Branko Vuković je već svojom prvom knjigom pronašao pravo izvorišta poezije za djecu, iznova pronašavši dijete u sebi. Ali to dijete sada je naoružano brojnim znanjima i različitim umijećima, otuda može tako samouvjereno da pjeva na različite teme, pa čak ponekad i nenametljivo pruži neku moralnu pouku.
Najčešće to dijete što nas čeka u nama samima otkrijemo tek kada počnemo da se posvetimo druženju s djecom, bilo da nam je posao ili riječ o vremenu koje provodi sa sopstvenim mališanima.
Tek kada zaboravimo da smo odrasli i kada prestanemo da se trudimo da se spustimo na nivo djeteta, već kada sebe uzdignemo do veličanstvenog dječjeg svijeta, nastaju divne pjesme za djecu, kakve srećemo i u knjizi Rajičnjak.
