Nakon što je Ikona Bogorodice Trojeručice Hilandarske 18. jula stigla u Crnu Gori i blagoslovila vjerni narod, najprije, u manastiru Ostrogu, a potom u hramovima u Podgorici, Danilovgradu i Nikšiću, u ponedeljak 29. jula, u večernjim časovima, stigla u njenu svetinju, hram koji se podiže njoj u čast u nikšićkom naselju Kličevo.
Dolazak vjerodostojne kopije ikone Bogorodice Trojeručice hilandarske u Kličevo uveličao je svojim prisustvom Visokoprepodobni arhimandrit Metodije, iguman manastira Hilandara.
Njegova posjeta Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i blagoslov koji donosi iz Svete carske lavre Hilandara i sa cijele Svete Gore događaj je od posebnog značaja ne samo za grad Nikšić, već i za cijelu Crnu Goru.
Visokoprepodobni arhimandrit Metodije svečano je dočekan u 18 sati i 30 minuta, ispred Sabornog hrama Svetog Vasilija Ostroškog, pozdravljen srdačnom dobrodošlicom od Njegovog Preosveštenstva Episkopa budimljansko-nikšićkog G. Metodija, Njegovog Visokopreosveštenstva Mitropolita zahumsko-hercegovačkog i stonsko-primorskog G. Dimitrija i Njegovog Preosveštenstva Episkopa buenosajresko i južno-centralnoameričkog i administratora Eparhije zagrebačko – ljubljanske G. Kirila, brojnog sveštenstva i sveštenomonaštva i velikog broja vjernog naroda.
Dočeku su prisustvovali i predsjednici Opštine i SO Nikšić Marko Kovačević i Nemanja Vuković.
Povodom dolaska Visokoprepodobnog arhimandrita Metodija, služen je svečani čin doksologije.
Igumana najveće srpske svetinje manastira Hilandara, pozdravio je Preosvećeni Episkop Metodije.
„U danima strašnim za ovaj svijet, teškim i smutnim s kraja na kraj gdje stradaju narodi, djeca, gdje vjerni rod ljudski biva napadan i proganjan od vidljivih i nevidljivih mnogih neprijatelja sa svake strane, dolazi nam u pohode Majka Božja Trojeručica gdje se nebo sa zemljom sastavilo da nam bliže priđe i da uđe ovdje među nas, da nas blagoslovi svojom milošću i svojom ljubavlju, da nas prizove na milost i ljubav, a i da nas podsjeti na milost i nesebičnu i cjelebnu ljubav Sina Njenog Kojeg drži u naručju, da se ovdje pred Njom poklonimo i molimo za spasenje svoje duše i svojih najmilijih, ali i cijelog svijeta, da nas pošasti ovog svijeta, ako je ikako moguće, koje su se zavitlale, mimoiđu“.
„Velike smo blagoslove kao Eparhija budimljansko-nikšićka i narod i Crkva u ovom prostoru imali ova nelika dana od posjete Patrijarha srpskog Porfirija u Beranama i u Velici, i mnogih arhijereja Srpske Crkve i Ikone Trojeručice koja ide i obilazi od duše do duše i od grada do grada i ovdje u Nikšiću je večeras i već nekoliko dana s nama. Došla je i dovela nam je svog najmilijeg sina na zemlji koji je po Njenoj volji i ljubavi i kojeg čuva u svoje svete skute igumana Hilandarskog Metodija“, kazao je Vladika Metodije, navodeći da se Trojeručica ikona nalazi u manastiru Hilandaru, u tronu igumanskom u crkvi manastirskoj.
„Ona je igumanija i zaštitnica carske lavre Hilandara, a ako je zaštitnica carske srpske lavre manastira Hilandara, onda je zaštitnica svih Srba i pravoslavnih hrišćana s kraja na kraj vaseljene. Igumane hilandarski, dobro došao u ovaj divni, blagosloveni, bogomčuvani grad Nikšić, grad Svetog Vasilija, grad koji je uvijek slavio Svetog Vasilija, pa je evo i prije neku godinu to i formalno ozvaničio. U hram Svetog Vasilija, čiji je ktitor ruska carska mučenička porodica Romanov, koji je gradio knjaz i kralj Nikola gospodar Crne Gore, ovdje se sve sastalo u jedno, ovdje smo svi jedno u milosti i ljubavi Presvete Bogorodice, pod Njenim omoforom u čijoj svjetlosti i blagodati da Bog da da se naše duše vinu do Njenog nebeskog prestola kraj Njenog Sina sa Ocem i Duhom Svetim, ako Bog da“, rekao je Vladika budimljansko-nikšićki Metodije.
