,,Ovom prilikom pozdravljam svoj vozljubljeni narod u Crnoj Gori i svim srpskim zemljama. Hvala vam što ste zajedno sa našim Đedom sačuvali svetinje, moram da kažem da ste vi Njegoševo srpsko ogledalo u koje bi svako od nas trebao da se ogleda.“
Jefimija Đinović je rođena u Đakovici u Svetoj Metohiji, čiji su korijeni iz sela Đinovići nadomak Cetinja. Veliki je borac za srpski narod u svim srpskim zemljama, kao i za istinu i pravdu.
Svoje prve korake načinila je u porti manastira Visoki Dečani, u kojem je i krštena i u istom je zapalila prvu svijeću. Djetinjstvo pamti kao jezivo vrijeme kada se nije smjelo izlaziti iz kuća, kada su silovali i masovno ubijali na svakom koraku Srbe. Takođe, 1999. godina je ostavila veliku ranu na porodicu Đinović, kada su padale bombe, a zvuci neprijateljakih aviona pretvorili su njeno djetinjstvo i djetinjstvo njenih vršnjaka, kao i ostale djece u patnju, strah i bol.
Na Vaskrs, 1999. godine, dok se Jefimija igrala u dvorištvu svoje zgrade, Nato je bombradovao obližnju zgradu policijske stanice, letjele su kamene gromade i jedna od njih je letjela ka Jefimiji. Njena, tada trudna majka, bacila se preko nje i zaštitila je. Tokom odlaska iz Đakovice, Jefimija se prisjeća da su se čuli samo obrtaji točkova, plač za rodnim krajem i najljepšim domom.
Godinama kasnije, Jefimija svojim pjesmama prenosi radost, a i tugu o stradanju svog naroda na Kosovu i Metohiji, ističući da se najljepše osjeća kada pjeva sa svojim narodom na Kosovu i Metohiji. Trenutno snima novu pjesmu sa sestrom Anastasijom, za koju je tekst napisao njihov otac Ranko Đinović. Jefimija se takođe bavi i humanitarnim radom, pomagajući djeci oboljeloj od raka i djeci na Kosovu i Metohiji.
Gračanica
Gračanice moja zadužbino sveta
Nevina i čista ko duša deteta
Daleko od tebe izdržat’ ne mogu
Iz tuđine molitve ti uznesi Bogu
Kada su mi oči Simonidu srele
Danima sam krila bolne suze vrele
Kraljice otmena oka iskopana
Poklanjam ti oči da isceli rane
Verna ljubo našeg kralja svetog
Vekovima služiš Hristosa razapetog
Ako bi mi Gospod nekad dao sina
Ime ću mu dati tvojeg Milutina
Ja sam poskitana al mi dušu blaži
Gračanice bdiš na večitoj straži
Gde god da se okrenem nekim čudom sija
Od sad se potpisujem tvoja Jefimija
Jefimija Đinović
