Litija je živa empirijska ikona Crkve. Ikona Crkve u njenom hodu kroz istoriju. Crkva je zasnovana na Apostolima zato što su oni, jedino oni, očevici, saputnici svega onoga što su doživjeli sa Hristom, što su čuli, primili od Njega
Poslije večernje službe u Crkvi Svetih Apostola Petra i Pavla u Bijelom Polju sinoć je održana litija, koju su predvodili izabrani Visokopreosvećeni g. Mitropolit Joanikije, Preosvećena gospoda episkopi mileševski Atanasije i izabrani budimljansko – nikšićki g. Metodije.
Poslije svenarodnog hoda od Crkve Svetih Apostola Petra i Pavla do Hrama Svetog Nikole u Nikoljcu, sabranom narodu arhipastirskom besjedom prvi se obratio Mitropolit Joanikije. On je podsjetio da je prva litija krenula prije 19 godina kroz grad Bijelo Polje, nakon dogovora sa braćom iz Crkvene opštine, na kojoj se očekivalo od 300 do 500 duša, a okupilo se makar 5 hiljada.
„Bilo je to veliko ohrabrenje i veliki znak ta prva Petrovdanska litija u Bijelom Polju. I evo svake godine ona napreduje i imamo veliki blagoslov u ovoj litiji koju smo obnovili i koja traje 19 godina i koja će se hvala Bogu nastaviti. Koliko ljepote, mladosti, koliko molitava, koliko divnih uzvišenih raspoloženja, koliko izmirenja, koliko smo pustili da prvaziđemo naše slabosti i podjele kroz ove litije. Koliko su nam one dale snage to smo vidjeli u onom momentu kada je naša Crkva i naša vjera bila stavljena van zakona, i kada joj je bila namijenjena sudbina da nestane. Upravo tada smo se sabrali, ali smo se sabrali oko Hrista. I danas smo bili najjači jer smo uzišli sa Hristom na Golgotu, a On nas je osnažio silom svoga Časnog krsta, preporodio i međusobno izmirio. I to je veliki blagoslov ne samo ovdje za Bijelo Polje nego za cijelu Crnu Goru. Ja vam se na tome veoma zahvaljujem i želim da pozdravim i naše vladike, prvo Preosvećenog vladiku mileševskog Atanasija, koji nam dolazi iz velike Svetinje i donosi blagoslov od groba Svetoga Save u Svetosavsko Bijelo Polje”, besjedio je izabrani Mitropolit Joanikije.
Episkop Mileševski Atanasije, čestitajući Petrovdan vjernom narodu, ukazao je na veliki praznik Svetih apostola Petra i Pavla.
“Čestitam vam veliki praznik prvovhovnih Apostola Petra i Pavla. Čestitam vam na uspješno vođenim litijama. Teško ću moći reći išta drugo osim da izrazim svoju radost što sam večeras sa vama na ovom svetom mjestu i što učestvujem u ovom velikom djelu. Ako bih morao da kažem i nešto više od toga, onda misao me vuče na one osobine Crkve koje izražavamo rečima u Simbolu vjere. Crkva jeste jedna, sveta, saborna, ali ona je to zato što ona ima i onu četvrtu osobinu, a to je da je ona apostolska. Samo tako čuvajući tu osobinu, ona može da sačuva i one prve tri, odnosno da sačuva svoju prirodu Crkve. Ova litija večeras, uspješno obavljena, podsjeća nas na one litije koje smo imali kada smo branili naše svetinje i to nas direktno odvodi na misao o Visokopreosvećenom Mitropolitu Amfilohiju, mom imenjaku vladici Atanasiju, i mnogim drugim monasima, sveštenicima i vjernom narodu koji je učestvovao u tim slavnim djelima. Litija je živa empirijska ikona Crkve. Ikona Crkve u njenom hodu kroz istoriju. Crkva je zasnovana na Apostolima zato što su oni, jedino oni, očevici, saputnici svega onoga što su doživjeli sa Hristom, što su čuli, primili od Njega. Što su snadbjeveni znanjem i iskustvom od Njega. Njima je Gospod rekao: Eto, ja sam sa vama do skončanja vijeka. Oni su gledali Hrista kako čini čuda i znamenja, slušali šta je propovijedao i primili su u srce i um ono što je propovijedao, a On ih snadbio blagodaću da to mogu razumjeti, jer razumjeti može neko kome Bog otvori um. Oni su imali i tu sposobnost da vidjevši kako je teško ići za Hristom, ipak prihvate da idu i da stradaju za Njega. Čusmo od Apostola Pavla, iz njegove Poslanice danas čitane, šta je sve on preživio zato što je bio vjeran Hristu. Mnogo puta bio je u tamnici, mnogo puta šiban, pljuvan, izrugivan, ali, sve što je više doživljavao stradanja više na njemu se više pokazivala Sila Božija. Ja bih podsjetio i na to da su i oni koji su kroz istoriju najviše proslavili Hrista, i da su, poredeći se Hristom, ne sami od sebe nego od drugih, nazivani Ravnoapostolnim. Najveća je čast biti sličan Hristu i njegovim Apostolima. Zato kroz istoriju svi veliki ljudi zovu se Ravnoapostolnim. Ravnoapostolnih ima i na ovim prostorima, upisnih u knjige istorije, i biće ih u istoriji.