Na velikoj ljubavi sa kojom je dočekan u Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i Nikšiću zablagodario je iguman manastira Hilandara arhimandrit Metodije.
„Zaista je teško rečima izraziti ono što smo osjetili kako smo ušli u grad Nikšić, tu ljubav koju ste pokazali, ne samo kako ste nas dočekali, već i za poziv da budemo danas sa vama. Mi ćemo se potruditi da našim boravkom ovdje i skromnim riječima donekle samo uzvratimo za vašu ljubav“.
„Mi smo prije četiri dana proslavili praznik Presvete Bogorodice Trojeručice,a ustanovljeno je prije nekoliko decenija da se sledećeg dana 26. jula po novom kalendaru zajedno sa drugim danom praznovanja praznuje i spomen svih hilandarskih prepodobnih Otaca. Među njima su prvi Sveti Sava i Prepodobni Simeon Mirotočivi, ali među njima je i Sveti Vasilije Ostroški, jer on je boravio na Svetoj Gori oko godinu dana, u to vrijeme je obnovio jedan paraklis Svetog Đorđa tako da, ne samo što je bio nego je i ktitor donekle hilandarski, tako da ga mi pominjemo. Sveti Vasilije Ostroški je ličnost koja duhovno povezuje vaš grad i manastir Hilandar, a od današnjeg dana, još uvijek smo u tom prazničnom raspoloženju, kada smo slavili našu Trojeručicu, i Ona će biti takođe još jedna, možemo da kažemo, i veća, pošto je Presveta Bogorodica iznad svih, još jača i veća duhovna veza između Nikšića i Hilandara. Zbog toga nam je velika radost i čast što smo mogli da dođemo, ne da donesemo ikonu već da budemo u njenoj pratnji“, naveo je arhimandrit Metodije.
Po njegovim riječima, Presveta Bogorodica Trojeručica je prava igumanija manastira Hilandara zbog Njenog čuda, koje je učinila u vrijeme kada je bratija hilandarska ostala bez igumana, a nisu mogli da se dogovore oko izbora.
„Onda je na čudesan način Njena ikona više puta iz oltara, gdje je bila postavljena, dolazila na mjesto igumanskog trona. Od tog vremena ona tu stoji,a igumani su tek na drugom mjestu posle nje. Htio sam samo da kažem da smo mi došli u pratnji naše Igumanije, dakle, nismo mi Nju donijeli, nego nas je Ona dovela, a ako je Ona naša Igumanija znači Ona određuje gdje ide. Možete da budete veoma radosni, jer je Ona u stvari riješila da dođe ovdje, da nije se Ona složila sa tim, bez obzira na naš trud to se ne bi desilo. Tako da, nečim ste zaslužili veliku milost Presvete Bogorodice Njene Čudotvorne ikone i naša je samo želja da taj blagoslov iskoristite na pravi način, da, kao što mi u Hilandaru zaista vidimo Njenu pomoć koja je uvijek, već zaista osjećamo Njeno prisustvo, tako se nadam da ćete i vi uskoro biti svjedoci Njenih čuda i da ćete na pravi način iskoristiti to što je Ona tu sa vama“, poručio je iguman hilandarski, dodajući da će o Ikoni Trojeručici i tome kako se njoj moliti, kakva su duhovna iskustva više govoriti na Liturgiji, koja će se služiti sjutradan u hramu u Kličevu.
Blagodareći je, još jednom, na gostoprimstvu od crkvene, duhovne vlasti, ali i od građanske i od naroda, prenio je pozdrave hilandarskog bratstva i blagoslove Svetog Save i Simeona i svih ostalih hilandarskih prepodobnih otaca, među kojima je i Sveti Vasilije.
„U manastiru Hilandaru, meni je evo već trideseta godina kako sam tamo, zato kažem da sam monah iz prošlog vijeka, se uznose svakodnevne molitve, služi se sveta Liturgija po tipiku, neću da kažem da živimo po tipiku Svetog Save, ali trudimo se. To u stvari jeste pravi duhovni put, dakle, Jevanđelje je nauka nad naukama i ono što je Gospod rekao: Budite savršeni kao što je vaš Otac nebeski savršen, to je u stvari On nama ljudima dao zadatak koji mi ne možemo da ispunimo, ne samo ovdje na zemlji, nego i u vječnosti, jer kako može stvorenje da bude savršeno kao Stvoritelj, ali kako treba da razumijemo te Njegove riječi, tu Njegovu zapovijest? To je da nikada ne budemo zadovoljni sobom u duhovnom smislu, nego da se trudimo da napredujemo“.
