U petu nedjelju po Duhovima, kada proslavljamo Svetog sveštenomučenika Jevsevija, služena je Sveta liturgija u crkvi Svetog Nikole u Kotoru. Na Svetoj službi Božijoj pročitan je odjeljak iz Jevanđelja po Mateju (Matej 8, 29–34), koji opisuje trenutak kada Isus Hristos iscjeljuje dvojicu opsjednutih ljudi u Gergesinskom kraju.
U besjedi nakon pročitanog Jevanđelja, arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić, kazao je da ovo Sveto jevanđelje opisuje još jedno od mnogih čuda koja je činio Gospod Isus Hristos, Koji dolazi da spasi ljude, posebno opisujući ljudsku prirodu koja, kada materijalno stavlja u prvi plan, to joj postaje važnije i od samih čuda Božjih.
„Bog je svemoguć, Gospodar je svih zakona, ali nas prije svega voli. I sve što čini, čini za naše spasenje. Sam dolazak Njegov na zemlju upravo je bio iz tog razloga – da spasi nas ljude. To znamo i to smo čuli u mnogim Jevanđeljima, ali ovo današnje nas podsjeća da razmislimo kakav je naš odnos prema tom i takvom Bogu Koji nas tako voli i čini nam dobro. U Jevanđelju se opisuje događaj kada Hristos dolazi u neko mjesto i čini konkretno čudo. Naime, nailazi na bjesomučne ljude, opsjednute demonima, kojima niko nije mogao pomoći, ali On, kao svemoguć, čini čudo, iscjeljuje ih, tjera demone i oni bivaju zdravi. Ali, te demone je pustio da uđu u svinje i te svinje su se utopile. Naravno da je Gospod mogao da istjera demone i da pomogne čovjeku i bez te štete koja se dogodila. Ali je namjerno uradio tako da bi vidio reakciju ljudi. I šta se dešava? Ti ljudi, koje je posjetio sam Gospod Bog Spasitelj, pred kojima je učinio konkretno čudo – bolesne, kojima niko nije mogao da pomogne, On iscjeljuje za čas. Međutim, oni Ga tjeraju jer im je nanio štetu. Mnogo im je više zasmetalo to što su propale te svinje nego što su njihovi sugrađani ozdravili. I oni Ga tjeraju da pođe iz njihovog kraja“, kazao je o. Nemanja.
Na pitanje ko su ti ljudi i zbog čega je ovaj događaj od prije 2.000 godina, o kojem slušamo u današnjem Jevanđelju, značajan, istakao je da se sve odnosi upravo na današnjeg čovjeka, koji često tjera Hrista.
„Mi tjeramo Gospoda Koji nam čini čuda, Koji nam dolazi da nas spasi, kad god stavimo u prvi plan materijalno, kao što su to učinili ovi ljudi, kojima su važnije bile svinje nego čudo. Tako isto i mi radimo kad god stavimo u prvi plan ono što je materijalno, što je prolazno, u odnosu na ono što je vječno i spasonosno. Bog nam dolazi i Bog nas posjećuje stalno. Neko će reći: pa njima je došao Bog, vidjeli su Ga. I nama dolazi svaki dan, kad god služimo Svetu liturgiju. U ovoj Svetoj čaši koju iznosimo tu je Sam Bog – tijelo i krv Hristova. I danas se dešava čudo svaki put kada služimo Liturgiju. Mi stavimo obično vino i običan hljeb, pripremimo ih za Liturgiju, a na Liturgiji to postaje tijelo i krv Hristova. Eto čuda – Bog nam se daje. Zašto? Za naše spasenje. I zato, svaki put kada mi imamo nešto preče od pričešća, kada stavljamo u prvi plan bilo šta materijalno, upodobljavamo se upravo onim čudnim ljudima iz onoga mjesta. Naravno, mora se raditi, mora se i zaraditi, mora se steći neki novac da bi se živjelo, ali nikako ne stavljati to ispred onoga što nam daje vječni život. Jer, koliko god da traje ovaj život, doći će onaj drugi, koji je vječni, a njega treba steći dobrim djelima i pravilnim životom, a to je život sa Gospodom Koji nam se neprestano daje. Na to nas podsjeća ovo Sveto jevanđelje i neka bi Gospod Bog dao da se umudrimo i da razmišljamo o vječnom, o dobrima koje nam je pripremio Bog, Kome neka je slava vavijek, amin“, poručio je, između ostalog, u besjedi otac Nemanja Krivokapić.
Izvor: SPCO Kotor
