London 17

Jeromonah Vladimir Palibrk: Nepresušive svetovasilijevske rijeke sa ostroškog istočnika teku širom svijeta

Delegacija Manastira Ostrog na proslavi Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca i donatorskoj večeri u Londonu

 

U ovogodišnjim vaskršnjim i svetovasilijevskim svečanostima u Londonu, na poziv domaćina, učestovala je i delegacija manastira Ostrog, u kojoj su po blagoslovu igumana manastira Ostroga, Arhiepiskopa cetinjskog i Mitropolita crnogorsko-primorskogAmfilohija, bili, jeromonah Vladimir Palibrk, sabrat ostroške obitelji i g. Goran Tijanić, teolog i službenik Mitropolije crnogorsko-primorske i manastira Ostrog.

Praznik Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca, svečano je i molitveno proslavljen u vaskršnjoj radosti u crkvi Svetog Save u Londonu, služenjem svete liturgije i organizovanom donatorskom večerom za manastir Ostrog, u nedelju 12. maja 2019. godine.

Svetu liturgiju služili su sveštenici protojerej-stavrofor Goran Spajić, starešina hrama Svetog Save, protojerej-stavrofor Dragan Lazić, jeromonah Vladimir Palibrk i jerej Zlatko Milovanović.

Posle pročitanog začala iz Apostola i Jevanđelja, svojoj pastvi se najprije obratio starešina hrama Svetog Save, protojerej-stavrofor Goran Spaić, koji je između ostalog zahvalio i igumanu Manastira Ostroga Mitropolitu Amfilohiju i zablagodario gostima iz Manastira Ostroga, ocu Vladimiru Palibrku i gospodinu Goranu Tijaniću, izrazivši radost i blagodarnost da dođu i donesu blagoslove ostroške svetinje.

Na kraju službe otac Goran je zamolio oca Vladimira da se sabranom vjernom narodu, koji je željan pouka sa izvora ostroške svetinje, obrati pastirskom riječju.

Jeromonah Vladimir se u svom pozdravnom slovu najprije zahvalio nadležnom Episkopu britansko-skandinavskom g. Dositeju, starešini ocu Goranu Spajiću i sveštenstvu hrama Svetog Save u Londonu, domaćinima i sabranom vjernom narodu.

On je svima prenio pozdrave i blagoslove, Njegovog Visokopreosveštenstva Arhiepiskopa Cetinjskog i Mitropolita crnogorsko-primorskog i igumana manastira Ostroga g. Amfilohija, i ostroške bratije.

U svojoj prazničnoj besjedi jeromonah Vladimir govorio je o duhovnoj blagodati svetovasilijevskih rijeka, povezavši praznovanje Svetog Vasilija i radosnog pashalnog vremena, zatim o životu Svetog Vasilija, istakavši tajnu njegovog življenja u pešteri ostroškoj. Takođe je govorio i o Svetom Savi, o sili Božijoj i o nemoći ljudskoj, kao i o mislima blaženopočivšeg patrijarha Pavla o Svetom Vasiliju, o otkrovenju i moralnosti.

Pomolivši se Bogu i Svetom Vasiliju, otac Vladimir je između ostalog besjedio: „…danas kada proslavljamo jednog od otaca Crkve i divnih čudotvoraca i svetitelja Vasilija Ostroškog, ne možemo a da se ne sjetimo riječi Gospodnjih koje glase: „Ko vjeruje u Mene, kao što reče Pismo, iz utrobe njegove poteći će rijeke vode žive. A ovo reče u duhu koga trebaše da prime oni koji vjeruju u ime Njegovo“.

Vaistinu, iz utrobe Svetog Vasilija, iz njegovog svetog tijela potekle su rijeke vode žive. I ovdje nije u pitanju samo jedna rijeka, koja je potekla unutar granica naše otadžbine. Nego je u pitanju mnogo svetovasilijevskih rijeka, poteklih sa ostroškog istočnika, koje teku širom svijeta gdje se nalazi naš narod, da bi ga duhovno krijepile i pojile. I ovom zemljom britanskom i gradom Londonom teče jedna takva rijeka. I mi, svi ovdje sabrani, u ovom Svetom hramu, pijemo iz te rijeke vode žive, obnavljano se blagodaću Svetoga Duha, zahvaljujući molitvama Svetog Vasilija.

Otac Vladimir je istakao da nije slučajno što praznik Svetog Vasilija pada u pashalno vrijeme, naglasivši da je to ono vrijeme kada se Gospod Isus Hristos vaskrsnuvši od groba, četdreset dana od Vaskrsenja do Vaznesenja javljao svojim učenicima i obitavao sa njima.

