Djakon Pavle Ljeskovic

Katedra: Đakon Pavle Lješković- „Poezija Četvrte i pete nedjelje posta“

Ime: 05.04.2019.Katedra o. Pavle Ljeskovic posna bogosluzenja; Opis: Poezija Četvrte i pete nedjelje posta Tip: audio/mpeg

U današnjem vemenu karakterističnom po nikad brojnijim pjesnicima koji izdaju isto tako brojne zbirke koje nema ko da čita, za crkvenu poeziju se može reći da predstavlja granu crkvene umjetnosti koja nije dovoljno zastupljena i nije dovoljno dobro proučena ni raširena u crkvenim krugovima, a posebno u svetovnoj javnosti, ocijenio je profesor Cetinjske bogoslovije, đakon Pavle Lješković.

U organizaciji  Srpske pravoslavne crkvene opštine Kotor, u okviru ciklusa tokom Velikog posta, Lješković je u crkvenoj riznici juče održao predavanje pod nazivom „Poezija četvrte i pete nedjelje Posta….

“Ne mora neko biti hrišćanin, već može biti agnostik, ateista, pa opet on zna nešto o pravoslavnoj ikoni, o freskopisu, svjestan činjenioce da to spada u sam vrh svjetske umejtnosti. Zatim, neko ne mora da bude nešto posebno pobožan i redovan u crkvi, a može da bude dovoljno muzički pismen pa da shvati recimo da je Mokranjčeva Iže heruvimi prvoga glasa, kada se izvodi  u horskom raspisu, sam vrh svjetske muzike. Međutim, kada je u pitanju crkvena poezija, nailazimo na jednu vrstu nerazumijevanja i neprisutnosti u pomenutim krugovima”, kaže đakon Lješković.

Podsjeća da se devedesetih godina prošlog vijeka dogodilo nešto što nije novina u crkvenoj istoriji.

“Recimo 313 . godine , nakon Milanskog edikta, imali smo situaciju da je veliki broj ljudi odjednom nagrnuo u crkvu, pa se onda pojavila potreba za velikim brojem sveštenstva. E, to smo mi nakon komunizma imali u našim zemljema devedesetih godina prošloga vijeka. Naime, došli smo u situaciju da u naše vrijeme imamo dosta sveštenstva koje nije završilo Bogosloviju, gdje se crkveno pojanje i crkveno-slovenski jezik proučavaju”, konstatuje Lješković.

Na pitanje zašto se pomenute knjige jednostavno ne prevedu na srpski jezik, prenosi svoje iskustvo: “Prilikom službe za pjevnicom i pojanja neke stihire, susretnem se sa nejnom ljepotom i shvatim kakav ona poetski, a ne samo bogoslovski, značaj ima. Nakon pokušaja da je prevedem na srpski, ona izgubi od te svoje ljepote. E sad, ima nešto i do prevodioca , jer ne može svako da prevodi poeziju, pa ni ovu crkvenu. Ima nešto i do srpskoga jezika i one poznate Vukove reforme”, kaže đakon Lješković.

Drugi razlog takođe nije zanemarljiv.

“U naše vrijeme, koje karakteriše ta tzv, materijalistička civilizacija, gdje se sve duhovne vrijednosti stavljaju u drugi plan, književnost uopšte, a naročito poezija, nije popularna. Zapravo, neki književni žanrovi su uspjeli da prežive. Poput romana, pripovjetke..Međutim, poezija je izgubila na značaju, izgubila je svoju publiku, tako da danas imamo kontrast da živimo u vremenu u kojem je nikad više pjesnika i nikada se više nije izdavalo zbirki poezije, a nikada nije bilo manje ljudi da to čitaju. Onda se to prenosi na tzv. popularnu muziku gdje se više baca akcenat na vizuelno, na izgled. Tu čak ni sama muzika nije važna, a tek tekstovi – poezija koja prati tu muziku. Oni su banalni. Tako je čovjek u današnje vrijeme naviknut da ne vodi računa ni o muzici koju sluša, koju pjevuši dok nešto radi, pa zato onda kada dođe u crkvu, on te svoje navike donosi sa sobom i ne razmišlja o onome što se pjeva. Pa čak i kada bi se to prevelo na srpski jezik, i kada bi taj prevod bio dovoljno dobar, melodičan i lijep opet, po meni, ta poezija bi u velikoj mjeri ostala neprimjećena”, kazao je đakon Lješković.

Nakon uvodnog izlaganja govorio je o poeziji “Trioda” koja se koristi u pripremnim nedjeljama posta, kao i tokom svih sedam nedjelja posta zaključno sa Velikom subotom.

Pisci knjige su monasi iz Studitskog manastira u Kostantinopolju,  osnovanog u V vijeku u od strane Patricija Studit .

Kroz doprinos borbi za odbranu izvornog pravoslavlja, te u vremenu ikonoborstva ( od 726. do 843. g), manastir je bio od velikog značaja, ne samo na Crkvu, nego i za svetovnu vlast.

“U tom vremenu nastaje poezija o kojoj večeras pričamo, pa i sama knjiga “Triod”. Njeni sastavljači i pisci su Teodor, Josif i Nikola Studit i Teofan Hačrtani”, kazao je Lješković.

On je podsjetio da je četvrta nedjelja Velikog posta posvećena Sv. Jovanu Lestvičniku, piscu knjige “Lestvica” sastavljenoj od 30 pouka, a peta Sv. Mariji Egipćanki rođenoj 344. u Egiptu, koja je 40 godina provela u pustinji u najstrožem podvigu.

Jedna od stihira, koju je pročitao đakon Pavle Lješković, napisana je od strane jednog od pjesnika – sastavljača “Trioda” Teodora Studita.

On je  napisao stihiru “Na Gospodi vozvah” četvrte nedjelje posta u kojoj se kaže:

“Vjerni veliki podvig učinimo u ovom uzdržanjem vremenu.

Slavu veliku steknimo da se milošću Božijem od adskog ognja izbavimo.

Polovina posta  je sada, vrijeme da život svoj svetim učinimo, vrlinski život do kraja da steknemo, neprolazno blaženstvo da primimo.”

Sljedećeg četvrtka ( 11. aprila) gost u crkvenoj riznici SPCO Kotor od 19 sati biće profesor Cetinjske bogoslovije Blagoje Rajković.