U Kamničkoj Bistrici u Sloveniji juče je, na praznik Svetog sveštenomučenika Joanikija Crnogorskog u prisustvu potomaka i rodbine služena Sveta liturgija sa parastosom pripadnicima Jugoslovenske vojske u Otadžbini postradalim bez suda u presude od ruke nosilaca komunističke ideologije odmah nakon završetka rata 1945. godine.
Liturgiju i parastos je na mjestu stradanja velikog narodnog zbjega iz Crne Gore, Boke i Hercegovine služio arhimandrit Pavle Radusinović, iguman manastira Orahovica u Slavoniji, uz sasluženje sveštenstva Mitropolije crnogorsko-primorske i zagrebačko-ljubljanske.
Protojerej Predrag Šćepanović, arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski kazao je u pastirskoj besjedi čestitao je sabranima praznik Svetog sveštenomučenika Joanikija.
“Trebao bih poput Bogovidca Mojsija da skinem obuću sa nogu svojih, jer je ovo mjesto sveto. Za nas iz Crne Gore ovo je sveto mjesto. Otkad je svijeta i vijeka čovjek je propovijedao o pravdi i o krivdi, o ljubavi i o mržnji, o onome što ga je radovalo i onome o čemu je boli boli svoje i suze svoje prolivao. Ovo mjesto za nas iz Crne Gore, iz Boke i Hercegovine i drugih krajeva je mjesto gdje smo dali ono što je najdragocjenije. Najsvetiji putir su mučenička krv koju izli sveštenomučenik Joanikije, koga slavimo na današnji dan, sveštenomučenik Luka Vukmanović i osamdeset sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske i hiljade i hiljade imena koje smo pomenuli ovdje na Svetoj liturgiji”, rekao je otac Predrag.
Dodao je da je ovo bio, kako je narod poslije rata govorio “zli put”, sve do onog dana 2003. godine i onog sudbonosnog susreta, kada je počivši Dušan Niklanović upoznao tužitelje iz Slovenije i Ivana Pristovnika, bez koga ne bi bilo ni parastosa, ni mnogo čega u Sloveniji.
“Ovo je za nas iz Crne Gore blagoslovena zemlja Slovenija, koja nije samo lijepa po svojim prirodnim obilježjima, po svojim divnim planinama i ovom drveću koje niče iz krvi naših najmilijih i najdražih, nego po ljudima divnim i blagoslovenim koji su nas primili bratski, otvorenoga srca i duše”, rekao je otac Predrag Šćepanović.
Radosav Rajo Vojinović
