Višegodišnji i zahtjevan poduhvat objedinjavanja stvaralaštva Dionisija Mikovića (1861–1942), znamenitog paštrovskog arhimandrita i kulturnog poslenika, nedavno je uspješno priveden kraju. Njegova izabrana djela, sabrana u sedam tomova, predstavljena su sinoć u Budvi, u okviru devetog Festivala „Ćirilicom“.
U uvodnom izlaganju, direktorica Narodne biblioteke „Miroslav Luketić“ Budva, Mila Baljević, podsjetila je na kontinuirana nastojanja te ustanove da istražuje i objavljuje najvrijednije iz kulturne baštine budvanskog kraja. Kako je navela, nakon sabranih djela Stefana Mitrova Ljubiše (2022), kritičkog izdanja „Budvanskih anala“ don Krsta Ivanovića (2024) i „Dnevnika“ don Antuna Kojovića, objavljenog ove godine, izabrana djela Dionisija Mikovića predstavljaju novi kapitalni suizdavački poduhvat.
„Mi smo željeli da objavimo ta djela, ali odmah smo se suočili sa nepremostivim problemima, jer valjalo se temeljno posvetiti njegovom razuđenom i veoma kompleksnom stvaralaštvu. Ali, kako to često biva, sami Bog je uredio da se za djela Dionisija Mikovića istovremeno zainteresuje otac Kliment (Boljević). Ta okolnost je ono što se nama činilo nemogućim učinila realnim i otac Kliment je ogromno vrijeme posvetio istraživačkom radu i pronalaženju tekstova, objavljenih i neobjavljenih, koji su se čuvali u manastirskim riznicama, prije svega u manastiru Banja kod Risna.
Otac Kliment je svakodnevno, više godina, marljivo i puno radio na oblikovanju kompleta koji je pred nama. Tako da je ovo njegov podvig, a naš doprinos je veoma skroman. Arhimandrit Dionisije je bio popularan pjesnik i ugledan istoričar, jedinstvena ličnost, veoma talentovan i učen – jedna od najistaknutijih ličnosti u kulturi prije Prvog svjetskog rata i između dva rata. Za nas je velika čast što smo se pridružili Mitropoliji crnogorsko-primorskom koja je ovim činom odužila veliki dug jednom od onih stubova Crkve, koji je opstajao u najtežim vremenima na braniku Crkve i otečestva“, istakla je Baljević.
Predsjednik Opštine Budva, Nikola Jovanović izrazio je zadovoljstvo povodom objavljivanja izabranih Mikovićevih djela, koja nas, kako je kazao, i danas okupljaju, ocijenivši njegova vrijedna zapažanja i zapise kao svojevremeno ogledalo u kojem možemo da vidimo i prepoznamo upravo sebe. „Upravo su ovo primjeri kako treba čuvati kulturu i istoriju jednog naroda. Arhimandrit nije bio samo monah, nije bio samo pastir. On je bio i vrijedni predavač onoga što jeste naša kultura i što jeste naš identitet. I kako to svjedoči naziv ovog festivala, čuvajući pismo, jezik i vjeru, mi čuvamo sebe kao predanje od naših predaka i zalog za naša pokoljenja. Mi ćemo nastaviti tim putem, kao Opština Budve i Narodna biblioteka, ali i na nivou drugih ustanova grada Budve i ostaćemo posvećeni onome što jeste naš identitet. Bez obzira na izazove savremenog doba mislim da treba da se podsjetimo i svojih korijena i predanja i da sve ono što je zapisano u prošlosti danas čuvamo od zaborava. U to ime želim iskreno da vam čestitam na ogromnom trudu i radu i publikaciji sabranih djela po prvi put na jednom mjestu. Mislim da to treba da služi na čast Narodnoj biblioteci i Udruženju izdavača i knjižara Crne Gore, kao i svima onima koji su učestvovali. Mislim da ste ovim učinili nešto što je nezaboravno za buduća pokoljenja“, kazao je Jovanović.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije ukazao je da je Dionisije Miković jedan od onih koji je išao stopama Svetog Save i da je, kako je naveo, očigledno da mu je taj veliki srpski svetitelj bio uzor i nebeski zastupnik u velikom podvigu.
