Kosmetska kandila

Kosmetska kandila LXXVIII

Ime: 20.03.20121 br. 78 KOSMETSKA KANDILA Godisnjica pogroma; Opis: Emisija- Kosmetska kandila Tip: audio/mpeg

Ovo izdanje emisije o Svetinjama Svete srpske zemlje Kosova i Metohije i aktuelnim dešavanjima u ovom dijelu Srbije posvetili smo sjećanju na Martovski pogrom povodom sedamnaeste godišnjice od ovog zločina nad srpskim narodom i Svetinjama u kome je za samo dva dana, 17. i 18. marta 2004. godine, stradalo 19 osoba, uništeno oko 900 kuća, protjerano 4000 Srba, uništeno i oskrnavljeno 39 crkava i manastira.

 

Arhimandrit Ilarion (Lupulović): Iza sveg rugla blista neprekidno svjetlost Hristovog života

Otac Sava (Janjić): Martovski pogrom ne smije da nas ispunjava mržnjom već težnjom da obnovimo naš svetolazarevski zavjet. Naš narod mora da ostane na svojoj kosmetskoj zemlji kao svoj na svome

Mati Makarija Sokolička: ,,Dani pogroma bili su užasni dani. Gorelo je celo Kosovo. Osnovna boja bila je crvena, ali ne boja radosti već boja uništenja“

Živojin Rakočević: ,,Iako ranjeno, naše srpsko srce na Kosovu i Metohiji kuca i obnavlja se”


 

Arhimandrit Ilarion (Lupulović): Iza sveg rugla blista neprekidno svjetlost Hristovog života

Arhimandrit Ilarion, iguman manastira Draganac, poručio je na Akademiji povodom 17. godišnjice Martovskog pogroma, priređenoj u Domu kulture Gračanica, 17. marta da ,,svako od nas treba da posvjedoči da postoji prostor gde smo svi zajedno – to je molitva – gdje ima mesta za svakog čovjeka dobre volje”:

“Bitno je samo da otvorimo svoje srce i da zaronimo u tu tajnu iz koje je iznikla sveštena Gračanica. To je istina Hristova. Iza sveg rugla blista neprekidno svetlost Hristovog života”- kazao je otac Ilarion.

Otac Ilarion je najpre u manastiru Gračanica služio parastos žrtvama Martovskog pogroma. Nakon parastosa, usledilo je polaganje belih ruža ispred instalacije “Missing” u dvorištu Doma kulture Gračanica i otvaranje izložbe radova sa Likovne kolonije „Jesen u Prizrenu 2019“, posvećene obnovi i stvaralačkom kreativnom odgovoru na uništavanje kulturnog nasleđa.

Povodom sedamnaeste godišnjice martovskog pogroma na Kosovu i Metohiji iz arhive našeg Radija izdvajamo razgovore koje smo, 2018. godine na godišnjicu pogroma snimili sa Arhimandritom Savom (Janjićem) igumanom manastira Visoki Dečani i mati Makarijom Igumanijom manastira Sokolica, kao i svjedočenje književnika i novinara Živojina Rakočevića koje smo snimili 2020. godine.

 

Otac Sava (Janjić): ,,Martovski pogrom ne smije da nas ispunjava mržnjom već težnjom da obnovimo naš svetolazarevski zavjet. Naš narod mora da ostane na svojoj kosmetskoj zemlji kao svoj na svome“

,,Sjećajući se martovskog pogroma mi treba da obnovimo naš svetolazarevski zavjet, da ostanemo ovdje kao svoj na svome. Da se mi ne odričemo našeg Kosova i Metohije, to je ono što je najvažnije i na šta 17. mart treba da nas podsjeća“- kaže Arhimandrit Sava (Janjić) Iguman manastira Visoko Dečani, jedan od čuvara dečanskog i kosmetskog kandila vjere pravoslavne.

Otac Sava kaže da će oni koji su odgovorni za martovski pogrom odgovarati, ako ne pred sudovima ovoga svijeta, onda sigurno pred sudom Božjim i pred svojom savješću.
“Oni koji su to radili, kao i oni koji su to dopustili zasigurno ne mogu ostati mirni. Plač i tuga, polomljeni krstovi i svetinje sigurno će ih uvijek opominjati na to šta su ovdje napravili i šta su dopustili da se dogodi“- kaže otac Sava.
Dečanski iguman podsjeća da je Priština danas grad bez srpskog stanovništva, ostalo je samo 35 staraca. U velikim gradovima južno od Ibra gotovo da nema Srba, ali ohrabrujuće je to da je našim enklavama, koje su bile izlovane i sada su to opštine, natalitet čak i veći nego na prostorima centralne Srbije.

