Na Krnovu, na lokalitetu Lobanje glave, služen je parastos mladićima nevino stradalim na ovom prostoru, 25. avgusta 1944. godine. Pomen je organizovalo Udruženje „Kosovski božuri od Nikšića grada.“
Pomen omladini, koja je prije 80 godina ubijena na krnovskim planinskim vijencima, služio je Episkop budimljansko-nikšićki Metodije sa sveštenstvom i monaštvom Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke. Sabranim potomcima, rodbini i poštovaocima nevine žrtve ubijenih mladića, kojima se ni posle toliko vremena ne zna groba, ni mramora, besjedio je Vladika Metodije.
„Ne pomolismo se samo zbog upokojenja njihove duše nego da bismo nekako, moleći Boga, i nadajući se u njegovu milost, da i mi iz jame u koju smo kao narod upali, kad se to ovdje desilo i u ratu, i u posleratnom periodu da pokušamo da se iskobeljamo i na pravi put hrišćanski pokajanja izađemo, da bismo time ne samo obezbijedili bolji napredak i budućnost našem narodu na ovom prostoru, a koja se ne može na jamama graditi i na tuđoj nesreći, muci, patnji, nego na svim onim divnim hrišćanskim vrlinama kojima se naš narod kroz vjekove napajao i kojima je živio i za koje je živio i umirao. Da se, dakle, izvadimo iz te jame u koju smo upali kao narod, da zaboravimo naše bratske razmirice, podjele i svađe, da se oko Hrista Boga živog okupimo, jer, zapamtite, nijedan program, ni projekat, nijedna ideologija socijalna ili ekonomska politika bez Hrista ne može donijeti prosperitet. To je naša istorija pokazala“, kazao je Episkop Metodije.
U ime Udruženja Kosovski božuri od Nikšića grada, koji treću godinu zaredom, organizuju odavanje pošte kroz služenje pomena i koji su otrgli iz zaborava i oživjeli sjećanje na nevino stradanje, na ovom lokalitetu, obratio se mr Ilija Miljanić, predsjednik.
„Krnovska kasapnica i žrtve mladića, koji život nijesu omirisali ne smije da prekrije veo zaborava, već da se njihove kosti, razasute po ovoj planini, njenim jamama i vrtačama saberu i dostojno sahrane. Od stravičnog prizora titoista nad maloljetnicima na krnovskim vrletima u noći između 25. i 26. avgusta 1944. godine do dan danas, neprestano vile nariču i dozivaju majke da zagrle svoje bezgrobne sinove u lavirintima krnovskih uvala. Osamdeset godina napaćene majke čekaju utrobu zemljice crne da im pokažu sinove i da pronađu desnu ruku za ljubav vaznesenja za koju su dali svoje mlade živote. Emocije nadvladavaju razum i srce se cijepa od zločinstva nesrećne crvene bande, a krnovski mladići će ostati vječni pečat, ogrlica kosovskog zavjeta“, naglasio je Miljanić.
Istu poruku da se na mjestu stradanja na Krnovu podigne spomen-obilježje, hram, da se prikupe sva imena oko 350 ubijenih, da se ovim događajem o kojem se ćutalo tačno osam decenija pozabave istoričari i nadležne institucije, nosila su i obraćanja ostalih učesnika skupa: sveštenika Miajla Backovića i Predraga Šćepanovića, dr Zdravka Vukčevića, Zorana Pavićevića i Dušana Martinovića.