Eto, zato dragi oci, braćo i sestre, izražavam radost što učestvujem u jednom takvom sabranju i iskustvu sa vama. Velika je radost biti sa braćom, posebno sa onim sa kojima se u našim episkopskim dužnostima graničimo i sa kojima smo ovjde susjedi. Vladika Metodije, izabrani episkop budimljansko-nikšićki i moj dokazani, takođe u Hristu brat, Mitropolit Joanikije, i vi braćo i sestre, sa kojima se tako često srećem i učestvujem u istoj Božanskoj liturgiji i istim tajnama, eto i u istim litijama. U istim teškoćama, nosimo i mnogo ličnih i zajedničkih bremena koja sva su od Hrista i doživljavljavamo istu blagodat od Njega. Neka je na radost i spasenje i želim vam vječno nastavljanje ove večerašnje litije ,“ besjedio je vladika Atanasije.
Mitropolit Joanikije je kazao da nikada nije poželio da ode na neko drugo mjesto niti da ode iz ove Eparhije i naroda, a naročito ne od Bjelopoljaca.
„Međutim, pošto je bila takva volja Svetog arhijerejskog sabora da mene pošalju na Cetinje, mnogo je nekako bilo znakovitije što je Sveti sabor ovu Eparhiju istovremeno popunio, nije htio da je ostavi ispražnjenu ni jednoga sekunda i voljom Božjom izabran je vladika Metodije, koji je donio narodu, Crkvi i svima nama veliku radost. Uvjeren sam da će on i povjerenom narodu, svetinjama i narodu unijeti i novi optimizam i da će vas još više objediniti i usmjeriti stazama Božjim, Hristovim, spasonosnim, apostolskim. Dragi vladiko Metodije, neka bude srećno i blagosloveno”, besjedio je izabrani Mitropolit Joanikije.
Njegovo preosveštenstvo vladika Metodije zahvalio se na čestitkama za njegovo postavljenje na mjesto vladike budimljansko- nikšićkog i čestitao veliki praznik vjernom narodu.
“Drage vladike, braćo i saslužitelji, i učitelji, potporo i snago moja, dragi narode, draga djeco, srećna vam slava ovoga divnoga hrama i ovoga divnoga grada. Imali ste za kim ići svih ovih godina, i ovih proteklih 19 i onih ranije. A Bog je uvijek bio vjeran narodu svome. I nikada ga nije ostavio i tamo gdje je teklo i kapaće. Imajući tvrdo pouzdanje u Boga ne sumnjamo da ćemo i dalje ići onim putem koji su ovih godina utabali naši duhovni Oci i učitelji naši. Hvala vam što ste došli da zajedno idemo u svešteni hod kroz ovaj divni grad, da se zajedno Bogu molimo i da prizivom Duha Svetoga on siđe, da mi u jedinstvu Duha budemo i jedno Tijelo koje je Crkva, čija je glava Hristos, jer znamo da su črvsti temelji ovoga grada i svakoga grada čije je črvsto pouzdanje u Boga i da će se najbolje utvrditi duša naša molitvenim hodom kojim idemo od kada smo ušli u ovaj svijet i u Crkvu Svetim krštenjem, pa kroz sve Tajne do onog konačnog ishoda ka Carstvu nebeskom. Bog vas blagoslovio, svako dobro i sreću darovao”, poručio je vladika Metodije.
