Kosmetska kandila

 Kosmetska kandila XCIII

Ime: 24. 07. 2021 Kosmetska kandila Staro Gacko Zivojin i Momirka; Opis: Emisija-Kosmetska kandila Tip: audio/mpeg
  • Voštanica vaskrslim žeteocima
  • Vladika Teodosije služio parastos žeteocima u Starom Gracku
  • Živojin Rakočević: “Miris djece Starog gracka“
  • Momirka Čanković: ,,23. jul- dan koji je obilježio naše živote“

 

Njegovo preosveštenstvo Episkop raško-prizrenski i kosovsko-metohijski g. Teodosije služio je danas, 23. jula 2021. godine, u Starom Gracku parastos za 14 Srba žetelaca, koji su mučenički postradali od albanskih terorista na današnji dan 1999. godine. Na molitvi su se kao i svih godina sabrale porodice, rodbina i prijatelji žrtava, direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju Petar Petković, predstavnici srpskih institucija. Besedeći, vladika Teodosije je istakao da selo Staro Gracko “svedoči naše stradanje, ali i naš opstanak i istrajnost na našem svetom Kosovu i Metohiji”.

“Nevine žrtve, meštani ovog sela, žeteoci, radnici, trudbenici, položili su svoj život i stradali su od ruku zločinaca, krvnika, onih koji ne znaju za Bog, za pravdu, za istinu, oni su uzeli u svoju ruke da dele pravdu si učinili neviđen zločin na ovim prostorima” rekao je vladika Teodosije.

“Mi koji smo kršteni u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, koji nosimo Krst Hristov kroz ovaj život, znamo da nam je suđeno da stradamo jer je Gospod rekao “mene su gonili i vas će goniti”, podsetio je Episkop raško-prizrenski. “Jagnje Božije prineo je Sebe na žrtgvu za spasenje svih ljudi, a evo i posle Njega mnogi sveti i mnogi osenjeni krsnim znakom i kršteni, stradali su radi Hrista, radi pravde i radi istine i radi spasenja duše”, rekao je vladika Teodosije.

U Starom Gracku su na današnji dan 1999. godine, tokom žetve, ubijeni Milovan Jovanović, Jovica i Rade Živić, Andrija Odalović, Slobodan, Mile, Novica i Momir Janićijević, Stanimir i Bosko Dekić, Saša i Ljubiša Cvejić, Nikola Stojanović i Miodrag Tepsić.

2020. godine navršilo se stotinu godina od postanka sela Staro Gracko dok se na dan 23. jula iste godine navršilo dvadest jednu godinu od stradanja četrnaest žetelaca u u ovom selu kod Lipljana.

 

Živojin Rakočević: “Miris djece Starog gracka“

,,Ljubica Živić je ispunila Kosovski zavjet svojim ličnim primjerom, svjedočeći da se zavjetna zemlja ne ostavlja. Ona je zadržala sedam svojih unuka u Starom Grackom, iako ubice njihovih sinova i očeva tuda prolaze. Pamtim njene riječi: ,,Podizala sam svoje unuke a niko mi suzu nije vidio”. To je jedna teška nepravda, koja se po nevinosti ljudi i po tome što je zločin istražen i što se o njemu sve zna, svrstava u najapsurdnije žrtve našeg naroda. S druge strane to su žrtve kojih se sa posebnim odnosom pijeteta i svetosti sjećamo, sa životnom nadom da će pravda dostići njihove ubice koje poznajemo“, kazao je 2020. godine za ovu emisiju Živojin Rakočević predsjednik Udruženja novinara Srbije direktor Doma kulture Gračanica.

 

Momirka Čanković: 23. jul- dan koji je obilježio naše živote

Momirka Čanković, koja i danas živi u Starom Grackom tada je imala 29 godina i živo se sjeća svega što se dešavalo tog dana. Ona kaže da je taj 23. jul obilježivo njen i mnoge druge živote.