„Dionisije Miković je poživio puni ljudski vijek, ali silno vrijeme svoga zemaljskoga života patio je od raznih bolesti, slabosti, nemoći. Bilo je dosta i stradanja, i oskudice, nemaštine, mnogo nevolja u tim burnim vremenima, ali ništa nije slomilo njegov duh. Prosto kao da su sve te spoljne nedaće jačale i brusile njegov karakter, te je Dionisije umnožio svoje talente. Evo, večeras imamo tu priliku da predstavimo njegova
izabrana djela u kojima je sabrano sve što je moglo doći do ruke. Ovo je jedan veliki kulturni događaj, od ogromnog značaja. Biće vrlo interesantno i za naše istoričare, etnologe, za književnike, istoričare književnosti ovo djelo Dionisija Mikovića koje je ugledalo svjetlost dana. Osim toga, mi ispunjavamo veliki naš dug prema tom mnogo zaslužnom i napaćenom arhimandritu, koji se cijeloga svoga života trudio da ugodi slavi Božijoj i da sve svoje snage – umne, duhovne i fizičke, posveti svome rodu, svojoj Crkvi i svojoj otadžbini“, istakao je Mitropolit Joanikije.
Predsjednik Udruženja i izdavača knjižara Crne Gore, Radomir Uljarević posebno je naglasio doprinos priređivača izabranih djela, protosinđela Klimenta Boljevića uovom složenom i faznom poslu čija je važnost, kako je napomenuo, srazmjerna liku i djelu Dionisija Mikovića.
„Priređivač je primijenio dosta originalnu koncepciju kod priređivanja ovog kompleta. U različite tomove dodao je neke tekstove ili pjesme koje su mogle da nađu mjesto u nekom drugom tomu, ali je brinuo o tome da se sačuva dinamika i na taj način se pokaže višestruka sveobuhvatnost interesovanja Dionisija Mikovića za najrazličitije teme. I kada se malo dublje sagleda princip kojeg se držao, onda vidimo da u tome ima one tako
dragocjene zavodljivosti i začudnosti koje potrebuje lijepa književnost, koja je, kada je riječ o Dionisiju, očigledna i u naučnim i u etnografskim spisima, naročito u propovjedima. Dar koji je Dionisije imao uporediv je čini mi se sa darom Vladike Nikolaja i smatram da ne pretjerujem kada to kažem“, naveo je Uljarević.
Monah dr Pavle Kondić naglasio je da je sa preko hiljadu strana teksta, koji je na kraju objedinjen u sedam knjiga izabranih djela, arhimandrit Dionisije uzvratio Bogu dar na dar.
„Dvojica plemenika, svojevremeno mitropoliti crnogorsko-primorski Visarion Ljubiša i Mitrofan Ban, podstakli su ovoga mladoga Dionisija Mikovića na tom polju prosvjetnom. A piše i on u nekim svojim spisima da mu tada knjaz Nikola tepao duhovniče. Imali su neku sponu, poetsku sponu mladi Dionisije i mladi Nikola. Dionisije Miković je bio ptica iz jednoga nevelikog jata. Srpsko pravoslavno monaštvo, od polovine 15. vijeka do Dionisijevog vremena, vazda je bilo malobrojno, za razliku od rimokatoličkih sveštenika, isusovaca koji su držali obrazovne centre gdje se školovala mlađarija i kalupila u taj nerazorivi katolički misijski kalup. E sa takvim talasom se susretao naš Dionisije i vidjevši kako oni rade, svjestan da imaju moć i političku zaleđinu i podršku, shvatio je da nismo ni mi slamke. Naš Dionisije nije posustao, radio je i evo rezultata njegovoga rada. Dakle, sve što je radio naš kaluđer radio je po ljubavi i po savjesti, za svoj rod i za Crkvu. Monaški, bez pare i dinara“ , istakao je o. Pavle Kondić.
