Iguman Crne reke otac Andrej (Sajc): „Crna reka i Sveti Petar Koriški, zajedno sa Svetim Kraljem Stefanom Dečanskim, napunili su Kosovo monaštvom“
,,Mi na Kosovu smo naučili da živimo Kosovskim zavjetom koji nije ništa drugo nego ponovljeni Novi zavjet koji je svojom krvlju, u ime cijelog našeg srpskog naroda, zapečatio Sveti car Lazar, jednom i za svagda, na Kosovu Polju. Srbi su zavjetni narod. Kada poštujemo Kosovski zavjet, koji je Bog napravio sa Srbima, mi poštujemo i Novi zavjet i tako smo u zajednici sa svim Srbima, i sa svim Svetim Srbima“- kazao je Iguman manastira Crna reka na Ibarskom Kolašinu otac Andrej (Sajc), koga mnogi pamte kao oca Andreja Dečanca u emisiji „Kosmetska kandila“ Radija „Svetigora“.
„Crna reka je vezana za Kosovo i Metohiju, ako ni zbog čega drugog ono zbog kosmetskim Svetitelja koji su ovdje“- kazao je otac Andrej govoreći o istorijatu ove velike Svetinje u kojoj se nalazi pećina -bogomolja manastira osvećena podvizima i molitvama velikog Svetitelja-svetog Joanikija Devičkog, koja čuva mošti Svetog Petra Koriškog a u kojoj se nalazi i grob Svetog prepodobnomučenika Haritona, postradalog 1999. godine, koji je u Crnoj reci zamonašen.
„Crna reka i Sveti Petar Koriški, zajedno sa Svetim Kraljem Stefanom Dečanskim napunili su Kosovo monaštvom“- kaže otac Andrej o ovoj Svetinji koja je srce Ibarskog Kolašina.
Govoreći o prepodobnom mučeniku ocu Haritonu čiji gor se nalazi u Crnoj reci otac Andrej kaže a je mučenik najveća čast koju može da ima jedan monah i čovjek.
„Sve rane koje je Prepodobni Hariton zadobio za Hrista sijaju sada na njemu u Carstvu nebeskom. Bio je veliki isposnik i podvižnik, koji je imao odnos poštovanja i ljubavi i prema komšijama Albancima. Svjedočio je ljubav prema svima pa čak i prema neprijateljima. Mnogo ljudi dolazi na grob oca Haritona svjedočeći čuda koja se dešavaju na molitve Svetitelju mučeniku“- dodaje otac Andrej.
„Došao sam prvi put u Dečane krajem 1995. godine. S obzirom da sam odrastao kao ateista kršten sam u ovoj Svetinji tako da su Dečani za mene početak i kraj. Od 1997. godine postao sam iskušenik dok sam 1999. zamonašen u ovoj Svetinji na praznik Svetog kralja Stefana Dečanskog. U Dečanima sam upoznao Boga i zbog toga sebe i dalje smatram Dečancem. Od 2011. godine sam počeo da pomažem i u obnovi Prizrenske bogoslovije gdje sam profesor“-nastavlja svoju priču otac Andrej.
Govoreći o rartnim godinama u manastiru Visoki Dečani otac Andrej kaže da su se Vladika Teodosije i dečanska bratija trudili da, svima koji stradaju, pa i Albancima, pomognu.
„U manastir smo primali kako Srbe, tako i Albance i Rome, želeći da pokažemo da imamo saosjećanje prema svakom čovjeku. I pored svega, nakon bombardovanja SRJ uslijedila je eksplozija mržnje od strane Albanaca koja je bila uveliko i tolerisana“- dodaje Iguman Crne reke.
Otac Andrej se osvrnuo i na ulogu blaženog spomena Mitropolita Amfilohija i Vladike Atanasija koji su u ono najteže vrijeme, zalazeći na najteža mjesta, nalazili i sahranjivali ubijene Srbe, što je zaista bio veliki podvig. On se sjetio i o ponovnom stradanju naših svetinja i naroda 2004. godine za koju kaže da je bila najteža u njegovom životu, posebno trenutak kada je došao na zgrarište spaljene Prizrenske bogoslovije.
„Naša duša na Kosovu i Metohiji ipak je ostala živa, jer je Bog sačuvao naše velike Svetinje, obnovili smo mnoge naše Svetinje i Prizrensku Bogosloviju čija obnova podsjeća na vaskrsenje Lazarevo“- kazao je Iguman Andrej.
Otac Andrej je govorio o kandilima u manastiru Visoki Dečani pred freskom Majke Božije, a kasnije pred još dvije freske, koje je Božijom rukom, vođeno počelo da se ljulja kako bi monasi znali da nisu sami, da je Bog uz njih.
Otac Andrej se sjetio i sahrane blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija na koju je došao zajedno sa svojim Vladikom Teodosijem.
„Za mene je ta sahrana bila najpotresniji i najpreobražavajući trenutak kad nisam znao da li sam na nebu ili na zemlji“- kaže on.
