Matija Beckovic

Književno veče Matije Bećkovića

Pod pokroviteljstvom Opštine Nikšić, u organizaciji javnih ustanova „Zahumlje“ i Nikšićko pozorište, sinoć je u Nikšiću održano književno veče „Savinim stopama ka Savinom izvoru“, akademika Matije Bećkovića.

Poezija Matije Bećkovića koji praktikuje umjetnost govorenja je drama u stihovima. Ovo mišljenje poznavalaca poezije potvrdio je i sam akademik Bećković dok je kazivao svoje stihove, bez pauze, duže od sat i 25 minuta, u punoj sali Nikšićkog pozorišta. Dobrodošlicu najvećem živom srpskom pjesniku poželio je predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević.

„Matija Bećković je Nikšić, kada to kažem ne mislim na grad, mada je Matija mogao biti bilo koji grad – recimo Valjevo, ali je Nikšićanin po porijeklu jer potiče iz plemena iz kojeg su Rovčani, Župljani, Trebješani i mnogi drugi u dalekoj Rusiji i Ukrajini. A to pleme je dobilo ime po svom rodonačelniku – vojvodi Nikši po kome ime nosi i naš grad.

Matija Bećković stoji rame uz rame sa Ivom Andrijećem, Mešom Selimovićem, Milošem Crnjanskim, Branom Popovićem, Vaskom Popom i drugim poznatim pjesnicima. Hvala mu što je došao u naš i svoj grad“, naglasio je Kovačević.

Miodrag Čizmović, direktor JU „Zahumlje“, u pozdravnom slovu, istakao je da je Bećković definisao kulturološku specifičnost i osobenost našeg jezika, a jezik je po Hajderbergovoj definiciji „kuća bića“.

„U toj „kući bića“ odgonetajući tajnu i skrivenu smisao jezika dolazimo do spoznaje da mi tek sa svojim precima činimo jednu porodicu, jer bez kontinuiteta nema ni identiteta. Sa druge strana naša etika nam nalaže, da uvijek budemo uz one koje progone, na pravdi Boga. U tom smislu možda su najindikativniji stihove pjesme „Nobelova nagrada“ Borisa Pasternaka. Završni stihovi iz pjesme glase „ali tako blizak grobu ja vjerujem da će biti jedno doba kada će zlobu duh dobrote pobijediti“. Sa vjerom da dobro i ljepota spašavaju svijet pozdravljam vas sa čvrstom nadom da ćemo i poslije ovog susreta biti još bogatiji i oplemenjeniji“.

Lijepo, na svoj način, o Matiji Bećkoviću, besjedovala je pjesnikinja Milica Bakrač, moderatorka večeri.

„Ne tako davno, dočekujući Matiju, a on je uvijek rado dolazio u Crnu Goru, i kada su mu putevi bili zakrčeni, rekoh da su slovoslagači sigurno bivali srećni dok su slagali sve Matijine stihove i da smo svi mi koji ga slušamo isto tako srećni, jer iznova uživamo u njima. „Pjesma nad pjesmama“, Matije Bećkovića slavila je njegov narod kada bi pjesnik kročio u bilo koji grad ili mjesto, od Veljeg Dubokog do Kolašina, od Kolašina do Valjeva, od Valjeva do Nikšića, od Svete Gore do Jerusalima. Uvijek kada je kretao ka nama neko bi pisao i meteorološkim stanicama moleći da se kiše i mećave zadrže u dalekim krajevima. A, Matija, kako god da je stizao, preko Liješnja ili Mrtvice, uvijek nam je donosio i hljeba i jezika“, kazala je Bakrač.

Bećković je brojna svoja djela posvetio Crnoj Gori. Stihovima je donio i portrete brojnih poznatih književika i ličnosti koji su obilježili njegovo stvaralaštvo i život. Veče je počeo “Pričom o Svetom Savi“, potom je kazivao fragmente iz brojnih knjiga, ne krijući emocije.

Najpoznatija njegova djela su „Vera Pavladoljska“, „O Njegošu“, „Če – tragedija koja traje“, „Kosovo, najskuplja srpska riječ“, „Metak lutalica“ i druga. Pored poezije piše monodrame i pozorišne tekstove.

Izvor: RTV Nikšić