Crkvena opština podgorička, večeras 31. januara 2022. godine, bila je domaćin šeste dijaloške tribine koja je održana u Svetogeorgijevskom domu pored Crkve Svetog Đorđa pod Goricom. Večerašnji učesnici, urednik Radija „Svetigora“ protojerej Nikola Pejović, pravnik Mićun Milatović i politički analitičar Srđan Perić, govorili su na temu „ Litije- dvije godine poslije“. Moderator večeri bio je protojerej- stavrofor Gojko Perović, arhijerejski namjesnik podgoričko- kolašinski.
U svojoj uvodnoj riječi, otac Nikola je istakao da je Crkva u jednom kritičnom trenutku pokazala kao faktor stabilnosti i mira, a da su litije bile civilizacijski pokret koji je okupio Crnogorce u nikad većem broju, kako bi odbranili svetinja, prava i slobode vjeroispovijesti.
„Ono što nam je davalo snagu je istina, a ne nikakva spoljašnja logistička podrška ili neki plan ili kovanje borbe protiv nekoga, nego smo se jednostavno uzdali u svoje snage i u Boga, po onoj Njegoševoj da nada nema pravo ni u koga do u Boga i u svoje ruke“, kazao je otac Nikola.
Prisjetio se Mitropolita Amfilohija, koji je odbio predlog da neka marketinška agencija vodi medijsku kampanju i tada je rekao da se mi borimo istinom i ko hoće da čuje neka čuje. Litije su bile izraz Crkve, koja je tada govorila sama o sebi i nije bilo potrebe da je razni tumači tumače na različite načine.
Govoreći o podjelama u Crnoj Gori, kazao je da će one uvijk biti tu, ali da ono što mi treba da uradimo jeste da razgovaramo, ali sa čistim namjerama.To je ono od čega bježimo.
“Crkva svoju silu projavljuje na Krstu i mi smo to pokazali” rekao je otac Nikola. Otac Nikola se prisjetio riječi Mitropolita Joanikija da je spremnost da se ispije čaša poniženja početak istinske slobode, spremnost da se do kraja odstoji ono u šta vjeruješ.
Crkva će odoljeti svakom nasilničkom ponašanju, ali ona sama nikada ne smije da bude nasilnička. Ona ima svoju silu kada je na Krstu,a sloboda je iskušenje za svakog čovjeka, naročito hrišćanina, zaključio je otac Nikola.
Gospodin Milatović govorio je o litijama kao crkvenom i političkom događaju. To je bio događaj od istorijskog značaja za Crnu Goru i šire, i jedan od onih događaja poslije kojih ništa nije isto, ma kakav da je bio konkretan rezultat. Povod litija bio je akt uperen protiv slobode, identiteta i bića Crkve koji je nosio epitet zakona, a bio je legalizovano bezakonje- suštinska nepravednost zakona.
To je po njemu bio pokušaj dovršenja jednog nacionalno- političkog inženjeringa i instrumentalizacije Crkve za političke ciljeve, koji je bio u suprotnosti sa Ustavom. Litije su uspjele u svojoj primarnoj namjeri odbrane od bezakonog akta, i bile su udžbenički primjer nenasilnog otpora, ali sasvim autentične. Narod je tu autentičnost prepoznao i na nju odgovorio bezrezervnim povjerenjem. Rezultat toga bila je zajednica kakva prije toga nije postojala u Crnoj Gori, makar u političkom smislu.
„Crkva je čitavoj političkoj javosti dala jednu vrlo važnu lekciju, a to je važnost istine , etike odgovornosti u političkom djelovanju. Ma kako cilj bio veliki, ne možemo posezati za sredstvima koja nisu primjerena i samoj pravednosti tog cilja“ naglasio je Milatović i dodao da litije ne vidi kao dovršen proces. Smatra da mora doći do društvenog dijaloga, koji se zasniva na istini. Crkva je litijama pripremila plodno tlo da Crna Gora zaista zakorači u 21. vijek.
Gospodin Perić je kazao da smatra da su litije imale i politički i religijski karakter, ali da mu se posebno dopalo jedno objašnjenje litija koje kaže da su one bile hod za Krstom. Kroz različite doživljaje litija vidi se sudar laičkih i teoloških postavki. Nastale kao refleks Zakona o slobodi vjeroispovijesti, kroz njih je uvijek provijava nacionalno- politički kontekst.
O litijama je teško govoriti, neosvrnuvši ne na istorijski, pravni i politički kontekst.
Istakao je da je veliko iskušenje crkve politika. Naša zajednica se ubrzano dijeli i cijepa i posebnu odgovornost imaju oni subjekti koji imaju posebnu snagu. Što je veća snaga, veća je odgovorsnost.
Takođe je primijetio da se naše društvo više drži starozavjetne etike „oko za oko, zub za zub“, nego novozavjetnog principa okretanja drugog obraza.
Rekao je da su litije po njemu bile konačni izraz nezadovoljstva građana, koji su živjeli u sistemu koji je bio pod kontrolom partijske države. Ljudi su u periodu četrdesetogodišnje vladavine bili spremni da otrpe odsustvo ličnih i političkih prava. Ustavne i pravne garancije ljudskih prava koje smo dobili na početku tridesetogodišnje vladavine u praksi nisu značile ništa. Nepravda je bila modus operandi našeg društva. Nezadovoljstvo je bilo izražavano i ranije, posebno u toku 2015. i 2019. godine.
Poslije litija smo došli do toksičnog stepena kada je svako od litija htio da uzme ono što bi mu bilo politički profitabilno, kada svako relativizuje bilo čiji značaj, kada politički subjekti žele sebi da pripišu veću zaslugu, a to nisu bili partijski skupovi.
„Samo pravda i istina mogu da otvaraju vrata, kada imamo dileme u doživljaju litija“ naglasio je Perić.
Konstatovao je da je Crkvi “najlakše” kada strada, a da iskušenja mogu da postanu ogromna kada ona dođe u drugačiji položaj. Dao je i svoje viđenje problema sklapanja Temeljnog ugovora Srpske Pravoslavne Crkve i države Crne Gore, kao i pitanja etnfiletizma. Naglasivši da je njegov stav laički, izneo je svoje mišljenje da bi Temeljni ugovor trebalo sklopiti između države Crne Gore i Mitropolije crnogorsko-primorske, nakon čega je uslijedila debata u pravom smislu te riječi.
Upozorio je da najveće prijetnja nije uvijek na drugoj strani, nego često i u nama. U kontekstu narodne izreke, rekao je da ono od čega stalno bježimo, to nas i stigne. “Srž problema je to što nema konsenzusa oko uloge Crkve u pravnom smislu i uloge države”, zapazio je Srđan Perić, još jednom naglasivši da je neophodan prelaz sa starozavjetnog na novozavjetni pristup životu.
Gospodin Perić je zaključio svoje učešće u tribini riječima: ” Zajednica može biti bolja samo ako svako od nas postane bolji; obrnuta perspektiva ne postoji.”
Lazar Šćekić
Tijana Lekić
