U Nedjelju o bludnom sinu, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odslužena je Sveta liturgija kojom je načalstvovao jerej Velimir Bugarin, uz sasluženje protojereja-stavrofora Dragana Mitrovića i Dalibora Milakovića, protojereja Miladina Kneževića, kao i protođakona Vladimira Jaramaza.
Prazničnim slovom obratio se načalstvujući jerej Velimir Bugarin koji je ukazao na eklatantan primjer ljepote pokajanja i vraćanja Bogu sadržan u jevanđelskoj priči o bludnom sinu:
“Ova jevanđelska priča o bludnom sinu na najljepši mogući način opisuje svu ljepotu kajanja, pokajanja, vraćanja svome Ocu, s istovremno pokazuje svu promašenost i neispunjenost zavisti. Mnogi oci Crkve ovu jevanđelsku priču nazivaju i malim Jevanđeljem. Kažu da samo ova priča ostane, samo kad bi se ljudi njome ispunjavali i poštovali je, njome bi se spasavali. Svako od nas je na neki način i ovaj sin koji se kaje, ali isto tako znamo biti i ovaj drugi sin koji je zavidan.”
Otac Velimir je u daljem izlaganju povukao paralelu između jevanđelske priče i svakodnevnice života u kojoj dominira činjenica da smo uvijek i iznad svega po njegovim riječima ljudi, koji posjeduju beskrajno vrijedno ljudsko dostojanstvo, kojemu se uvijek iznova trebamo vraćati:
“Ovaj bludni sin, nakon što se udaljio od Oca, nakon što je lutao, bludio i sve uspio da izgubi, naposlijetku sjeti se svoga Oca i vrati se sebi. Vratio se sebi, to je divna riječ, braćo i sestre! Zaista uvijek treba da se vraćamo. Dolazimo k sebi i da se uvijek sjetimo činjenice da smo uvijek prije i iznad svega – ljudi. Posjedujemo ljudsko dostojanstvo koje nam je Bog dao, stoga uvijek se trebamo vraćati ljudskom dostojanstvu znajući za milost Oca koji nas čeka, a taj otac koji nas čeka je sami živi Bog. Vidite braćo i sestre, kada se bludni sin vraćao Ocu, u Jevanđelju stoji zapisano: Otac vidjevši ga iz daleka…. Dakle, Otac je stajao i čekao svakog trenutka kada će se njegov zabludjeli sin vratiti. Otac vidjevši ga širi ruke i ide svom sinu u zagrljaj, nijednom riječju ga ne osuđuje! Otac grli sina i ljubi ga, srećan što se pokajao i vratio i sebi i Njemu, Ocu.
Naglasio je da je suština ljudskog života u životu i ljubavi sa Bogom: “!To je suština života i ovaj zabludjeli sin je to poznao, prepoznao.”
U drugom dijelu obraćanja, približio je i slučaj drugog sina, koji je bio zavidan i nije se radovao obraćenju i povratku svog izgubljenog brata:
“Primjer ovog drugog sina, zavidnog, pokazuje nam da je on svoj odnos sa Ocem gledao kroz odnos ispunjavanja pukih zakona, tu je bila firma, ali ne i suštine. On nije imao slobodu prema Ocu, kada je čuo da je Otac napravio veselje, zgotovio gozbu zbog sina koji se vratio, on se nije poradovao bratu koji se vratio i kojeg je bio izgubio, već se naljutio. Kako je ispunjavao Zakon, on je sebe smatrao dostojnim i ispravnim.
Bog nas upućuje jedne na druge, jer naš odnos sa Bogom se ogleda kroz naš odnos prema bližnjem. To nas i spasava, pored naših dobrih djela, pored poštovanja zakona, zapovijesti, spasava nas sveta zajednica, spasava nas služenje Svete evharistije, litirgije i samo učešće u njoj: pričešćivanjem, sjedinjavanjem sa živim Bogom. To nas istinski spasava. Imajmo na umu da kad god padnemo, trebamo i da se ustanemo, jer Gospod nas ne osuđuje, on nas roditeljski kao Otac čeka raširenih ruku da se vratimo i sebi i samim tim i Njemu”, poručio je jerej Velimir Bugarin.
Pred Svetu tajnu pričešća, načalstvujući jerej Velimir Bugarin je najavio i veliki događaj zakazan za nedjelju 27. februar 2022. godine. Naime, tog dana povodom praznika Svetog Simeona Mirotočivog, krenuće gradom Podgoricom svenarodna litija koja polazi sa platoa Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, dok će prethodno biti služena u Sabornom hramu i Sveta arhijerejska liturgija koju će služiti Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko primorski gospodin Joanikije sa više arhijereja naše Svete crkve, sa početkom u 9 časova.
Tekst, foto & video: Boris Musić