„I Vladika je na nabolji način opisao sadašnje vrijeme ovog stradanja koje se dešava svuda u svijetu, ratova, ne samo ovih koji se, nažalost, dešavaju ovih dana, ovih mjeseci, nego se možda više užasavamo nad onim što može da se desi, što mnogi predviđaju da može da bude još veće stradanje, a ta stradanja su posledica toga što smo otpali od Boga, pa da budemo ponekad i samokritični da kažemo da se od nas pravoslavnih hrišćana, koji čuvamo jedino istinsko predanje, nauku Božju najviše i traži, jer nama je najviše i dato. Kao što je Gospod i rekao: Od nas se najviše traži, tako da smo mi odgovorni zbog svega toga. Kada se neko samo malo više potrudi, ide u crkvu, ispovjeda se, pričešćuje se, pa pogleda to otpadništvo oko sebe i kako je većina ljudi potpuno odvojena od Boga, onda može da mu dođe pomisao: Pa dobro, vidi kakva su vremena, ja sam ipak dobar, zadovoljan sam sobom. Međutim, duhovno iskustvo nas uči da čim pomislimo da smo dobri, da nam ne treba neki napredak mi od tog trenutka krećemo da nazadujemo i baš zbog toga što je veliko otpadništvo malo ljudi služi Bogu na pravi način; od nas koji smo u toj manjini se, možda, i više očekuje sada iako su naše snage mnogo manje nego naših predaka, ali, da se mi uzdamo u Boga i da se potrudimo da nikada ne budemo zadovoljni svojim duhovnim stanjem već da se trudimo i da napredujemo“, poučavao je arhimandrit Metodije.
Samim tim ćemo, poručio je on, kao primjer biti najbolja pomoć ostalim ljudima.
„Više svojim primjerom, svojim životom da i naše bližnje, one koji su u našoj porodici, naša rodbina i prijatelji, da kada vide da mi nismo samo na riječima hrišćani, već da ispunjavamo one vrline, da su one zaista naš život jevanđelski, oni će onda shvatiti kakav je to duhovni put i to će onda biti najbolja pouka, ta svojim djelima. Takođe, vidimo kako se uvukao jedan duh u savremeni svijet, pa ne samo kod ljudi koji ne idu u crkvu, nego kod svih i onih koji idu, nažalost, često to vidimo, ljudi misle da kada kritikuju druge, optužuju, iznose njihove slabosti, neka djela da će ih to uzdići, umjesto da rade na sebi, da sebe uzdignu oni, u stvari, očekuju da se tako nešto desi ne napredovanjem za njih same, već da druge optužuju. To ćete vidjeti svakog dana i prosto smo se na to navikli da smo i prestali da na to obraćamo pažnju, ali to je nešto što je od svih stvari koje nas okružuju u ovo vrijeme, i tih navika jedna od najviše, da se ne uklapa u Jevanđelje, u one riječi Hristove da ne gledamo trun u oku svoga bližnjeg, već prvo da vidimo brvno u svom oku“.
„Kada je bila ona pandemija, zvali su nas iz Patrijaršije, jer te godine nije bila Svetosavska aakdemija, kao što je bila uobičajeno, pošto su bili prekinuti svi javni skupovi već je bila napravljena jedna emisija,posvećena Svetom Savi i nas su zamolili da ja snimim jednu poruku koja će biti u sklopu te emisije. Zamolim oca Milutina Mojkovčana, pošto je on, pored toga što je bibliotekar, zadužen i za fotografije i video snimke, da odemo van manastira u jedan maslinjak da se manastir vidi u pozadini, a ja sam tu htio da kažem nekoliko riječi o Sveto Savi, i tako, dok smo išli nas dvojica ja ćutim, razmišljam šta ću da kažem, i otac Milutin isto ćuti, i onda u jednom trenutku kaže: Znaš, oče, kad budeš govorio reci malo o ovome svi nešto kritikuju druge, niko ne gleda sebe. Ja kažem: Baš to razmišljam da kažem, tako da, eto, kažem jedna stvar je najbitnija da nikada ne budemo zadovoljni sobom i da se, čak, radujemo kad ima neko bolji u našem okruženju, jer to je podsticaj za nas da i mi još više napredujemo“, poručio je iguman hilandarski.