„Tako je i sa Svetim Vasilijem Gospod obitavao, javljao mu se, krijepio ga tokom njegovog životnog puta. Sveti Vasilije je osjećao prisustvo svesilne desnice Gospodnje. Još kao mladi dječak Stojan, on je u manastiru Zavali, kod svog strica igumana Serafima, učio kako da se odrekne starog čovjeka, koji propada u grehovnim željama i kako da se obuče u novog čovjeka, sazdanoga po Bogu u pravednosti i svetosti istine“, naglasio je otac Vladimir.

„Kao mladi jeromonah Vasilije, on je monaškim podvizima gledao kako da dostigne jedinstvo vjere, da dođe u poznanje Sina Božijega i ostvari onu mjeru punoće rasta Hristovoga.

Svojim životnim primjerom Sveti otac naš Vasilije, potvrdio je da se sila Božija u nemoći ljudskoj savršena projavljuje i pokazuje. Jer, kolike god bile ljudske sile i snage Svetog Vasilija, one su bile nedovoljne da podnesu iskušenje vremena u kom je živio. A ta iskušenja vremena u kome je svetac živio, bila su uistinu velika i opasna.

Podsjetićemo se braćo i sestre na ono vrijeme kada se naš svetosavski srpski narod u Hercegovini nalazio pod Osmanlijskim igom, i kada je neprijatelj prijetio da rastrgne Hristove slovesne ovce. To stado Božije uspjelo je da preživi samo zahvaljujući tome, što je Sveti Vasilije, taj divni, bogomudri pastir budno bdio nad njim. Njegov krst je uistinu podsjećao na krst Hristov, koliko je to moguće naravno čovjeku da u sebi izobrazi krsnu žrtvu Gospodnju. Ta sličnost se ogleda u tome, da krst Svetog Vasilija, nije bio samo u raspeću od tuđinaca, od inovjeraca, nego je bio u znaku raspeća od svoje braće, od ljudi iz roda svoga“, podsjetio je sabrane otac Vladimir.

Nastavljajući dalje svoje slovo, otac Vladimir se prisjetio kako je govorio i naš sveti Patrijarh Pavle, o Svetom Vasiliju, da bez obzira na životne teškoće u kojima se nalazio, Sveti Vasilije, je dobro znao za onu glavnu nauku, a to je, da dušu svoju i tijelo svoje osvešta i kao takav da uđe u Carstvo Božije, da bude pribrojan liku svetih.

„Vidjeći Gospod naš Isus Hristos takav danonoćni trud na njivi Gospodnjoj, onda je On izobilno izlio na njega blagodat Presvetoga Duha. Darivao ga je darom čudotvorstva i ljudi su još za života njegovog počeli da se sabiraju i stiču oko Svetog Vasilija. Osjećali su da iz njega izvire, izbija dejstvo svemilujuće, svepreobražavajuće ljubavi Božije. U njegovim očima vidjeli su pogled Hrista, iz njegove pojave zračilo im je samo nebo. Tako da je uistinu Sveti Vasilije mogao da ponovi sa Svetim Apostolom Pavlom, „ne živim više ja, nego Hristos živi u meni“, kazao je otac Vladimir.

Ukazavši na životnu lik i podvig svetitelja ostroškog Vasilija, jeromonah Vladimir je dalje govorio: „Poslednjih petnaest godina svoga života Sveti Vasilije je proveo u ostroškoj pustinji, gdje je molitvom i postom bio prikovan uz hladnu ostrošku stijenu, a dušom i srcem uz podvigonačalnika Hrista. Svetac je učinio da Ostrog postane mjesto slično hramu Groba Gospodnjeg u Jerusalimu, a to znači ujedno i mjesto stradanja, dobrovoljnog raspeća i smrti, ali i vaskrsenja, tj. mjesto pobjede života nad smrću i truležnošću. Do dana današnjeg, evo više od 340 godina ljudi hrle u Ostrog kod Svetog Vasilija, i odlaze od njega duhovno preporođeni, obnovljeni, ispunjeni božanskom energijom. Jer on nastavlja i sada ono djelo koje je činio za života, da sastradava sa onima koji stradaju, a da se raduje i veseli sa onima koji se vesele i raduju.

