Petar Sarić: “Da su prijatelji naši davali ime Crnoj Gori ne bi joj dali ime Crna Gora nego Svetigora“
“Da su prijatelji naši davali ime Crnoj Gori ne bi joj dali ime Crna Gora nego Svetigora. Vjerujem da je zavičaj za svakog čovjeka Sveto mjesto, baš kao što je Kosovo Sveto mjesto za svakoga Srbina bilo gdje da se nalazi. Iako sam kao mali želio da odem iz svog zavičaja, gdje sam bio usamljen jer taj kraj u Banjanima gdje sam rođen nije naseljen, kuće su rijetke, tako da je radost kad ti rijetko dođe gost u kuću, kasnije sam shvatio da sve što sam bivao dalje od zavičaja u stvari sam mu bivao sve bliži, o čemu svjedoči to što najveći broj mojih romana govori upravo o Banjanima“- kazao je, između ostalog, za emisiju “Kosmetska kandila“ Radija “Svetigora književnik Petar Sarić koga smatraju najboljim pripovjedačem u poslijeratnoj književnosti srpskog juga.
Sarić kaže da upravo o zavičaju govori u svojim djelima, pa i u svom nagrađivanom i prevođenom romanu “Sjutra stiže gospodar“ i otkriva nam da mu je uzor za lik gospodara bio upravo Josip Broz Tito. Spletom okolnosti Petar Sarić, preko Trebinja i Bileće, gimnaziju završava u Jajcu 1958. godine i iste godine odlazi na Kosovo gdje predaje francuski i srpski jezik u Osnovnoj školi u selu Gatnje kod Uroševca. Nastavio je školovanje vanredno u Skoplju gdje je studirao književnost i istovremeno radio kako bi mogao da plaća sebi studije koje završava u redovnom roku. Posle odsluženog vojnog roka Sarić počinje da radi kao profesor u Gimnaziji u Prizrenu, zatim u Gimnaciji u Orahovcu a 1971. godine napušta rad u prosveti i odlazi u Prištinu gdje je bio najprije sekretar a potom i urednik čsopisa ,,Stremljenje“ gdje ga i zatiče 1999. godina. Te godine uz pomoć vojnika KFOR-a, njihovim kamionima, Sarić iz Doma štampe u Prištini uspijeva da sve knjige prenese na Brezovicu kod Štrpca, gdje ova najveća izdavačka kuća južno od Beograda nastavlja sa radom neko vrijeme.
Petar Sarić, pjesnik, romansijer, dramski pisac, koga smatraju najboljim pripovjedačem u poslijeratnoj književnosti srpskog juga, autor kultnih romana: „Sjutra stiže Gospodar”, „Petruša i Miluša”, „Sara”, „Mitrova Amerika”, „I vremenu se zaturio trag”, ,,Klobuk“ gost je emisije “Kosmetska kandila“ Radija ,,Svetigora“.
Sarić je rođen u Gornjem Tupanu u Banjanima kod Nikšića 11. jula 1937. godine a svoj radni vijek proveo je na Kosovu i Metohiji gdje i danas živi i stvara na Brezovici.
Dobitnik je nagrada ,,Lazar Vučković“ za pjesmu ,,Mir Bogorodice“ 1971. godine, nagrade ,,Gračanička povelja“ 1993. godine, nagrade ,,Meša Selimović“ za roman ,,Sara“ za 2008. godinu, ,,Vukova nagrada“ za 2012. godinu, ,,Zlatni krst kneza Lazara“ 2016. godinu, za roman ,,Klobuk“ dobio je 2021. godine tri nagrade ,,Grigorije Božović“, ,,Borisav Stanković“ i ,,Svetozar Ćorović“.
Od 1958. godine živi na Kosovu.
Petar Sarić je branio Kosovo perom. ,,Politika“ je objavljivala njegova pisma Džordžu Bušu, Bernaru Kušneru, Azemu Vlasiju, Dobrici Ćosiću, Vojislavu Koštunici, Vladiki Amfilohiju (Radoviću)… koja su kasnije objedinjena i u njegovoj knjizi ,, I vremenu se zaturio trag“. I onda kad se nije smjelo, odnosno kad je malo ko smio, u vrijeme komunizma, Sarić piše proročko pismo Azemu Vlasiju, u kome ga, između ostalog, naziva ,,izdajnikom i uzurpatorom“.
Ostavši na Brezovici, ne napuštajući Kosovo, iako rodom iz Banjana Sarić ne zaboravlja svoje porijeklo ni u ova smuta vremena. Vjeruje u očuvanje srpstva i u Crnoj Gori i na Kosovu, i svuda gdje se govori srpskim jezikom, i kaže da je sa ponosom gledao na naše litije za odbranu svetinja.
Sarić je dolazio u svoje Banjane i kao uveliko ostvaren pisac gdje je, između ostalog, govorio i o identitetu, i jednako bio ponosan na svoje Banjane koliko i oni na njega.
Iz braka sa Stanom, rodom iz Štrpca, koja se upokojila, ima tri kćerke. Živi i stvara na Brezovici.
Slobodanka Grdinić
