda postepeno otkrivao ljudima. Prvo su ljudi, posle pada Adamovog, kad su ovdje, u ovoj zemlji njome bili ograničeni i smrću koja je prekidala trajanje ovdje i ovaj život, koji mi nazivamo životom, a koji je ustvari samo jedna faza u našem životu, po nelažnim Hristovim riječima, jer svi koji su prošli kroz vrata rođenja i ušli u ovaj svijet, izašli su iz njega kroz vrata smrti i nastavili da postoje, čekajući drugi, strašni dolazak Hristov i krajnji Njegov sud kada ćemo, ako Bog da, svi sabrani kao ovdje danas, na svetoj Liturgiji, na ovoj slavi, gledati Boga licem u lice, slaviti ime Njegovo tamo gdje nema ni tuge, ni žalosti, ni bola, ni uzdisaja nego gdje je radost i život vječni“.
Bog se, poučavao je Vladika Metodije, postepeno otkrivao kroz svoju tvorevinu.
„Ako danas zaboravimo i ako se, svaki dan, ne čudimo, kad se ujutru probudimo pa u toku cijelog dana, tome kako sunce svaki dan izlazi, svojim putem prohodi i onda zalazi, kako ove rijeke teku bez prestanka iz nekih svojih izvora idu neke svoje uvire, kako se taj ciklus prirode neprekidno ponavlja i kružno kreće kao i ova voda u prirodi, i ovaj život koji buja, pogotovo u ove dane proljeća, ako ne možemo tome svakog trenutka da se čudimo i radujemo i zbog toga Boga Tvorca proslavljamo, to znači da smo mnogo opterećeni nekim drugim stvarima, kojima ne bismo smjeli biti toliko opterećeni. Ono što je do nas treba da uradimo, a Bog će nadomjestiti sve što je potrebno nama ako ono prvo učinimo, a to je da na Njega mislimo i da, i kroz ovu prirodu koju gledamo, hvalimo ime Boga Tvorca“.
Kroz prirodu, kroz tvorevinu i kroz poredak koji je ustrojio, mi se Njemu divimo, otkrivao se kroz to rodu ljudskom, a potom se izabranom svom narodu otkrio kao Bog Otac, nagovještavajući kroz proroke Sina i najavljujući Ga.
„Kad se Sin ovaplotio i postao jedan među nama, isti čovjek u svemu osim u grijehu, uzevši do kraja ljudsku prirodu na sebe i onda propovjedajući nam kojim putem i kako da živimo, a On je put, tako je On za sebe govorio, i istina i život. Kad je stradao na krstu kao čovjek i vaskrsao kao Bog i vaznio se na Nebesa, nagovještavao je i govorio učenicima svojim o Duhu Svetom Koga će poslati kao Utješitelja da bude, kad se On uznese na nebo, i to mi danas ovdje proslavljamo, i na današnji dan kad se Crkva po predanju rodila, sišavši Duh Sveti na apostole koji su time cijelu nauku Hristovu i Gospodnju i spasenju i načinu kako treba hrišćanski da živimo, pronijeli preko cijele zemlje, dakle, u ovaj današnji dan, Bog se u svoj svojoj punoći otkrio onakav kakav On jeste Otac i Sin i Duh Sveti koji je nerazdjeljiv, ali i nesliven jer su tri ličnosti jedne prirode božanske, gdje sve od Oca kao od uzroka Sin se rađa i proishodi, Sin se rađa od Njega u vječnosti prije svih vremena i stvaranja ovog svijeta. Duh Sveti od Oca ishodi i On se javlja na današnji dan u svoj svojoj punoći i izrazu ljudima, nama hrišćanima, ljudkom rodu kao Bog Otac Sin i Sveti Duh“.
„Sveti Duh je s nama ovdje, On je i prije u istoriji stalno prisutan životovorni kroz cijelu ovu tvorevinu. Njim je začet i Njemu treba da zahvali bogočovjek Hristos jer je kao čovjek Njime začet u utrobi matere svoje Presvete djeve i tako je stalno bio prisutan u istoriji spasenja roda ljudskog, ali u svoj svojoj punoći na današnji dan On dolazi i ostaje u Crkvi s nama. Gdje je Duh Sveti tu je Crkva, ne gdje je građevina, gdje su zidovi, gdje su neki ljudi koji obuku neke odore, pa se nazivaju nekim imenima, ne. Nego tamo gdje je istina i pravda i Duh Sveti, Bog kao Trojica prisutni, tu je Crkva Gospodnja. Ovdje, gdje smo se mi danas okupili, vi sa svojim Episkopom i sveštenstvom, narod Božji oko Tijela i Krvi Hristove da se pričešćujemo i Njime živimo i čekamo prelaz u taj vječni, nezalazni, svijetli, božanski dan Carstva nebeskog“, besjedio je Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije.
Nakon odslužene Liturgije osveštani su slavski darovi, a zjedničarenje je nastavljeno uz trpezu hrišćanske ljubavi.