„Bilo je vrijeme žetve i pošto smo danima od britanskog Kfora tražili pratnju da uđemo na njive i da obavimo posao, a nismo je dobijali, riješili smo da se sami organizujemo. U to vrijeme su se već smjenjivali ozbiljni incidenti, bombe i napadi od strane Albanaca. Bilo je vrlo napeto. Ipak, s obzirom da smo u selu imali dva kombajna, pala je odluka da se krene u polje, ali je dogovor bio da se ne radi posle šest uveče. Ljudi su se podelili u dvije grupe, jedna je čuvala stražu, a druga je radila. U neko doba, još je bio dan, kombajni su vraćeni u selo i mislili smo da je sve gotovo i da je opasnost prošla“, prisjeća se Momirka.
Ono što je nakon toga uslijedilo neće nikada zaboraviti.

„Ispostavilo se da se nisu svi vratili u selo. Mještani Dragan Odalović i Stevan Lalić pošli su da vide šta se dešava. Na polju su zatekli traktor koji je radio i na kome su bila upaljena svetla, a pored vozila ležao je ubijeni Slobodan Janićijević. Kada su vidjeli da je mrtav, nisu išli dalje, jer je već pao mrak. Pokušali su da dobiju centralu Kfora u Lipljanu. Međutim, na centrali je radio Albanac i uporno je spuštao slušalicu. Stevan je sjeo u auto i otišao u Lipljan. Obratio se prvoj patroli britanskog Kfora i rekao šta se desilo. Patrola je došla na naša polja i ostala u šoku“, priča Momirka.

Ni sami pripadnici Kfora nisu očekivali, vjeruje Momirka, da će vidjeti ovakve scene.
„U selu, u prvi mah, nismo znali da su svi mrtvi. Britanski pripadnici Kfora su članove porodica čija su tijela nađena na njivi odmah odveli u Dom kulture. Čitav Kfor je tada bio u panici, jer nisu znali šta ih je snašlo. Porodice su poslednje saznale šta se desilo i to tek kada je Majk Džekson, komandant Kfora, došao u selo, a to je bilo oko pola dva noću. Ti jauci i leleci bili su stravični…“, prisjeća se Momirka Čanković.

Sa Momirkom smo razgovarali za potrebe emisije ,,Kosmetska kandila“ na godišnjicu stradanja žeteleca 2020. godine.

Porodice stradalih i dalje čekaju pravdu i nadaju se da će počinioci biti pronađeni. Specijalno tužilaštvo u Prištini u maju 2017. godine obustavilo je istragu o ovom zločinu.

U Starom Gracku danas živi oko 150 Srba, a prije 1999. godine bilo ih je više od 500.

 

MIRIS DJECE

(Ljubica Živić iz sela Staro Gacko, u julu 1999.godine izgubila je dva sina. Otišli su da žanju žito.)

„Brate, izađimo u polje!
Rodilo je žito“,
reče moj sin,
i odoše ona dva moja,
dva radovanja,
dvije pune kuće,
dva oznojena muža,
ona dva moja.
A ja ne volim kad toliko rodi
kad od ratova,
kad od strahova,
oteža klas i zemlji i sebi.
(Zato nikad ne žanji u zlu
ono što se pri dobru sijalo.)
Pusti neka ga odnese đavo,
neka ga pojedu ptice
nemoj ga djeci u usta.
Zlo mu je pomoglo da rodi,
da te namami,
da te sačeka,
da ostanem bez ikoga.
Kad su umjesto žita,
požnjeli ona dva moja,
otišla sam u polje,
i grlila prazno klasje.
kad su ih umjesto zlata,
donijeli u dvije plastične vreće,
ništa mi nije bilo,
i ničeg nije bilo,
stala sam između ona dva moja,
između dva neba,
da poslednji put,
osjetim miris djece.

Živojin Rakočević

Gospode Isuse Hriste Sine Božiji upokoj duše slugu Tvojih: Milovana, Jovice, Rada, Andrije, Slobodana, Mila, Novice, Momira, Stanimira, Boška, Saše, Ljubiše, Nikole i Miodraga i svih stradalih na Svetoj srpskoj zemlji…

Slobodanka Grdinić