Ukazao je na riječi Gospodnje: Da će uskim putem koji vodi u Carstvo nebesko, u vječni život ići malo ljudi, a onim širokim koji vodi u propast, nažalost, da će biti tu većina.
„Da nikada ne osuđujemo druge, da promijenimo tu lošu naviku, a koja je to loša navika? Mi kada nešto pogriješimo i shvatimo, pošto imamo glas savjesti u sebi kao glas Božji, da to nije dobro, prvo pokušamo da umirimo našu savjest da ipak ot što smo uradili nije tako veliki grijeh, ali, slava Bogu, Božjin glas u nama nas opominje i onda, posle nekoliko opomena mi ipak priznamo sebi da smo pogriješili, da je to grijeh, da to nije trebalo učiniti, ali odmah nalazimo drugu „olakšavajuću okolnost“ da kažemo sebi: Pa, da, to sam pogriješio, ali zbog toga i toga, takva je bila situacija, nisam mogao drugačije i uvijek sebe opravdamo. A kada vidimo da neko drugi griješi odmah ga osudimo, dakle, nema nikakvog opravdanja, ne gledamo na okopnosti, za njega to ne važi, nego odmag ga osudimo“.
„To je ta loša navika koju samo treba izokrenuti pa da budemo strogi prema sebi, da sebe ne opravdavamo, a kad vidimo drugoga da griješi, čak i ako neko dođe kod nas i ukazuje nam na grešku bližnjeg da mi njega opravdamo, da mu kažemo da to i nije baš tako za osudu, da će se on popraviti, da će biti bolji, i to je taj naš put. Zato sam i pomenuo život monaha na Svetoj Gori, gdje mi po zapovjesti Svetog Save svakog 1. u mjesecu na trpezi, pošto se u manastirima svetogorskim čita za vrijeme obroka žitija ilu druge pouke, ali svakog 1. u mjesecu Sveti Sava je dao zadatak da se čita iz njegovog tipika, i, kažem, mi slušamo to, vidimo koliko smo daleko od toga, ali, put je pred nama. Zato je jedan od najvećih igumana svetogorskih, iguman Georgije blaženopočivši, koji je bio iguman manastira Grigorijata napisao knjigu „Oboženje kao cilj hrišćanskog života“, tu je objasnio, kada je u prvom poglavlju stavio što su sve ciljevi našeg života, a onda kad je počeo drugo poglavlje kaže: Ali to neko kad kaže vidite kakvi su vaši ideali, ali vi hrišćani to ne ispunjavate, on kaže: tako je, ali mi putujemo prema tome, i cijelog života se trudimo da nikada ne budemo zadovoljni sobom i da bi dostigli to što je on stavio i ukazao da je cilj našeg života, dakle oboženje, sjedinjenje sa Gospodom da bi još ovdje na zemlji zadobili blagodat Duha Svetog i tako, još ovdje na zemlji živjeli predukus Carstva nebeskog“, da bi nam Presveta Bogorodica kroz svoje sve čudotvorne ikone, a posebno kroz ikonu Trojeručicu, Sveti Vasilije Ostroški, Slava mu i milost, i svi sveti pomogli da svako, tamo gdje ga je Bog postavio, i mi u manastiru i vi koji živite u gradovima, dostigli taj cilj, dakle, da ne budemo zadovoljni sobom, da se stalno trudimo da napredujemo i da još ovdje na zemlji zadobijemo to oboženje, sjedinjenje sa Gospodom i da onda sa svima svetima i sa Gospodom živimo u vječnosti, u Carstvu nebeskom“, zaključio je Visokoprepodobni arhimandrit Metodije.
Ikona Presvete Bogorodice Trojeručice, u litijskom hodu, prenesena je od Sabornog hrama Svetog Vasilija Ostroškog do hrama koji se podiže u Kličevu, gdje je smještena u poseban tron u nadzemnoj kripti.
Praznik Presvete Bogorodice Trojeručice, koji je hramovna slava svetinje u Kličevu i dolazak njene Čudotvorne ikone Hilandarske biće proslavljen, u utorak 30. jula 2024. godine, na praznik Svete velikomučenice Marije – Ognjene Marije, Svetom Arhijerejskom Liturgijom, u 8 časova.
Foto: Danilo Jevtić