 

Mati Makarija Sokolička: ,,Dani pogroma bili su užasni dani. Gorelo je celo Kosovo. Osnovna boja bila je crvena, ali ne boja radosti već boja uništenja“

“Da Bog blagoslovi da takav pogrom više nikad ne bude ni u ovoj ni u bilo kojoj drugoj zemlji, ni gdje su naši prijatelji ni gdje su naši neprijatelji. To su bili užasni dani. Tih dana gorelo je cijelo Kosovo. Osnovna boja bila je crvena, ali ne ona crvena boja radosti nego boja uništenja, boja straha, boja ubistava, boja pogroma, boja velikog stradanja“- kaže mati Makarija sa kojom smo razgovarali povodom godišnjice martovskog pogroma na Kosovu i Metohiji.

Mati se sjeća i da je nekoliko dana prije svog mučeničkog stradanja u njihov manastir dolazio monah Hariton, sjeća se mučenički postradalog oca Stefana i čokolade koju je nosio u džepu…sjeća se velikog egzodusa…starice koju je u Prištini našla udavljenu u kadi, koja je prethodno pojela i pastu za zube jer nije imala šta da jede…sjeća se mlade žene koju je našla zaklanu na podu dok je pored nje bilo dijete koje je tražilo da sisa…

Mati Makarija govori da ni danas Srbima nije bezbjedno na Kosovu.

 

Živojin Rakočević: ,,Iako ranjeno, naše srpsko srce na Kosovu i Metohiji kuca i obnavlja se”

I ovaj mart mjesec sjeća nas na godišnjice stradanja našeg naroda na Kosovu i Metohiji.

Pokušavajući da i mi, na neki način, ovom emisijom učestvujemo u čuvanju pamćenja o stradanju našeg naroda i naših Svetinja na našoj Svetoj, zavjetnoj zemlji Kosovu i Metohiji, trudimo se da u ovoj emisiji zabilježimo živa svjedočenja ljudi, učesnika ovih događaja, od kojih je jedan od najvećih svjedoka novinar i književnik Živojin Rakočević direktor Doma kulture Gračanica, koga ratna stradanja našeg naroda zatiču na Kosovu svih ratnih godina.

“Nikada se na teritoriji Kosova i Metohije nije dogodio ovakav pogrom, niti su Srbi doživjeli ovako strašan udarac. Ubili su nam grad i presjekli veze, kako ta gradska atmosfera i duh više nije pripadala nama“-kaže Rakočević.

“Iako ranjeno, naše srpsko srce na Kosovu i Metohiji kuca i obnavlja se”- kaže Živojin Rakočević.

On je govorio i o početku NATO agresije na našu zemlju 24. marta 1999. godine.

“Ne smijemo zaboraviti ulogu Mitropolita Amfilohija i naših sveštenika u to vrijeme, koji su ostali izlovani nakon 1999. godine sa svojim parohijanima. Ne zaboravimo djelo oca Miroslava Popadića iz Prištine, oca Miljka Korićanina iz Peći koji je, zajedno sa Mitropolitom Amfilohijem, skupljao ostatke rastrgnutih nesrećnika po Metohiji, kako bi spasio svaku dušu, kao i ikone iz srušenih crkava. Tu su i dvojica sveštenika koji su ostali u Prizrenu Ilija Šmigić i Aleksandar Našpalić, koji su sve te ranjene duše podizali i hrabrili. Oni su svete duše našega doba“-svjedoči Živojin Rakočević.

Rakočević svjedoči da je Prizren ipak najstrašnija slika.

“Tu sam shvatio da je neko ubio grad. Prizren je jedina gradska sredina u Srba u kojoj je preživjelo Hrišćanstvo. Hrišćanstvo kod nas nije očuvano u gradovima, već po selima, crkvama i mastirima, dok je Prizren bio grad koji je autentično čuvao Hrišćanstvo. Danas se tek vidi da je ta tadašnja histerija albanskih terorista bila, u stvari, jedna vrsta samoubistva“-kaže Rakočević.

Na tonskom zapisu besjede oca Ilariona blagodarimo Fejsbuk stranici Doma kulture Gračanica i Živojinu Rakočeviću.

Autor emisije Slobodanka Grdinić