Crkva Sredačka župa

Ljetnji Sveti Nikola proslavljen u Sredačkoj župi

Ime: 25. 05. 2020. LJETNJI NIKOLJDAN U SREDACKOJ ZUPI; Opis: Ljetnji Sveti Nikola proslavljen u Sredačkoj župi Tip: audio/mpeg

(zapis novinara Olivere Radić profesora iz Orahovca)

Na praznik Prenosa moštiju Svetog Nikole, 22. maja, malobrojni Srbi iz udaljenih zaseoka i usamljenih kućica raštrkanih po Župi Sredačkoj pohrlili su ka crkvi u centru Sredačke župe, posvećenoj Svetom Nikolaju čudotvorcu Mirilikijskom, da se napoje žive vode.

Novi prizrenski paroh otac Jovan Radić je prvi put došao u ovu crkvu kao sveštenik i zajedno sa igumanom manastira Sveti Arhangeli služio svetu liturgiju.  Sa malobrojnim Srbima liturgiji su se radovali svetitelji sa očuvanih fresaka, ali i Sveti Nikola sa ikona srebrom okovanih, postavljenih ko zna pre koliko vekova ispred ikonostasa ili na tron u crkvi. Sa starih greda spuštali su se stakleni ukrasi lustera, darivanih crkvi za zdravlje  il za pokoj duše nekog srodnika iz Župe sredačke, a zvono je radost pronosilo da najudaljenijih zaseoka.

Nekoliko vjernika je pristupilo Svetoj čaši za pričešće jer kako reče baka Momirka: ,,Zbog korone nisam za Vaskrs mogla da odem do crkve i pričestim se, pa mi je danas bilo prvo pričešće posle nekoliko meseci“.

U ime porodice Lazarević, koja nije mogla da dođe iz Beograda, slavski kolač je  prinio iguman Sv. Arhangela o. Mihajlo sa bratstvom manastirskim, a Lazarevići će sledeće godine prinijeti kolač u svetinji, ako Bog da da sve bude kako treba.

Otac Mihajlo se obratio okupljenima besjedom u kojoj je govorio o Svetom Nikolaju, njegovom životu i čudima.

U crkvenoj porti, koja je mirisala na cvjetove sa obližnjih drveća i bilja, dvadesetak okupljenih Srečana  se poslužilo kolačem i žitom, i iskoristili su priliku da popričaju jedni sa drugima. Oni stariji nisu iz kuća izlazili gotovo dva puna meseca, a svi su se zaželeli živog razgovora sa svojima.

Iako joj je 86 godina Momirka Vučević je pješice došla iz sela Stajkovca koje se nalazi na brdu sa lijeve strane puta koji iz Sredske vodi za PrizrenPo držanju i lepom kostimu nikad joj čovek ne bi dao toliko godina. Kaže da joj mogućnost dolaska u crkvu mnogo znači.

Biserka Zrnzević, rođena je u Sredskoj u porodici Softić i stalno je nastanjena  u zaseoku Milačići. Po vedrini duha i izgledom mlađa od ostalih, Biserka se ni na šta ne žali, čak joj je u svome selu lijepo.

Iz zaseoka Krajići koje se nalazi na nekih sedamsto metara od crkve Svetog Nikole, došli su na liturgiju uprkos slabom zdravlju Tomislav i Velika Jevtić. Radovali su se što neko želi da popriča sa njima.

U porti crkve Svetog Nikole nalazi se i sredačko groblje. Tu su sahranjivani Srečani vekovima, a oni malobrojni koji su danas došli na liturgiju iskoristili su priliku da zapale sveće na grobovima svojih komšija i srodnika. Među njima je i 67-o godišnja  Dobrila Jakšić iz zaseoka Račojki u kojem sem nje i supruga živi samo još jedan SrbinPoželela je da je fotografišem kraj spomenika roditelja njenog supruga Krste, i pitala me,, Dal smem da pričam da nam pomažu komšije Muslimani?” Naravno da smeš, rekla sam, to je primer da dobri ljudi mogu živeti zajedno, a lošima to nikad neće uspjeti.

Ali i druženje oko crkve nije dugo trajalo. Još uvek su zabrane kretanja na snazi pa su se polako, onako kako su došli, Srečani vraćali svojim kućama. Opet će samovati i čekati neku novu slavu oko crkava u Sredačkoj župi. A ima ih. Baka Momirka, čuli ste, nabrojala  nam je samo neke.

I šta ja da kažem. Postidela sam se pred vedrinom ovih ljudi. Sami a srećni i zadovoljni. ne ropću, ne žale se. Oni su simboli trajanja Srba u Sredačkoj župi. A mi se žalimo što nas je u Orahovcu samo trista, što smo malo.

Valjda su u svojoj samoći bliži Bogu i on im daje snagu. Obećala sam da ću im otići, da ćemo im otići, dobili smo poziv od svih.,, Dođite, nije nam kuća daleko, imamo kafu, imamo voće, da se ispričamo, da vidite kako je lepo naše selo…!”

Olivera Radić