U ovom izdanju emisije govorimo o izvanrednim tradicionalnim pjevačima koji su nas napustili krajem januara ‒ Smilji Kotur i Miloljubu Šakoviću.
Svetlana Spajić, istraživač i vokalni umjetnik srpske tradicije nam govori o poznanstvu i radu sa njima.
Smilja Kotur je rođena u Jasenovcu 11. novembra 1928. godine, a upokojila se u Beogradu 29. januara 2022. godine, sahranjena je 02. februara 2022. godine na grobu Lešće u Beogradu.
Opijelo je služio Njegovo Preosveštenstvo vladika Pakračko-slavonski g. Jovan uz sasluženje sveštenog klira Arhiepiskopije Beogradsko-karlovačke.
Smilja Kotur je na repertoaru njegovala različite vokalne oblike tradicionalnih pjesama zapadne Slavonije i svog rodnog Jasenovca: sedeljačke i pjesme na svatovski glas, šalaj pjesme, bećarce, pjesme uz pleteno kolo i drmeš i pjesme starog glasa, čije je napjeve usvajala od najranijeg djetinjstva usmenim predanjem od majke i starijih sestara i rođaka a koji su danas gotovo nestali. Imala je nepunih četrnaest godina kada je u maju 1942. godine, zajedno sa svojom i ostalim srpskim porodicama iz Jasenovca, odvedena u logor Stara Gradiška.
Spasonosni premještaj u njemačke i austrijske radne logore sačuvao je nju, njenu majku i obje sestre, dok su otac Čedomir i još osam članova Smiljine porodice stradali od ustaša tokom rata. U devetoj deceniji života, nakon duge pauze, vratila se pjesmi svoga zavičaja i uz podršku najmlađe generacije pjevača iz Beograda i World music Asocijacije Srbije, snimila dvadeset četiri numere, objavljene na albumu „Pesme iz Jasenovca“.