Ljudi znaju da dolaze u Ostrog, ne da bi se poklonili zemnim ostacima čovjeka koji je bio samo dobar, koji je moralnim djelanjem opravdao svoj zemaljski život. Ljudi osjećaju da je suština Svetog Vasilija u svetosti, u tome da je Bog u odnosu prema njemu ukinuo onu distancu rastojanja, i ušao u njega, i ispunio ga Božanskom silom i energijom. Tom Božanskom silom i energijom, Sveti Vasilije pomaže ljudima. Ljudi osjećaju da je sa Svetim Vasilijem povezana tajna čuda blagodati Božije, koja preko sveca ulazi u ljude, u ljudske živote, i mijenja ih. Čini da ljudi od poročnih postaju neporočni, od nevernih vjerni i bogotražitelji“,poučio je vjerne o. Vladimir.

„Hrišćansko je religija božanstvenog otkrovenja, a božanstvo sebe daje i otkriva samo onima koji stiču savršenstvo preko vrline. Međutim, ako naše vrline nisu hristocentrične, ako nam na kraju ne donose Hrista, postaje opasnost da nas naše moralno djelanje, drži zatvoreno u granicama ovoga svijeta. A da bi smo izašli iz granica tijela i svijeta i ušli u jedan duhovni život, potrebno nam je sijanje božanske blagodati. Kako je govorio Sveti Nektarije Eginski Čudotvorac „ni najvrlinskiji čovjek bez blagodati Božije i otkrovenja ne može prevazići tijelo i svijet“.

To je dobro znao i Sveti otac naš Sava, u čijem se hramu danas nalazimo. On je smatrao da je nedovoljno da ostane u svijetu, i bude samo dobar Rastko. Zbog toga je ostavio svijet, odrekao se prestolonasledničkog prestola i sviju društvenih počasti i zemaljskih uživanja, koje to mjesto omogućava. Otišao je na Svetu Goru Atonsku, zamonašio se, umro u sebi, Rastku, i opet pronašao sebe, u Hristu, rodivši se nanovo kao Sava.

Sveti Sava i Sveti Vasilije su uistinu naši prvovrhovni apostoli koji nas uče glavnoj nauci, kako da kroz sebe propustimo Hrista i kako da ga smjestimo u srcu svom, jer samo čovjek koji u sebi ima Hrista Bogočovjeka može pobijediti iskušenja svoga vremena. I može postati građanin Carstva Nebeskoga, sunaslednik i sutjelesnik svetih, jer nas Sveti Božiji, samo Hristom priznaju i prepoznaju kao svoje.

Kao što je Gospod Isus rekao Apostolu Filipu, da vam van Njega ne treba tražiti Oca, tako i mi bogoizabrani narod, ne treba da tražimo alternativne, pseudoduhovne puteve, koji nas tobože vode do Hrista i višeg prosvećenja, a ustvari čine da postanemo žrtve duhovnih samozvanaca, vukova obučenih u ovčijim kožama.

Ko god gledajući u Svetog Savu i Svetog Vasilija, ne vidi Hrista Boga vaskrslog, taj je duhovno slijep, kao i onaj koji misli da van Svetog Save i Svetog Vasilija može da ugleda Hrista Boga. Zato smo mi sa vama, draga braćo i sestre blagosloveni, što proslavljamo Svetog Vasilija, što u njemu samome vidimo vaskrslog Hrista. A vaskrsli Hristos je znak Božijeg blagovoljenja prema našem svetosavskom rodu srpskom“.

Dokle god mi kao duhovna djeca budemo slijedili primjer Svetog Save i Svetog Vasilija, naših nacionalnih prvovrhovnih apostola, dok god budemo podražavali njihovom bogougodnom životu, naša lepta u svečovečansku riznicu kulture i duhovnosti imaće svoje dostojno mjesto“, zaključio je u svojoj besjedi jeromonah Vladimir Palibrk.

Uveče, na sam praznik Svetog Vasilija, priređena je donatorska večera za Manastir Ostrog, koja je okupila mnoge Srbe koji žive u Londonu, sveštentvo hrama Svetog Save i brojni ugledni gosti.
Među zvanicama su bili i fudbaler reprezentacije Republike Srbije Aleksandar Mitrović, koji igra za Fulam i kapiten Kristal Palasa fudbaler Luka Milivojević.

Slavski kolač i žito osveštali su i prerezali arhimandrit Stefan Ponjarac, paroh oksfordski i jeromonah Vladimir ostroški.