Priređivač izabranih djela, protosinđel Kliment (Boljević), namjesnik manastira Praskvica, ispričao je kako se rodila ideja da se krene u ovaj izdavački poduhvat.
„Vratiću se negdje u 2012. godinu kad smo pripremali 600 godina od osnivanja Crkve Svetog Nikole u manastiru Praskvici i tada je nekako došlo do nas da pripremimo izložbu starih spisa. Među njima je bilo nekih izdanja Kalendara Boke Dionisija Mikovića i došao sam na ideju da se izda fototipsko izdanje Srpskog magazina. Ja sam tada pitao blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, on je blagoslovio da se radi i na njegovim izabranim djelima. Ja sam rekao dobro, ali bio sam skeptičan budući da nisam iz te struke. Ponovo je neko 2016. godine pomenuo, a Mitropolit ponovio da bi bilo dobro da se to izda. Godinu i po dana pred Mitropolitovo upokojenje, on mi ponovo kaže da se saberu i izdaju djela. Međutim, kako je bila korona i kako se Mitropolit upokojio, i 2021. u avgustu mjeseca jedno veče sam sjedio u manastirskoj biblioteci i tu su stajali neki časopisi i male knjige koje čuvamo. I ja sam osjetio da je vrijeme da ispunim blagoslov. Mislio sam da sve saberemo u jednu knjigu, međutim, konsultujući se sa ocem Dimitrijem, igumanom manastira, on mi je samo iznosio spise i to je počelo malo po malo da se gomila. Mislili smo biće jedna, dvije, pa i tri, a na kraju smo došli do sedam knjiga. Mnogo je ljudi zaslužnio za ovo izdanje. Ja sam pokupio šlagvort, ali mnogi ljudi, prijatelji i poklonici manastira Praskvice pomogli su oko prekucavanja, iščitavanja crkvenoslovenskog teksta, upoređivanja sa štampanim i pisanim izdanjima. I, eto, od Boga im svaka nagrada i zahvalnost“, kazao je otac Kliment.
Liku i djelu arhimandrita Dionisija Mikovića bio je posvećen jedan program na pretprošlom Festivalu „Ćirilicom“ 2023. godine, kada je i najavljeno da se radi na njegovim izabranim djelima. Sedmotomno izdanje nedavno je ugledalo svjetlost dana, u izdanju „Svetigore“ i manastira Praskvica, u suizdavaštvu Narodne biblioteke „Miroslav Luketić“ Budva i „Štampar Makarija“, čime su Mikovićeva djela, nakon što su decenijama i vjekovima bila prekrivena velom zaborava u rukopisima i arhivama, postala dostupna široj publici.
Izabrana djela koncipirana su na sljedeći način: „Duhovna riznica (prvi tom), „Poslenici na njivi Gospodnjoj – Tri mitropolita“ (drugi tom), „Srpsko-pravoslavno bokokotorsko vladičanstvo i drugi spisi“ (treći tom), „Istorijski i etnografski spisi – Paštrovići“ (četvrti tom), „Istorijski i etnografski spisi – Boka Kotorska“ (peti tom), „Pjesme i priče“ (šesti tom) i „Životopis, putopisi, bibliografija arhimandrita Dionisija Mikovića“ (sedmi tom).
U drugom dijelu programa, sa igrama i pjesmama iz Paštrovića, u koreografiji Davora Sedlarevića, nastupili su članovi Kulturno-umjetničkog društva „Mijat Mašković“ iz Kolašina.
Festival „Ćirilicom“ organizuju Narodna biblioteka „Miroslav Luketić“ Budva i Udruženje izdavača i knjižara Crne Gore, uz podršku Opštine Budva i Turističke organizacije opštine Budva, a deveto izdanje na programu je do 17. septembra.
Izvor: Narodna biblioteka „Miroslav Luketić“ Budva
