“Kosovo je veliki grob u koji je sve zakopano da tu čeka Vaskrsenje“
„Punoća ljubavi je upravo u domu gdje vi dajete ljubav svojoj djeci i svom mužu i oni vam vraćaju svojom ljubavlju, radošću i prisustvom“- kaže dr Dušica Filipović profesor na Fakultetu savremenih umjetnosti u Beogradu.
Za Dušicu je Kosovo veliki grob u koji je sve zakopano i tu čeka Vaskrsenje iz mrtvih.
“Na Kosovu i Metohiji je svaka stopa nečija kost i gdje god da zgazite vi ste na Svetinji. Ja smatram da sam dovoljno darovana u životu da bih imala pravo da išta više tražim od Gospoda i ljudi jer sam dovoljno dobila. Moje pisanje biće moje uzdarje i vraćanje onima koji su mi davali i stvorili od mene ovo što ja danas jesam. Smatram da je u mene ugrađena armija mojih predaka i da sve te njihove sjeni idu za mnom i šapću mi. Idući kroz Kosovo i Metohiju ja pokušavam da, šapćući, progovorim kroz šapat svojom knjigom“- kaže dr Dušica Filipović koja će nas uskoro obradovati svojom prvom knjigom, bez jasnih granica, koja nosi simvoličan naziv ,,Metohijski sfumato“
Dušica dodaje da je za nju Kosovski zavjet življenje izvornim životom i napajanje na kosmetskom izvoru. To je ono što je ostalo u ljudima i njihovim srcima, ono što su naslijedili od svojih predaka, što ne umiju čak ni da verbalizuju tako jasno ali žive svojim životom.
“Svako od nas svojim primjerom može da bude majka Jevrosima. Može i mora! To je čuvanje Kosovskog zavjeta koji se čuva brigom o našoj djeci, davanjem pravih savjeta i upućivanjem na prave vrijednosti koje mi svjedočimo svojim životom. Sve se stapa u taj jedan sfumato, u te granice koje neko drugi postavlja ali mi sami ne smijemo da ih tako jako i jasno iscrtamo i uokvirimo. Mi ne smijemo da dozlovimo da odvajamo Kosovo od Metohije. To je jedan kosovskometohijski prostor i duša jednog naroda koji se tu začeo. Svi smo mi rođeni na Kosovu i Metohiji. Iako sam rođena u Čačku, ja sam se ponovo prespojila sama sa sobom na Kosovu. Kosovski zavjet je put i nema drugog puta, ne može se živjeti van granica Metohije i Kosova. Ja ne umijem da živim drugačije“- kaže ali i svjedoči svojim životom dr Dušica Filipović.
U emisiji možemo čuti i divne Dušičine stihove i prozu: ,,A kad se vratiš u svet”, ,,Bela maslarka”, dio teksta ,,Streha iznad temena” u kome Dušica piše o starici Jefki Jakić i ,,Govorite uspomene”.
Dr Dušica Filipović rođena je u Čačku. Diplomirala je srpsku književnost i jezik na
Filološkom fakultetu u Prištini. (2000), magistrirala na Filološkom fakultetu u Beogradu odbranivši tezu Muški i ženski princip u prozi Miloša Crnjanskog (2014). Na istom fakultetu, pod mentorstvom dr Jovana Delića odbranila dotorsku disertaciju Poetika dinamičkog identiteta u delima Miloša Crnjanskog: odnos putopisno-memoarskog i dramskog prema romanesknom.
Od 2016. do 2019. bila je angažovana kao predavač na Visokoj školi za vaspitače strukovnih studija Gnjilane sa privremenim sedištem u Bujanovcu na predmetima Srpski jezik, Kultura govora i komunikacije, Kultura mladih i komunikacije, Književnost za decu, Uvod u proučavanje književnosti, Književni tekst i retorika, Metodika razvoja govora 3. Trenutno zaposlena kao Fakultetu savremenih umetnosti u Beogradu.
Angažovana na predmetima Kultura govora, Osnove akademskog pisanja i Akademsko pisanje na osnovnim i master studijama. Aktivno učestvuje na domaćim i međunarodnim naučnim i stručnim skupovima: objavila je više desetina stručnih i naučnih radova, recenzija, pogovora i eseja u oblasti književnosti i slikarstva.
Za svoj pedagoški rad dobijala izuzetno visoka priznanja i ocjene. Kao majci četvoro dece, 2006. godine, na Vidovdan, Eparhija raško-prizrenska dodijelila joj je srebrni Orden Majke devet Jugovića; 2012. godine postala nosilac Povelje počasnog građanina carskog grada SIRMIUMA; na Vidovdan, 2014. godine, kao majci petoro dece, uručen joj je i zlatni Orden Majke devet Jugovića. Za scenario Veliki rat – ćutanje i pjesma (prema kom je izveden tradicionalni Novogodišnji koncert Saborne crkve), godine 2018. uručena joj je Gramata Saborne crkve u Beogradu. Živi u Beogradu.
Slobodanka Grdinić