Domaćin ovogodišnje slave i donatorske večeri bio je gospodin Aleksandar Krunić, koji je pozdravio sve prisutne i u svom govoru kazao: „Pomaže Bog i dobro veče dragi parohijani, dobro veče i dobro nam došli oče Vladimire.

Velika mi je čast i zadovoljstvo da sa svojom porodicom budem domaćin večeras kad zajedno proslavljamo Svetog Vasilija Ostroškog, velikog čudotvorca. Nismo mi jedini koji se njemu molimo, svetitelju se mole ljudi iz svih nacija.

Kada odete u manastir Ostrog, možete da se uverite u ovu činjenicu, na ovom svetom mestu čuju se molitve, a sve su upućene velikom svecu Vasiliju Ostroškom. Verovanja za ovog sveca su mnoga, ali je jedno sigurno, ko god se obrati Svetom Vasiliju za pomoć, on je i dobije.
Zato, kad vas večeras vidim u ovolikom broju, srce mi je puno draga braćo i sestre, jer treba da slavimo Svetog Vasilija Ostroškog, da poštujemo jedni druge, da pomažemo našu crkvu i manastire, jedni druge i našu otadžbinu, i one kome je pomoć potrebna.

Želio bih da vam se zahvalim što ste sa nama večeras, da se zahvalim svima, a mnogo vas je da vas sve imenujem što ste pomogli u organizaciji ove slave, koji ste donirali i pomogli akciju.

Hvala i svim parohijanima crkve Svetog Save u Londonu, našim sveštenicima. Posebnu čast su nam ukazali svojim prisustvom gosti iz Svetog Manastira Ostroga, jeromonah otac Vladimir Palibrk i gospodin Goran Tijanić, koji su došli sa blagoslovom Njegovog Visokopreosveštenstva Mitropolita Amfilohija. Hvala vam dragi oci što ste večeras sa nama i što nam donosite blagoslove svetinje ostroške.

Takođe, još jednom svima hvala za ovo divno veče, nadam se da ćemo se i ubuduće okupljati što češće u što većem broju i zajedno se držati.

Živeli, i srećna vam slava“, završio je svoj pozdrav domaćin g. Aleksandar Krunić.

Sve prisutne kratko je pozdravio starešina hrama Svetog Save otac Goran Spajić, a besjedom se obratio još jednom u ime Manastira Ostroga, jeromonah Vladimir Palibrk.

U svom obraćanja na donatorskoj večeri za Manastir Ostrog, otac Vladimir se osvrnuo na poneke sličnosti između ličnosti Svetog Save i Svetog Vasilija, na njihovo zajedničko ravnoapostolno djelo, koje ih krasi i preko kojeg su prepoznati u cijeloj pravoslavnoj vaseljeni. Majka Svetog Save se zvala Anastasija, isto kao i Svetog Vasilija. I Sveti Sava i Sveti Vasilije odlaze u manastir posvećen Vavedenju Presvete Bogorodice, Sveti Sava u manastir Hilandar a Sveti Vasilije u manastir Zavala.

I Sveti Sava i Sveti Vasilije su se od svojih majki vaspitavali svemu onom svetom i čestitom i lijepom. Nadahnuti tim vrlinama, oni su mogli predati svom narodu najdivnije plodove svoje svetiteljke ličnosti.

Otac Vladimir je podsjetio i na brojna čuda Svetog Vasilija Ostroškog, koji mnogima pomaže i ne zaboravlja nikog ko mu se iskreno i sa ljubavlju obrati za pomoć.

Bezbrojna su svjedočanstva čudotvorstva i pomoći svetitelja narodu Božijem, a otac Vladimir je pomenuo prisutnima samo neka od novijih svečevih čuda, koja još nisu objavljena.

Na kraju svog obraćanja se zahvalio svim dobrotvorima i domaćinima i prenio je pozdrave i blagoslove igumana Manastira Ostrog Mitropolita Amfilohija, pozvavši ih da dođu i poklone se moštima ostroškog svetitelja, i od njega uzmu blagoslov.

Ovogodišnje svetovasilijevsko sabranje i proslavljanje u hramu Svetog Save u Londonu, pokazalo je i pokazuje nepokolebljivo jedinstvo svih oko Vaskrslog Hrista Bogočovjeka i Njegovih Svetih ugodnika.

Neka bi Bog, molitvama Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca, slava mu i milost, dao da to nepokolebljivo jedinstvo traje još dugo, i u sve većem broju, na radost i napredak svih na mnogaja i blagaja ljeta.

Aleksandar Vujović, Profesor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog i urednik Katihetskog programa Radio Svetigore