U nedjelju, 13. septembra 2026. godine, u Petnaestu nedjelju po Duhovima, kada Sveta Crkva proslavlja Polaganje časnog pojasa Presvete Bogorodice, Sabor srpskih prosvetitelja i učitelja i svete mučenike Jasenovačke, u manastiru Dajbabe služena je sveta Liturgija.
Svetom službom načalstvovao je arhimandrit Danilo (Ljubotina), sveštenoslužitelj i duhovnik Sabornog hrama Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu, iz Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, a sasluživao mu je protosinđel Vladimir (Palibrk-Kadić), namjesnik manastira Dajbabe. Bogosluženju je prisustvovao veliki broj vjernika, koji su se svetim Pričešćem sjedinili sa Gospodom.
Poslije čitanja svetog Jevanđelja, otac Danilo se sabranom narodu obratio prigodnom besjedom, ukazavši na smisao današnjih praznika — na zaštitu i pokrov Majke Božije, čiji je časni pojas Crkvi ostavljen kao znak utjehe i iscjeljenja, na svete srpske prosvetitelje i učitelje koji su rod svoj na put spasenja izveli, i na jasenovačke mučenike, koji su krvlju svojom posvjedočili vjernost Hristu.
Po završetku svete Liturgije zajedničarenje je nastavljeno za trpezom ljubavi. Otac Danilo je vjernom narodu pripovijedao događaje iz svoga života i svešteničkog služenja, među kojima je naročito dirnulo prisutne sjećanje na dane provedene u Parizu u društvu blaženopočivšega mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, čija riječ i primjer i danas žive u srcima njegovih duhovnih čeda.
Aleksandar Vujović
